Katolički odgovori

Znam jednu osobu koja je kao voditelj zajednice i koja se prodaje za vjernika i to jako dobro glumi,no kad sam ga jednom prilikom pritisnuo kroz molitvu u svom srcu da mi Bog pokaže dali je on stvarno vjernik dok sam se molio on je bio tako nervozan da bih se u jednom trenutku digao i otišao tako ljut da sutradan je samnom razgovaroa priko svake volje.Zašto to pišem pa jednostavno iz prostog razloga danas su ljudi puni Boga a srce je miljama daleko od njega.A Isus kaže POZNAVAT ĆETE IH PO NJIHOVIM DJELIMA.U pravo se radi i o ovom mom primjeru.Dali je netko uistinu vjernik nemorate mu ništa govoriti nego jednostavno počnite se moliti za tu osobu ali najbolj u njenoj prisutnosti jer onda odmah reagira pozitivno ili negativno (agresivno) pogotovu ako sumnjate u njgovu vjeru.Za mene najljepši trenutak i moje obraćenje se desilo na seminaru Pro.Tomislava Ivančića.Bilo je to davno ali neka je i zato sam sretan i radostan,zato sam bogu zahvalan do kraja svog života.

Navi, ne vidim kakve veze ima tvoj post sa neokatekumenima?

Ja pak ne vidim kakva je to molitva koja bližnjega ''izbacije iz kože''. Nešto takvo je do sada bilo poznato samo u vještičarstvu i ezoteriji.
Oslobodi nas Bože takve ''pobožnosti''.

jesi li ti 100% siguran da je bio nervozan baš zbog tvoje molitve?Ne bi se baš tako lako upuštao u takve izjave jer je on mogao bit zbog 100 drugih razloga nervozan.I da je baš zbog tvoje molitve ustao i otišao? Ja bi rekao da si ga unaprijed osudio pa sve što je napravio ti ćeš reć da je bilo zbog tvoje molitve a to nije u redu.

Osobno poznajem neke vjernike koji se malo previše pouzdaju u to da im Bog daje razne poruke i objave,da je ovaj ovakav ili onaj onakav a u biti su oni sami ti s kojima nešto ne štima i stalno čačkaju po drugima,vide zlo u drugima oko sebe a sebe ne vide i što je najbolje ono što vide u drugima su u biti oni sami,drugi su im ogledalo samo što to ne shvaćaju.A takvima to dokazat je nemoguće.

Možda je taj voditelj stvarno takav i meni kao neokatekumenu nipošto ne bi bilo drago da mi odgovorni bude neko mutan i nevaljao i ako je već tako to bi volio znat da ne nastradam ali da bi se nekoga proglasilo takvim mislim da ipak treba nešto konkretnije kao npr.nešto što zlo čini ili neke njegove izjave a ne neke osobne procjene i doživljaji jer to što si napisao nije nikakvo njegovo zlodjelo da bi ga se proglasilo nekim ko se prodaje za vjernika i da to jako dobro glumi.To je već tvoja osuda osim u slučaju da konkretno znaš čime lošim se ta osoba bavi.

To nije tocno.

Slavljenje euharistije subotom navecer je po crkvenom pravu POTPUNO izjednaceno sa slavljenjem nedjeljom.
Pogledajte Zakonik kanonskog prava, Kan. 1248 - § 1.

U ovome postingu se nalazi puno kritike na racun neokatekumena, jer nekome nesto ne odgrovara sto oni rade, pa se onda tvrdi da je to u crkvi protupropisno. Ali nije. Treba najprije poznavati crkvene zakone, prije nego se tvrdi da ovo ili ono nije dopusteno.

Neznam tko je taj prečasni ovdje na forumu, ali je u pravu.
Moram iskreno priznati da nisam gledao taj kanon ali bih se kladio da tamo negdije mora postojati riječ dopušta se, jer ako je nedjelja dan Gospodni, kao što i jest, onda se vjerojatno ne slavi prvenstveno odlaskom u prirodu ili svečanijim ručkom, nego euharistijom koja je duša nedjelje. Oni pak koji ne mogu slaviti euharistiju u nedjelju, ti će to obaviti subotom navečer.

