the L je napisao/la:
Po tebi-je li Bog u mogućnosti zaustaviti zlo? Da li Bog to želi?
Odgovor je bio "Naravno DA", za oba pitanja. Inace cemu vjera i tko bi se pouzdao u tako slaboga boga. Sumnjati u ovom logicnom nizu, znaci zlo proglasavati bogom.
Zlu otkucava vrijeme (ima vremena kolko je svijeta). Pa je za tebe (kao i mene) jedino vazno da mi pobjedimo zlo (naravno uz pomoc Bozju, kako je jedino moguce) koje je "u nama". Pobjedjujuci ga u vremenu dok imamo slobodnu, ali ogranicenu volju, cinimo to za svu vjecnost, kada nasa odluka postaje vjecna i u Bogu neogranicena.
Bog je jedini pobjednik nad zlom...i mi bi trebali prepoznajuci tu istinu, postati orudje u Bozjoj ruci koje satire glavu zmiji, ali cuvati svoju petu (nase slabosti, gresna narav).
Tako da egzistiranje zla na ovome svijetu postaje orudje izvrsenja Bozje pravde za nase grijehe (bolje sad nego za svu vjecnost). Ili jednostavno zlo ti pokazuje ucinke tvoga slobodnog izbora.
Tako da je postojanje zla na ovome svijetu, dobro za tvoje i moje spasenje (u kontekstu gore napisanog). Jel prihvacanjem da je Bog apsolutni Gospodar, pravedan ali i milosrdan, zlo mozemo promatrati istovremeno kao kaznu za nase grijehe i posljedicu naseg izbora...a snagu za to opet trebamo traziti u Bogu.
Tako prihvacajuci kaznu priznajemo Boga pravednim, a kajuci se u poniznosti (sto je Bozja milost) pobjedujemo oholost(zlo, grijeh) i postajemo po milosrdju sudionici naseg izbora..."za vjecnost ste rodjeni"
I tako ostadosmo svi slijepci pred otajstvom KRIZA, slijepci koji KRIZ proglasavaju "ludoscu" a ugodu i oholost pravom, "stvarajuci" svakoga dana sve vise zla...smijuci se Krizu i vjerjuci da bi mi to ovako gresni ucinili bolje.
Jednostavno vjerujuci...pa neka Bog po kratkom postupku unisti zlo. Znaci zelimo da unisti i nas same, jel smo gresni, znaci ZLI.
To bi i bilo pravedno..."oko za oko, zub za zub"...da nam Bog nije iskazao milosrdje i platio cijenu za nas (koja ljubav? dati zivot za neprijatelje...) i u svjetlu milosrdja pravdu promjenio u "priliku za promjenu" u odredenom vremenu (opet milost) i tako jednostavno pokajanje i pokoru predstavio kao orudje za pobjedu nad zlom (sakramente).
Nastavljajuci dalje...ukolko bi Bog na "zao" nacin djelovao prema zlu...zar bi bio dobar? Dobro je odsudstvo svakoga zla. Pa bi samo jedan zao postupak bila promjena u biti dobra.
Ovako jednostavno Bog dopusta da zlo bude samo sebi kazna...izgriza se iznutra.
Istovremeno dopustajuci tu opstojnost zla (sunce sija dobrima i zlima) neizmjerno trpi, ne sto mora...vec iz ljubavi, zbog nas..."da se svi ljudi spase". Zbog nas trpi i iz ljubavi prema nama dopusta postojanje zla, iako smo mi izvor i uvreda za sve ono sto on u nama voli.
Znaci trpi ne sto mora, ali ipak poradi te ljubavi mora. (bit ljubavi- dati sebe cijeloga za drugoga ne ocekujuci nista zauzvrat).
Znaci nije da ne zeli ili ne moze zaustaviti zlo...vec iz ljubavi prema tebi trpi kako bi ti zajedno sa Njime zivio u vjecnosti.
Spasava me od mene samog. Jer bas ja grijehom ubijam u sebi Boga (ono Bozje), a priznavanjem grijeha i ponizivanjem pred Bogom dopustam da Bog pobjedi zlo u meni. Ono poznato, da se ja smanjujem a da On raste...
Prvo uz pomoc Bozju trebamo pobjediti zlo u sebi kako bi ga mogli pobjediti u svjetu ili drugima. Jel u suprotnom smo mi sami uzrok onoga protiv cega se borimo. Zlo na zlo...
Ali samo dobro moze pobjediti zlo!
