Observer je napisao/la:
Kako sam sebi biti najveći neprijatelj?
Ova dva zadnja posta ovdje su primjeri kako osobe koji zastupaju jednu ideju mogu najviše naškoditi toj ideji.
Kao prvo, da me bolje pratite i razumijete moje stavove o samoj temi braka, želim reći da sam na stranicama riječkog Novog lista zadnjih dana vodio pravu kampanju svojim komentarima u kojima sam argumentirao potrebu i smisao zaštite braka kao životne zajednice muškarca i žene. U takvoj raspravi koju vodiš smireno, argumentirano i jasno, zadobiješ podršku, pa čak i razumijevanje, ne samo istomišljenika nego i protivnika. Svatko ima točku na koju se može djelovati kada pristupiš seriozno i fer. Smatrao sam da je važno nastupiti baš na takvim mjestima liberalnih okupljanja i tamo prezentirati argumente, a manje je mi je bilo važno to objašnjavati ovdje gdje je većinski stav o braku jasan i nesporan.
E, sada zašto vidim problem u zadnjim postovima (Giovi i Barnaba)?
Pogledajmo kako piše Giovi: Jedno nasuprot drugoga stavljaju se dva pojma a to su: (a) referendum, glasovanje, većina-manjina – dakle jednom riječju argument moći. Nasuprot tome argumentu moći stavlja se pojam (b) a to je pravo, nečije pravo, pravo na nešto, nevažno na što, na neki postupak. (citiram primjer iz članka: „(…) pa tko sakupi više glasova, no očito su oni i sami svjesni da ne mogu sakupiti ni približno dovoljno glasova“.
Dakle na pojam nečijega eventualnog prava odgovor bi bio bi bio referendum, broj glasova, većina, snaga brojeva.
Upravo takvo razmišljanje smatram posve pogrešnim, iritantnim i destruktivnim.
I sada, kada on dolazi na dio koji bi trebao odgovoriti na pitanje PRAVA, tj, da li se radi o nečijem pravu, opet vidimo jedan grubi, iritantni i u suštini netočni tekst koji glasi: „istospolni brak nije ljudsko pravo“. To je ovdje čak i podebljano! Izjava djeluje upravo destruktivno (nije ljudsko pravo). Pogledajmo suština pravnog odgovora sa suda. Radi se o presudi u slučaju Schalk i Kopf protiv Austrije, gdje je sud presudio da „Europska konvencija o ljudskim pravima ne obavezuje države članice da legaliziraju istospolni brak“. Dakle poziv je na Deklaraciju iz 1948. godine u kojoj nije definirano takvo pravo.
Jasno je da sud sudi temeljem dokumenata pa se zato i poziva na Deklaraciju i zakonodavstvo. No onda tako treba i napisati da istospolni brak nije zadan Općem deklaracijom o ljudskim pravima, a ne da nije ljudsko pravo. Dakle, ostavljeno je na slobodnu volju nacionalnim zakonodavstvima da li će takvo pravo uvesti ili neće. Kad se uvede ono postaje pravo (tako je i postalo u nekim evropskim i američkim državama). Dok se ne uvede u konkretno nacionalno zakonodavstvo za tu državu to nije sadržaj prava.
Jasno je zašto je brak, trajna veza između muškarca i žene, ključna karika socijalne baze društva. Jasno je da je važno da se u Hrvatskoj i Ustavom zaštiti sadržaj braka kao institucije i zašto je potrebno da se takav zahtjev sada provede referendumom. Ali referendum ne zato što je to prisila većine NEGO ZATO ŠTO JE TAKVA ODLUKA O SADRŽAJU BARAKA DOBRA!!! To je ključna linija razmišljanja. Puno je argumenata zašto je ova zaštita dobra i ljudi će takvim argumentima vjerovati kad se iznose iskreno, stručno i vjerodostojno. Ali prijatelji se stvaraju tako da ih pridobijete i uvjerite. Neprijatelji se stvaraju tako da nastupim argumentom sile: „tko ima više glasova“? ili tako da formulirate svoj odnos prema drugom čovjeku(!) boldiranim „to nije ljudsko pravo“.
U gornjem postu sam podebljao dijelove na koje bi se osvrnuo. Dakle, posve je jasno da unatoč prozivkama uopće nema osvrta na nekakve "probleme" u mom postu kad ih zapravo niti nema no iz nekog razloga je Obzerveru u interesu povezati ta dva posta.
Moram primijetiti kako su takve tendencije (povezivanja svega i svačega) inače prisutne u medijima danas pa počevši od Puhovskog svi neke svoje fiksacije prikazuju kao istinu iako su to zapravo njihova osobna mišljenja pa samim tim drugorazredni argument. Ova reakcija ne znači kako sam protiv Giovijevog posta nego samo reagiram na činjeničnu netočnost koje se ipak trebamo držati ako nam je stalo do istine.
Referendum je izraz volje naroda, a toga se svaka vlast u Hrvatskoj bolji no posve je nejasno što se demokracije odriču i udruge koje bi inače trebale biti demokratične osim ako ne žele izakulisnim lobiranjem nametati svoju ideologiju. Međutim kad se usvoji takav način ponašanja trpi demokracija uz sve negativne posljedice kao što je na primjer bila pljačka u režiji HDZ-ea.