Katolički odgovori

Očito ima ljudi danas koji ne znaju moliti ili ne mole jer im se to čini nepotrebno. Iako vjeruju u Boga (a visok postotak u Hrvatskoj vjeruje) vide ga u apstraktnim visinama ili na sudačkim stolicama, a Njegov konkretan utjecaj na živote vjernika ili na neka društvena zbivanja ne vide. Tipično reformistički, pobožna molitva u svakoj prilici se smatra zastarjelom ili tek praznom utjehom.
U članku na don Ivičinoj stranici Modernizam i krunica spominje se teza tzv. modernista kako „Bog ne zahvaća u ljudsku povijest“.

Ovo poimanje, u svom temelju, ima gnostičko poimanje Boga po kojemu je Bog beskonačno velik i stoji uzdignut iznad svijeta tako da nema ništa zajedničkog s njim. Ravnodušan je li ovaj svijet on stvorio ili netko drugi - demiurzi i ne brine se za svijet, za stvorenja, u najmanju ruku ne zahvaća u njihov život. Sve ono što nazivamo uslišanje molitve, čudesno ozdravljenje pa čak i oduševljenje za Boga je nešto subjektivno, nešto što se događa u podsvijesti ljudi, a ne u objektivnoj stvarnosti života.

Iako se danas svašta naziva modernizmom, ovaj članak lijepo sažima da je bit modernizma zapravo – nevjera. Nevjera u Božji zahvat, nevjera u Njegovu pomoć, u moć i snagu molitve…

Kad je ovdje spomenuto ne mogu na navesti župu Pražnica - ne sjećam se kada sam imao listopadsku pobožnost - a ovdje djeca tako oduševljeno mole. Zanimljiv doživljaj. Danas su prvašići predmolili otajstva - svako otajstvo predmoli jedno dijete. Mislio sam da će se zabuniti u brojenju. Ne sasvim lijepo, dostojanstveno, krunicom u ruci. Ne znam što tu djecu privlači moljenje krunice.. a možda na svoj djetinji način doživljavaju Božju prisutnost.. modernisti će mahnuti rukom.. U svakom slučaju zanimljivo (imate i sliku na mojoj stranici u reportaži o žetvenoj zahvali.,..)

To pak je lijepo vidjeti. Kod nas dolaze samo ministranti na krunicu, a hvala Bogu što ih i ministriranje privlači.
Slažem se da djeca na svoj način doživljavaju prisutnost Božju, ona se ne bune zbog ponavljanja, a još ne razmatraju toliko o otajstvima. Jedino ne volim kad stariji ljudi predmole i žure ko da će im vlak pobjeći. Ja volim nakon riječi "Isus" malo zastati i razmisliti. Mislim da bi roditelji trebali odmalena učiti djecu da se meditativne molitve sporije mole (al ne tako da se izgubi tempo), djeca to po instinktu već osjećaju.
Jednom sam čula od svećenika da i na malo dijete koje je nemirno i ne može zaspati jako utječe molitva Očenaš.
I stvarno, mogu potvrditi: jednom sam uspavljivala nećaka (2,5 g.) i pola sata se nije mogao smiriti. Kad sam u sebi tiho izmolila Očenaš, 5 sekundi nakon molitve nije prošlo a dijete je mirno spavalo...

I meni ova zurba "na vlak" apsolutno smeta i ne mogu to povezati sa normalnim.
Tako se vec generacijama moli(lo) i vjerujem da je i to jedan od faktora koji utjecu na rasipanje iz Crkve.
Ne kazem da se treba razvlaciti sa molitvom, ali najnormalniji tempo, kao u normalnom razgovoru s bilo kim - bio bi u redu.
Ovo kazem jer i danas dozivim kad smo negdje na rucku, Oce nas se izmoli k'o da se nije jelo 3 dana.
(znam, odlicno da se moli, ali eto...)
Mislim da vise trebamo misliti na djecu i kakav im primjer dajemo s tim.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Vezano uz tu brzinu - katkada jednostavno moram zašutit jer ne znam i ne uspijev tako molit.

Drago mi je što još netko ima slična iskustva. Moram napisati i to da je najbrža krunica koju sam ikad čula (i koju nisam ni mogla pratiti) bila na jednom hodočašću prije dvije godine, za vrijeme duuugog puta. Bila je veća grupa ljudi, svećenik kao pratitelj, a voditeljica se jednostavno bojala da se dio putnika ne će žaliti zbog dosade. Prevladao je neki čudan "obzir" da će hodočasnici bolje pratiti jureću krunicu (makar nitko nije zijevao), a puno sam puta prisustvovala hodočašćima i uvijek je krunica bila zapravo ta koja je unijela među nas putnike jednu posebnu atmosferu i ugođaj. Tako je ispalo tada s tom voditeljicom da umjesto duhovnog mira koji bi se razlio i među moliteljima i slušateljima, imali smo dojam da joj netko pištolj drži na potiljku i tjera ju da slomi jezik brzinskim recitiranjem.
Dobila sam dojam da neki ljudi potcjenjuju i ne razumiju uopće smisao krunice...

Druga stvar koju sam htjela spomenuti: krunica (Gospina) je molitva obdarena oprostima. Mnogi ljudi misle da su oprosti (potpuni i djelomični) ukinuti nakon 2. vatikanskog sabora, samo zato jer više u molitvenicima ne piše ispod svake molitve "100 dana oprosta" ili "50 dana oprosta" i slično. Oprosti nisu ukinuti, nego samo obnovljeni. Gospina krunica i dalje po vjeri Crkve nosi posebne milosti...

