
Draga sjenica, respektiram tvoje isključivo oslanjanje na crkveni zakonik, premda ti je tumačenje namjerno fokusirano samo na ono što ti trenutno odgovara, dok uvodni kanon koji je u tom poglavlju o slavljenju blagdana pročelni i ne spominješ, a on je taj iz kojega se nedvosmisleno mogu zaključiti prioriteti.
Moj studij teologije odvijao se u najboljim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kada se ne samo studentima, nego i profesorima dizala kosa na glavi (dakako, onima koji su je imali

) na sam spomen CIC-a.
Primjećujem da je u ovo vrijeme postmodernizma kanonsko pravo zadobilo nevjerojatan ugled u nekim crkvenim krugovima. Bilo bi mi drago da je to pomak prema jednoj duhovnoj revnosti, ali s največim žaljenjem moram ustvrditi da je prije svega svojevrsno pokriće za legalističku okoštalost bez Duha.
Kao i svako pravo, tako je i kanonsko pravo nužno zlo koje je prije svega tu zbog kojekakvih uzurpacija i zastranjenja. Ono što bi vjernika trebalo oduševljavati nisu kanoni nego Duh Božji i Objava koja je za nas sažeta u najljepšem zakoniku na svijetu, a to je Isusovo evanđelje. Razumljivo svima i spasonosno za sve.
Da si u tom duhu čitao i ove spomenute kanone, ne bi to bilo tek mrtvo slovo koje ubija, nego bi i u njima naslutio pravi Izvor...
Jer prije samih kanona Crkva o nedjelji pjeva svim akordima euharistijskog bogatstva kroz vjekove.
Ne bih želio da se sada shvati kako osporavam neka neokatekumenska pravila i njihovu dopuštenu praksu. Jer kako se ističe, oni idu i u svoje župe na misu u nedjelju, a vjerojatno spadaju u revnije vjernike.
Samo postavljam pitanje: Kakvo je to slavlje Dana Gospodnjeg bez euharistije? Što nam ostaje? Tu mislim na sve koji odlaze na misu u subotu navečer, a nedjelja im je u pravom smislu
praznik.Dakako, ima tu još pitanja ekleziološke naravi: Kad se slavljenje sv. mise gleda isključivo kroz ''udovoljavanje zakonu''? Bio sam na misi - ispunio sam zakon koji me na to obavezuje. Rezultat: mrtvilo u sudjelovanju. Mrtvac došao - mrtvac otišao. U kontakt propovijedi može se ustanoviti da u zejednici od nekoliko stotina sudionika tek ih nekoliko može nešto reči o biblijskim čitanjima koja se redovito ne slušaju, a posadašnjenje istih se, naravno, karakterizira kao dosadno.