Katolički odgovori

Tebi jedino rasprava o fetišima ide u svakoj drugoj se sramotiš Nije Ingi pao u Ekskomunikaciju i navukao na sebe prokletstvo zbog tvrdnje o mrtvom Tijelu već zbog negiranja naravi uskrslog Tijela Kristova na pričesti.
Ti si neki latentni modernist koji obožava elvisa?

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ajd slaži pa reci da ti to nije fetiš??

Ako bi htio lagati onda bi napisao kako si ti čovjek bez egoizma, nenasilan, mirotvorac, pun znanja, praštanja, blagosti, plemenitosti, darežljivosti, strpljivosti, samilosti i ljubaznosti.
Ali ja ne želim lagati pa ću reći da ne razumiješ Tradicinalno oblačenje i zato ga zoveš fetišizmom.

Zbog svog neznanja i neodgoja ti ne možeš u ovim slikama vidjeti istinsku ljepotu Tradicije!

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Ma ja mislim kako je ovo tvoj omiljeni biskup koji trenutno dominira:
http://rorate-caeli.blogspot.com/2014/1 ... .html#more

Pusti ti tradiciju, nije to za tebe! Oni su ti jako opasnii mogli bi razoriti feminizam i liberalizam u Crkvi, i zato trenutno nisu na dobru glasu! Čak im prijeti šup karta iz Crkve ko men s forumu!

Romanac, upozoravam te da prestaneš trolati, neće se dopuštati prozivanje drugih katolika modernistima, prokletima, ekskomuniciranima, itd.
Ujedno stalno bavljenje neživotnim temama samo oduzima vrijeme i odvlači od onog bitnog za spasenje, od Krista.

Dobro, stvarno ću se potruditi da više ne trolam iako ne znam kako bih više pisao da ti ne smeta? Iznimno te nekako poštujem iako se nikada ne slažem sa tobom. Dosta te cijenim nekako, ne znam točno zašto, ima nešto u tebi.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Romanac sretna ti nova godina, i želim ti da više ne kasniš na Misu i da te admin ne ganja po forumu!

Jes opet zakasnio na svoju medernu Misu, jel ti konj pobjego!






I jel voliš terminatorski blagoslov granćica:




ili blagoslov kontenjera za beskučnike:


ili voliš li roamnac možda rocken roll Misu:




ili možda voliš disco Misu:




ima i Misa za bazenofile, to su ti oni koji se ne mogu odvojiti od bazena, pa mora liturgija njima!


ili ovi u luna parku:


ili vidi kako bioenergičari "vrše" pretvorbu, imaju probleme s koljenima:


a ovako izgleda kad je pop linčina!

romanac jel ti drago da ovaj pop nema probleme sa hemeroidima?


a za 200 kn moš naručit Misu u dvorištu, samo ti treba 4 betonska bloka, par stolica i 200kn!


neko voli možd a neko vino, a štaš romanac!


romanac jel ti se kad desilo das pošo u ckvu a završio u cirkusu?


Uglavnom sretna svima nova godina i želim vam svima puno modernih Misa, da vam ne bude dosadno na Misama!
Posebno mom frendu romacu i barbiju!

Ljudski bi bilo ispričati se svim forumašima koje ovako vrijeđaš.
Ako znaš za svećenike koji su neposlušni Učiteljstvu dužan si ih prijaviti nadležnom biskupu a ovakve želje i povezivanje izvučenih sablažnjivih slika sa katoličkom misom i svima na forumu je izokretanje čestitke, takvo cinično "čestitanje" nikome ne treba.
Želim ti sretnu i blagoslovljenu novu godinu.