Čitam ovih dana na dnevno.hr kako reformirani kršćani, tj. protestanti siju svoju nevjeru, zbunjenost i uvrede na račun potpunih oprosta koje Papa podjeljuje povodom godine vjere. Za njih je to staromodni zaostatak i marketinški trik, a plašim se pomisli koliko i neki katolici u svom blaženom neznanju pomišljaju isto...

Da li je opravdano moliti krunicu na sv. Misi? Jesu li oni koji ne mole krunicu na sv. Misi modernisti?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Moje osobno iskustvo..Kada sam dosla ovdje na zapad nisam znala ni rijeci njemackog jezika...U pocetku sam isla sam na sv.misu u nasu HKM...a to nikako nisam mogla svake nedjelje,jer je predaleko..Pocela sam ici u svojoj zupi gdje zivim..Za vrijeme mise,molila sam na hrvatskom .Pokusala sam u medjuvremenu moliti i krunicu , to mi nije bilo dovoljno..jer nisam se osjecaja da zaista sudjelujem...na sv.misi..Covjek se osjeca podjeljen ,na ni jednom nije duhovno pravo prisutan..
Onda sam rekla stop..Slusaj i ponavljaj ,prati ostale...U pocetku je to dosta tesko islo ,ali na kraju se pokazalo da je ispravno..

Prije par godina dosla je jedna zemljakinja ,i isti slucaj..Sjedi pored mene i moli poluglasno na nasem..Nisam nista rekla...I jednog dana ona sama kaze..da ona vise nece ici u crkvu,jer smatra da nije to ono pravo..
Zupnik joj je rekao za vrijeme propovjedi i pjesama,moze moliti krunicu..na sta je ona odgovorila da je to nemoguce...da je pokusala ,ali da ona mora imati posebno vrijeme za molenje krunice...

Ja sam kao djete odrasla sa latinskom sv.misom..ali nisam zapazila da je itko molio krunicu za vrijeme sv.mise,ne sjecam se..

Meni to dvoje nikako ne pase...jednostavno ne ide zajedno..Mozda ima ljudi koji to mogu,svka cast...ali ja ne mogu..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Evo ovo malo pročitaj.

http://tomablizanac.blogspot.com/2012/1 ... ijeme.html

Ne podržavam linkove na kojima se govori protiv novijih papa, i odbacuje savjete Crkve.

Evo što nam Katolička Crkva savjetuje u pobudnici o ispravnom štovanju Blažene Djevice Marije:

"Premda stoje na bitno različitom planu, ipak liturgijska anamneza i kontemplativna komemoracija krunice imaju kao svoj predmet iste događaje povijesti spasenja koje je Krist izvršio. Liturgija uprisutnjuje pod velom znakova, koji su na otajstven način djelotvorni, najveća otajstva našega Otkupljenja. Krunica, po ljubavi koja se rađa iz razmatranja, pomaže molitelju da se sjeća tih otajstava, te potiče njegovu volju da otuda crpi pravila za život. Kad se jednom utvrdi ta supstancijalna razlika, onda nije teško shvatiti, da je krunica pobožna vježba koja razlog svoga postojanja dobiva od liturgije, te koja, ako se obavlja po svojoj izvornoj intuiciji, sasvim naravno vodi k liturgiji, iako ne prekoračuje njezina praga. Meditacija nad otajstvima krunice može biti izvrsna priprema za slavlje tih istih otajstava u liturgijskom činu i njihov trajni odjek. Međutim, pogrešno je moliti krunicu za vrijeme liturgijskog slavlja, iako se ta praksa nažalost još uvijek ponegdje održava." (48)

Hvala, od srca na ovom navodu!

Nadao sam se pročitati tvoje mišljenje.
Zanimljivo je to kako se grupa vjernika iz Vlaške ulice jako ljutila na jednog klerika kad je rekao da se tamo okupljaju sektaši. U to vrijeme sam mislio kako imaju pravo na ljutnju, no čitajući te pamflete u kojima se prezire sv. Misa redovitog oblika, objektivno se može tvrditi da stvarno ima sektaških elemenata.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dakle, autor ide po dokumentima tražeći ono što mu ide u prilog, a odbacuje ono što mu se ne sviđa. Mislim da uopće ne razumije što je euharistija, a ne bih rekla niti baš da se trudi.
Što se tiče ljubitelja izvanrednog oblika euharistije, moje iskustvo je da su svi njegovi ljubitelji prilično agresivnog nastupa, isključivi prema onima koji se s njima ne slažu ili kažu da im je vrlo lijep redovit oblik euharistije i ponešto posprdno koriste termin novus ordo kao da bi to bila neka novotarija, skoro lakrdija.

Nemam pojma o tim "sektašima". Našao sam tu stranicu pa mi se činilo zgodno to podijeliti jer ipak tu stoje citati papa.

U tekstu piše da je papa Pija XII. napisao:
"Na primjer, pobožno razmišljajući o otajstvima Isusa Krista, ili vršeći druge pobožne vježbe i moleći druge molitve koje, premda su oblikom drukčije nego sveti obredi, ipak se po svojoj naravi s njima slažu."
To mi je sasvim dovoljno. Jasno je da moliti krunicu nije nikakvo zlo, štoviše može dobro doći. Osobno to ne prakticiram, a nije mi baš previše ugodno kad bakice pored mene naglas mole jer bih ipak želio sudjelovati na misi. U nekim župama se krunica moli prije mise i to je baš lijep uvod u euharistijsko slavlje.
Mir vam i dobro.

Nije li instrukcija iz Marialis cultus nešto drugačija?