Katolički odgovori

Klanjanje pred Raspelom (ili Križem) je klanjanje Onome koga križ prikazuje, dakle Bogu. "I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju SLIKU" i "Na svoju SLIKU stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori". Klanjanje Raspelu nije klanjanje komadu drveta ili metala, isto je i sa slikama i kipovima. Ja mislim da bi trebali imati kipove i slike i Raspela u crkvama, baš radi onih koji misle da ih ne bi trebali imati (jer su oni redovito u krivu i u mnogo bitnijim stvarima).

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Naravno kako mogu kritički procijeniti nečiju poziciju na temelju onoga što netko piše ili ne želi odgovoriti. Pozadina nečijeg djelovanja je bitna kao što je bitno poznavati povijest kada je Epikur djelovao. Treba znati kome se Epikur obraćao kad je pomoću tih pitanja htio opravdati svoje učenje. On se nije obraćao niti ženama niti robovima pa je stoga i promovirao usrećivanje malobrojnih hedonista u duboko diskriminiranom društvu. Za razliku od njega Krist se obraća i ženama i nevjernicima izvan staro-židovskog društva. No danas protivnici vjere uzimaju „Epikurov paradoks“ jer misle kako ukazujući na postojanje zla imaju argument protiv Božje egzistencije. Međutim već je sv. Augustin znao i definirao zlo kao pomanjkanje dobra, a sasvim je jasno kako je moralno zlo produkt ljudske slabosti i grijeha kojeg Bog ne želi, ali daje čovjeku slobodnu volju. Dakle, tvrditi kako je moguće postojanje zla i svemogućeg dobrog Boga nije uopće nelogično, a kršćansko poimanje svijeta je superiorno Epikurovom paradoksu. Još ću na kraju dati i odgovor na naslov teme: Zašto Ga zvati Bog? - Zato što nam se objavio.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.