Ispričavam se svima kojim sam poželio puno modernih Misa!
Čak i romancu i Barbiju!
A možd ljudi vole ove nove Mise! Nemoj ti sad Giovi govoriti u njihovo ime, jer vidiš koliko ima ovakvih Misa, a to je samo jako mali dio! I što je najzanimljivije, ide se dalje s novotarijama!
A kad bih nešto prijavio kod nas, a ima stvari, ispao bih neki tradicionalist, da sitničarim, da sam farizej koji nema ljubavi i samo traži dlaku u jajetu i slične stvari.
Uglavnom me boli zub sad, pa ne mogu pisati!
Zbogom!!jooooj

Da, Krist je uskrsnuo jednom zauvijek, i "više ne umire", ali Tijelo, koje se prinosi u Misi, je jedno te isto, kako kaže KKC 645: Tijelo uskrslog Krista je "ono isto tijelo koje je bilo mučeno i raspeto, jer on još nosi tragove muke. To pravo i stvarno tijelo posjeduje ipak nova svojstva uskrsnulog Tijela: ono nije više u ovom prostoru i vremenu, nego se može uprisutniti bilo gdje... jer njegovo čovještvo ne može biti zadržano na zemlji, ono sad pripada samo božanskom području Očevu...". To je Tijelo u kojem se Isus ukazivao učenicima nakon Uskrsnuća.

I taj isti uskrsli Krist prinosi istu žrtvu u Misi koju je prinio na Kalvariji; KKC 1365. "Krist u Euharistiji predaje to isto Tijelo koje je za nas predao na križu i tu istu Krv koju je prolio". Zato Katekizam i neprestano naglašava da Misa sadržava čitav misterij otkupljenja: utjelovljenje, žrtvu i smrt, salazak nad limb, i uskrsnuće. Krist je stvarno prisutan u Euharistiji kao uskrsli, s istim Tijelom u kojem je bio mrtav i u kojem je uskrsnuo, s Krvlju, dušom i Božanstvom. Krist, kao "vječni veliki svećenik" ne može kao mrtav prinositi žrtvu, jer više ne umire, ali prinosi isto Tijelo koje je i umrlo i uskrsnulo. Ne postoje dva Tijela Kristova, nego samo jedno. To Tijelo bilo je nerazrješivo ujedinjeno s Božanstvom i kad je bilo mrtvo.

Kad Krist preko službe svećenika prinosi Žrtvu u Euharistiji, čini prisutnom svoju Žrtvu na Kalvariji, koja uključuje i smrt, jednako kao i Uskrsnuće. I ako je na Kalvariji prinio svoje pravo Tijelo, isto se događa i u Euharistiji: KKC 1367. "KRISTOVA ŽRTVA I ŽRTVA EUHARISTIJE SAMO SU JEDNA ŽRTVA. "Jedna je, naime, te ista žrtva, isti koji je tada prinio sebe na Križu prikazuje se sada po služenju svećenika; razlikuje se samo način prinošenja"; "U ovoj Božanskoj žrtvi koja se izvršuje u Misi sadržan je i nekrvno se žrtvuje isti onaj Krist koji je jedanput sebe sama na krvni način prikazao na žrtveniku Križa". KKC 1365. "Krist u Euharistiji predaje TO ISTO TIJELO KOJE JE ZA NAS PREDAO NA KRIŽU I TU ISTU KRV KOJU JE PROLIO ZA MNOGE "na otpuštenje grijeha".

Ako su Žrtva na Kalvariji i Misa jedan te isti događaj, ako se prinosi jedno te isto tijelo, bez ikakve razlike u biti (supstanciji), nego samo u akcidentima, onda je i Tijelo Kristovo, kakvo je bilo u smrti, realno prisutno i u Misi, ali je isto tako realno prisutno i kao uskrslo i proslavljeno. Prisutno je kakvo je bilo u smrti, kao u fazi koja je (KKC 634) "sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju", jednako kao što je i prisutno kao uskrslo i proslavljeno, samo što je kao takvo neizmjerno i u vremenu kao i po svom značenju tj. učinku.

Jasno je da Uskrsnuće i Uzašašće predstavljaju konačni ishod i završetak spasenskog misterija.

