Katolički odgovori

Poštovanje. Trebala bih jedan savjet, a ne znam kome drugome bi se obratila. Živim u malome mjestu pored zagreba. Nedavno se desila velika tragedija u kojemu su ugasena dva mlada života i cijelo mijesto je zavijeno u tugu i bol. Da to nije dovoljno, kada su htjeli pokopati mladiće, mjesni svecenik to nije htio učiniti jer nisu placali godišnji doprinos za mjesnu župu. Kada je došao bivši svecenik naše župe pokopati mladiće,sadašnji svecenik prijetio im je da će ih tužiti časnom stolu!! Ljudi su bili ogorčeni. I još danas su. Uz sve to, svecenik vrlo cesto pije. Ja bih htjela krstiti sebe i dijete, ali ne kod takvoga svećenika. Tko je on da sudi ljudima?! Ak je Isus prastao, zašto on ne može?! Kako da dobijem dozvolu da se krstimo u drugoj župi? Molim vas, pomozite.

Poštovanje i tebi.
Godišnji doprinos za župu su svi dužni plaćati jer su župljani dužni uzdržavati svoga župnika/sestre i samu župu. No, neplaćanje istoga svakako ne bi smio biti razlog uskraćivanja kršćanskog ukopa. No, često je to neplaćanje lukna samo vrh ledenog brijega jer se ispostavi da pokojnici nisu crkvu vidjeli godinama, desetljećima. No, opet mislim (moje osobno mišljenje) da ne bi trebalo uskratiti pokojniku kršćanski pokop.
Nadalje, nemoj ni ti suditi svome župniku nego mu oprosti, baš kao što je Isus praštao.
I zašto bi se krstila u drugoj župi? Zato što župnik "vrlo često pije"?
To opet nije tvoj problem. Opet oprosti i posjeti župnika kako bi vidjela što sve trebaš od priprema učiniti za krštenje. I ne brini, valjanost sakramenta ne zavisi od toga ima li svećenik plave ili crne oči, je li debeo ili mršav ili pak pije pa možda čak ima i problem s pićem.
I, da - što nakon krštenja u drugoj župi? Opet ti valja nastaviti živjeti i svakodnevni i sakramentalni život u svojoj župi, dakle kod tog istog župnika?
Ili se i ti samo namjeravaš krstiti i nadalje zaboraviti Crkvu? Ili biste se krstitili samo zato da dijete može s ekipom iz razreda ići na vjeronauk i primiti sakramente pa poslije opet "adio, Crkva!"?
Ovo nije sud, ozbiljno te pitam.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Meni se čini da se zaboravlja da je Crkveni sprovod predviđen za članove Crkve, odnosno zajednica tako ispraća svog člana. Ako netko godinama ne mari za Crkvene potrebe, što drugo preostaje župniku nego da to vrlo jasno kaže kada dotični traži neke "usluge" Crkve. Župa ne funkcionira od zraka. I bivši župnik nema nikakvog prava to učiniti, jer je zakonita vlast u župi župnik, aktualan, a ne bivši.
Prije krštenja dobro razmisli o razlozima, krštenjem postaješ i dio Crkve i preuzimaš dio odgovornosti za nju.
PS što to znači vrlo često pije? Ako se napije, trebalo bi ga upozoriti, a onda eventualno reći i biskupu. A ako popije čašu vina ili jednu pivu, onda ne treba tražiti dlaku u jajetu.

Slaže se i sa Filipom i Sarom, a ja bih samo pitao: zamislimo jedan ovakav "katolički" pogreb, gdje SVI odgovaraju, svi zajednički mole samo ne hipotetički JOŠ ŽIVA osoba (sada pokojni, oko kojih se digla frka).
I sada bi na njegovu pogrebu OPET trebali svi moliti za nj? Ne znam...Mislim da ipak treba poštivati pravila, odluke Crkve, pa ako je lukno za uzdržavanje župnika i njegove potrebe, koja je to razlika od (ne)plaćanja komunalne naknade? TKO ju neće platiti zna se! Krenimo tom "linijom" i eto zaključka. Ili ne, jer eto, to je ipak samo crkveni ritual? Tada, ako jeste ritual, tako je svejedno je li svećenik uopće prisutan na sahrani.
BB!