Aha, ipak sam ukrotio svoju lijenost i pogledao spomenuti kanon.
Odmah za informaciju oni koji neke stvari potkrepljuju samo jednim kanonom iz CIC-a ili jednim redkom iz Biblije obično promaše bit. Tako se u citiranom kanonu kaže da zapovijedi sudjelovanja misi udovoljava onaj koji sudjeluje na dan blagdana ili uoči samog..... Riječ udovoljava kao da sugerira minimalizam ili prešutno dopuštenje, jer treba konzultirati i ostale kanone koji se odnose na to poglavlje. Tako se u kanonu 1246 kaže: ''Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan....'' U tom kontekstu treba tražiti objašnjenje da se slavljenju euharistije može udovoljiti i uoči blagdana i to će vjernik koristiti kao iznimku a ne pravilo.
Ponavljam; jadna nedjelja bez euharistije....

Ovo je posve jasno napisano s tim da Neokatekumeni imaju obavezu barem jednom mjesečno otići i nedjeljom na misu i to na onu redovitog obreda
Oni koje ja poznajem redovito su na misi i nedjeljom (pored neokatekumenske subotom uvečer) a znam ih vidjeti i preko tjedna.

S tim se slažem mada i subotnja večernja misa ima nedjeljna čitanja i ima Euharistiju. Dakle ne vidim problem, no njega znaju naći kad ga na svu silu traže zar ne (tako je to u svemu a ne samo kod Neokatekumena)

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Onda se taj minimalizam odnosi i na nedjelju, jer se u toj recenici rijec "udovoljava" odnosi i na nedjelju.

Tu ne pise da je nedjeljom je ispravno, s subotom "udovoljava".

Nedjelja jest dan Gospodnji, ali u crkvi se vecer prije blagdana vec smatra blagdanom.

Na zalost je tvoj odgovor potvrda zalosne cinjenice: postoji kristalno jasni crkveni zakon i postoji proizvoljna interpretacija, kao npr. da rijec "udovoljava" znaci "minimum".

U crkvenom zakonu ne pise NIGDJE da tko ne moze nedjeljom, da je onda subota OK. Pise da blagdan ili vecer prije blagdana udovoljava zapovijedi.

NIGDJE u Zakonu ne pise da je posjeta misi u vecer prije blagdana (dakle u subotu) manje vrijedna ili se ne preporucava ili samo u slucaju sprijecenosti.

Ovdje se radi o jednom elementarnom problemu u Crkvi, a to je da Crkveni zakon za mnoge igra sporednu ulogu, a svatko interpretira u njega sto mu padne na pamet.

Ma vecina vjernika nema pojma sto uopce pise u Zakonu, niti su ga ikad pogledali.



To je jedna izmisljena interpretacija, koja u Crkvenom zakonu NIGDJE tako ne pise.

.

Draga sjenica, respektiram tvoje isključivo oslanjanje na crkveni zakonik, premda ti je tumačenje namjerno fokusirano samo na ono što ti trenutno odgovara, dok uvodni kanon koji je u tom poglavlju o slavljenju blagdana pročelni i ne spominješ, a on je taj iz kojega se nedvosmisleno mogu zaključiti prioriteti.
Moj studij teologije odvijao se u najboljim šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kada se ne samo studentima, nego i profesorima dizala kosa na glavi (dakako, onima koji su je imali ) na sam spomen CIC-a.
Primjećujem da je u ovo vrijeme postmodernizma kanonsko pravo zadobilo nevjerojatan ugled u nekim crkvenim krugovima. Bilo bi mi drago da je to pomak prema jednoj duhovnoj revnosti, ali s največim žaljenjem moram ustvrditi da je prije svega svojevrsno pokriće za legalističku okoštalost bez Duha.
Kao i svako pravo, tako je i kanonsko pravo nužno zlo koje je prije svega tu zbog kojekakvih uzurpacija i zastranjenja. Ono što bi vjernika trebalo oduševljavati nisu kanoni nego Duh Božji i Objava koja je za nas sažeta u najljepšem zakoniku na svijetu, a to je Isusovo evanđelje. Razumljivo svima i spasonosno za sve.
Da si u tom duhu čitao i ove spomenute kanone, ne bi to bilo tek mrtvo slovo koje ubija, nego bi i u njima naslutio pravi Izvor...
Jer prije samih kanona Crkva o nedjelji pjeva svim akordima euharistijskog bogatstva kroz vjekove.
Ne bih želio da se sada shvati kako osporavam neka neokatekumenska pravila i njihovu dopuštenu praksu. Jer kako se ističe, oni idu i u svoje župe na misu u nedjelju, a vjerojatno spadaju u revnije vjernike.
Samo postavljam pitanje: Kakvo je to slavlje Dana Gospodnjeg bez euharistije? Što nam ostaje? Tu mislim na sve koji odlaze na misu u subotu navečer, a nedjelja im je u pravom smislu praznik.
Dakako, ima tu još pitanja ekleziološke naravi: Kad se slavljenje sv. mise gleda isključivo kroz ''udovoljavanje zakonu''? Bio sam na misi - ispunio sam zakon koji me na to obavezuje. Rezultat: mrtvilo u sudjelovanju. Mrtvac došao - mrtvac otišao. U kontakt propovijedi može se ustanoviti da u zejednici od nekoliko stotina sudionika tek ih nekoliko može nešto reči o biblijskim čitanjima koja se redovito ne slušaju, a posadašnjenje istih se, naravno, karakterizira kao dosadno.