O uskrslom tijelu Kristovu Toma Akvinski kaže (Summa III, 54, 3): "Kristovo Tijelo uskrslo bilo je iste prirode, ali različito u slavi. Prema tome, što god pripada prirodi ljudskog tijela pripadalo je potpuno i Tijelu Kristovu kad je uskrsnuo... jer Kristovo Tijelo nije bilo promijenjeno nakon Uskrsnuća, u skladu s Rimljanima 6:9... Jer ako je bilo nedolično za Krista da kod utjelovljenja uzme tijelo druge prirode, npr. nebesko tijelo, kako je tvrdio Valentin, još je više bilo nedostojno da kod uskrsnuća uzme tijelo druge prirode, jer u uskrsnuću je ponovo uzeo u vječni život Tijelo koje je u začeću uzeo za smrtni život."

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Giovi, ako u nečemu griješim, ako nešto ne razumijem dobro, ispravi me.

Prema KKC 1353. Misa "uprisutnjuje Njegovo Tijelo i Krv, njegovu žrtvu prinesenu jednom zauvijek na Križu." Prema 1366. Krist je ostavio Crkvi "vidljivu žrtvu po kojoj će se upristunjivati ona krvna žrtva, što se imala izvršiti jedanput na križu".

Drugim riječima, žrtva Tijela i Krvi je jednom zauvijek prinesena, i Krist, jednom uskrsnuo, više ne umire. Ali, sam uskrsli Krist kao vječni veliki svećenik prinosi tu istu žrtvu po službi ministerijalnog svećenika u Misi; prema KKC 1365. i 1367. Kalvarijska Žrtva i Sv. Misa jedan su te isti događaj, potpuno identičan, kao što su identični i isti Tijelo i Krv koji se prinose, dok je Kristova smrt jedinstven događaj koji se ne ponavlja. Tako smrt na križu, koja u linearnoj koncepciji vremena pripada prošlosti, postaje aktualna tj. stvarno prisutna u sadašnjosti (tj. onome što je nama sadašnjost) u Sv. Misi. KKC 600. kaže da su "Bogu svi časovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti", tj. Njemu je sve "sada"; u Misi Bog daje Crkvi tu istu perspektivu vremena. To ne znači da se smrt na križu ponavlja, nego nas Misa, snagom sakramenta tj. Kristove riječi, prenosi na Kalvariju, u sjenu križa, i mi smo tamo u biti, premda ne i akcidentalno, dakle kao da smo stvarno prisutni. Čak i više od akcidentalne prisutnosti, jer akcidencija ne mora uvijek pratiti bit; mi smo više prisutni na Kalvariji po Misi nego vojnici koji su razapeli i ubili Isusa, budući da su oni bili u neznanju. Jednako smo tako stvarno, "supstancijalno" prisutni i pred praznim grobom, ali ne snagom Kristovih riječi koje svećenik u kanonu izusti, nego "ex concomitantia naturalis". Ja nisam nikad tvrdio da je Misa samo uprisutnjivanje smrti, niti da blagujemo samo onakvo Tijelo kakvo je bilo u smrti.

Prividna kontradikcija između uskrslog i mrtvog Tijela, odnosno između činjenice da je Misa žrtva, a da u Euharistiji blagujemo uskrslo Tijelo, nastaje uslijed sinkroničke interpretacije euharistijskog misterija - stvarnost se doživljava kao slika, koja predstavlja trenutak. Umjesto toga, dijakronička interpretacija otkriva događaje Misterija u njihovom vremenskom slijedu, tj onako kako su se dogodili u našem linearnom vremenu, onako kako npr. pjesma predstavlja neki događaj. U Misi se zapravo ujedinjavaju slika i dijakroničko predstavljanje. Kristovo Tijelo je realno prisutno kao uskrsnulo i proslavljeno Tijelo jer je zauvijek uskrsnuo (KKC 645, a mrtvo Tijelo prinijeto kao žrtva prisutno je po njegovim riječima kojima Ocu prikazuje svoje Tijelo na križu, prolivenu Krv i svoju smrt. Time ih čini realno prisutnima i aktualnima (KKC 1365. i 1367), i vraća nas u trodnevlje. Žrtva Tijela i Krvi i smrt prisutni su snagom sakramenta, odnosno po riječima "Ovo je moje Tijelo" i "Ovo je moja Krv"; duša i Božanstvo, kao i uskrsnuće, jer su neodvojivo vezani uz Tijelo i Krv, prisutni su "ex concomitantia naturalis", tj. na osnovu prirodnih pratećih okolnosti. Po tome, Tijelo koje blagujemo u euharistiji je samo jedno Tijelo Kristovo, koje je bilo umrlo, i zatim je uskrsnulo i proslavljeno u vječnosti. Tako je i Krist u euharistiji prisutan realno i kao onaj koji je bio "Čovjek boli", "Christus deformis", i kao Vječni Krist, Proslavljeni. I Sv. Toma Akvinski jasno govori da je jedno te isto Tijelo ono koje je Isus uzeo u utjelovljenju, u kojem je umro i uskrsnuo, i koje se preobrazilo u proslavljeno.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