Sedam duhovnih djela milosrđa

1. Dvoumna savjetovati

2. Neuka poučiti

3. Grešnika pokarati

4. Žalosna i nevoljna utješiti

5. Uvredu oprostiti

6. Nepravdu strpljivo podnositi

7. Za žive i mrtve Boga moliti

Sedam tjelesnih djela milosrđa





1. Gladna nahraniti

2. Žedna napojiti

3. Siromaha odjenuti

4. Putnika primiti

5. Bolesna i utamničenika pohoditi

6. Roba otkupiti

7. Mrtva pokopati

Što si ovime htio reći?

To su "savjeti" KRŠĆANINU!!! A pokojni to bijaše???

I vezano uz tvoje pitanje: "Kako da dobijem dozvolu da se krstimo u drugoj župi? Molim vas, pomozite."
Za bilo kakav obred (vjenčanje npr.) u drugoj župi, čak i da u tvojoj obred obavi drugi svećenik, moraš pitati ŽUPNIKA, i to je TO, zatvoren krug...

Da je dobro iskazati milosrđe. Mladići su mrtvi. Molitve neće propasti, bez obzira da li ih je ISUS KRIST osudio na pakao. Ovako imaš situaciju da župa mrmlja protiv svećenika, umjesto da za njega moli. Još gore razmišlja se o traženju sakramenata kod drugih župnika i usput se tako uči djecu da njihov župnik nije dobar. Možda je i pogreb bio dobra prigoda da se župljanima navjesti uskrslog Krista. Možda bi se netko od prisutnih poželio ispovjediti itd. itd. Ovako svi gube. Stvara se mučna situacija u župi koja koristi samo crnome.

Svećenik nije vlasnik obreda da može činiti ono što mu paše ili što je njemu dobro, već treba slušati Crkvu koju je Krist ustanovio.
Pri tome se ukop i molitvu za pokojnika kao djela milosrđa za sve (pa i one koji se izjasne da ne žele sprovod), ne može izjednačavati sa kršćanskim obredom sprovoda, koji nekad može biti uskraćen iz razloga koje traži Crkva.
U vezi toga dokument HBK podsjeća: "osnovni smisao kršćanskog sprovoda jest ispovijedanje vjere kršćanske zajednice u uskrsnuće tijela." Te dalje u vezi uskrate sprovoda navodi:
"Neka se kršćanski sprovod uskraćuje samo u slučajevima koje predviđa Zakonik kanonskoga prava (kann. 1184 i 1185). Prema tome, neka se sprovod ne uskraćuje radi nepodmirenih dugova vjernika, a ta pitanja treba odgoditi za drugu priliku. Svećenici moraju imati u vidu da vjernici u trenucima žalosti reagiraju na temelju svojih psihičkih osjećaja i stanja."

A navedeni kanon traži da se crkveni sprovod uskrati općepoznatim otpadnicima od vjere, odnosno ostalim očitim grešnicima kojima nije moguće dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika.

Nije jasno je li sprovod uskraćen samo zbog neuzdržavanja Crkve ili je to povezano sa drugim javnim grijesima, no poanta je da svećenik u nekim okolnostima zaista treba uskratiti crkveni sprovod, a u drugima ne, kako već savjetuje Crkva, te je za takve odluke odgovoran biskupu.

Hvala ti, beskrajno ti hvala na ovom postu.
Katolička crkva doista nije Lions ili Rotary club gdje prava članova ovise o plaćanju članarine.
Ranjenog čovjeka ne smije se dodatno ranjavati već mu pomoći. Uistinu se pitanja materijalnog doprinosa radu župne zajednice mogu i moraju ostaviti za drugu priliku.