Postoji razlika između subotnje večernje mise i nedjeljne mise,
Papa je to neokatekumenima objasnio i poručio u pismu 2005:

"Prvo, o slavlju u subotu navečer: nedjelja je dan Gospodnji. Sveti je Otac odlučio za Neokatekumenski put, bar jednu nedjelju na mjesec, da njihove zajednice trebaju sudjelovati na Svetoj Misi župne zajednice. Za druge nedjelje, Neokatekumenski put svake biskupije treba se dogovoriti s dijecezanskim biskupom."

Nedjelja se danas računa od ponoći do ponoći, no po novom zakoniku kanonskog prava, misa subotom navečer je valjana kao nedjeljna misa. Ipak subota navečer ne može postati pravilo koje bi u potpunosti zamijenilo misu u nedjelju, te papa zato intervenira protiv takvog tumačenja.
Onaj tko želi biti poslušan papinom zahtjevu, mora shvatiti da subota navečer i nedjelja kao Dan Gospodnji nisu isto i takva zamjena ne može postati trajna praksa.

U Ljubljani od 3.11.2008 počinju kateheze. Održavat će se ponedjeljkom i četvrtkom u 20.00 u dvorani župskog ureda Ljubljana-Stolnica, Dolničarjeva 1. Ako na forumu postoji netko tko živi u Ljubljani i okolici pozvan je da dođe.
Mir s vama

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

Hvala ti za informaciju Matthaios, sumnjam da na forumu ima nekoga iz ljubljane ali mi što nismo od tamo moliti ćemo da Božja Riječ donese puno ploda preko tih kateheza.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nerazumem da se još uvek polemiše o subotnjoj euharistiji neokatekumena.U Isusovo vreme dan je poćinjao zalaskom sunca, dakle nedelja je počinjala zalaskom sunca subotnjeg dana, osim toga svaki član je slobodan i nema obaveze u zajednici nedeljom tako da svake nedelje može da bude u crkvi na misi.U svakom slućaju biće barem jednom mesečno na misi.

Prema novom statutu nije više potrebno jednom mjesečno ići na župno misu u nedjelju (ujutro, popodne, ...). Euharistija subotom uvečer je priznata kao nedjeljna župna misa.

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

Nedjelja je još uvijek dan Gospodnji kojeg će vjernik tako i slaviti.
Pokojni kardinal Kuharić je često znao naglašavati nedjeljno zajedništvo obitelji u euharistiji, zajedničkom blagovanju, a onda i odmoru, odlaskom u prirodu....
Ovo tu su sada neke privatne prakse koje ne mogu imati univerzalno značenje za sve vjernike, jer je za njih trebala dozvola. I oni koji slave misu subotom navečer dobili su tu mogučnost nakon II.Vat. konc. kao iznimku: kada se nekud putuje, odlazi na izlete, primaju nesvakidašnji gosti....
Redovno ''subotarenje'' pomanjkanje je duha crkvenosti i točka.