KKC 627. "Smrt Kristova bila je prava smrt ukoliko je dovšila njegov ljudski zemaljski život. Ali, zbog sjedinjenja s Osobom Sina, što ju je njegovo Tijelo sačuvalo, ON NIJE POSTAO MRTVO TRUPLO KAO DRUGI, JER JE BOŽJA KREPOST OČUVALA TIJELO KRISTOVO OD TRULEŽI. O Kristu može se reći ujedno "Da, iz zemlje živih ukloniše Njega" (Izaija 53,8) i "tijelo mi spokojno počiva..." (Ps 16,9-10). Uskrsnuće treći dan dokaz je tome, jer se držalo da truljenje počinje od četvrtog dana." (Ivan 11,39)

Slično i Sv. Toma Akvinski (Summa, Q 50, A 5): "Štoviše, ako se kaže da je Kristovo mrtvo Tijelo nastavilo biti potpuno identično, slijedilo bi da nije bilo podložno raspadanju kao što se inače raspada mrtvo tijelo... A Damascen kaže da "pojam raspadanja označava dvije stvari: u prvom smislu razdvajanje duše i tijela, a u drugom raspadanje na elemente. Sukladno tome, bezbožno bi bilo tvrditi, kao Julijan i Gajan, da je Tijelo Gospodnje bilo neraspadljivo u prvom smislu prije Uskrsnuća; tada Kristovo Tijelo ne bi bilo konsubstancijalno našemu, niti istinski mrtvo, niti bismo uistinu bili spašeni. ALI U DRUGOM ZNAČENJU (TJ U SMISLU FIZIČKOG RASPADANJA TJ. TRULJENJA O.M.) KRISTOVO TIJELO JE BILO NERASPADLJIVO".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Citirajući moj post, mogao si staviti i posljednje rečenice, jer je smisao malo drugačiji: "Također, zamislite da dolazite pred prazan grob Kristov, s tom istom frivolnom muzikom. Zamislite te dvije situacije potpuno doslovno, jer baš je to ono što se događa u našim crkvama."

"Drugi element" si ti izbacio iz mog posta. I nisam nigdje uspoređivao Misu sa sprovodom (iako postoji veza, s obzirom da se Kristova žrtva proteže na sve ljude, i da kršćanski sprovod nije nekakva proslava poraza, ili nešto slično). Usporedio sam neprikladnost određenih oblika glazbe na Misi s neprikladnošću ponašanja u situaciji u kojoj su ljudi najranjiviji i najosjetljiviji.

Uostalom, mislim da je tragedija današnjeg naraštaja što malo tko više ima vremena (ili prilike) da bude potresen u sjeni Križa. Kome je upućeno ono "Gledat će na Onoga koga su proboli. NARICAT ĆE NAD NJIME KAO NAD PRVENCEM, GORKO GA OPLAKIVATI KAO JEDINOROĐENCA". "NAD NJIM ĆE PROPLAKATI SVI NARODI NA ZEMLJI".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

I ne samo da ja to nisam napisao...

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."