toni1 je napisao/la:
Evo podcrtat ću:
KKC 1413 Posvećenjem se izvršuje pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina, istinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Krist, živi i proslavljeni, njegovo Tijelo i Krv, zajedno sa svojom dusom i svojim božanstvom.
1392 što je tvarna hrana za nas tjelesni život, to na čudesan način čini pričest u našem duhovnom životu. Pričest Tijelom uskrslog Krista,"oživljenog i oživljavajuceg po Duhu Svetom", čuva, povećava i obnavlja život milosti primljen u Krštenju. Taj rast krsćanskog života traži da se hrani euharistijskom pričešću, kruhom našeg putovanja, sve do časa smrti kada će nam biti dan kao popudbina.
Objasni mi opet jer te ne razumijem. Ne bi htio da me netko proglasi heretikom ili nekako drukčije. Kad svećenik izgovara formulu ne posvećuje on kruh nego Krist uskrsli. Isti onaj Krist koji je prisutan pod prilikama kruha i vina. Ne može mrtvi Krist posvećivati. Jasno da je Krist umro,ali je nakon toga uskrsnuo. Nije On mrtvi Krist nego živi.
Da, Krist je uskrsnuo jednom zauvijek, i "više ne umire", ali Tijelo, koje se prinosi u Misi, je jedno te isto, kako kaže KKC 645: Tijelo uskrslog Krista je "ono isto tijelo koje je bilo mučeno i raspeto, jer on još nosi tragove muke. To pravo i stvarno tijelo posjeduje ipak nova svojstva uskrsnulog Tijela: ono nije više u ovom prostoru i vremenu, nego se može uprisutniti bilo gdje... jer njegovo čovještvo ne može biti zadržano na zemlji, ono sad pripada samo božanskom području Očevu...". To je Tijelo u kojem se Isus ukazivao učenicima nakon Uskrsnuća.
I taj isti uskrsli Krist prinosi istu žrtvu u Misi koju je prinio na Kalvariji; KKC 1365. "Krist u Euharistiji predaje to isto Tijelo koje je za nas predao na križu i tu istu Krv koju je prolio". Zato Katekizam i neprestano naglašava da Misa sadržava čitav misterij otkupljenja: utjelovljenje, žrtvu i smrt, salazak nad limb, i uskrsnuće. Krist je stvarno prisutan u Euharistiji kao uskrsli, s istim Tijelom u kojem je bio mrtav i u kojem je uskrsnuo, s Krvlju, dušom i Božanstvom. Krist, kao "vječni veliki svećenik" ne može kao mrtav prinositi žrtvu, jer više ne umire, ali prinosi isto Tijelo koje je i umrlo i uskrsnulo. Ne postoje dva Tijela Kristova, nego samo jedno. To Tijelo bilo je nerazrješivo ujedinjeno s Božanstvom i kad je bilo mrtvo.
Kad Krist preko službe svećenika prinosi Žrtvu u Euharistiji, čini prisutnom svoju Žrtvu na Kalvariji, koja uključuje i smrt, jednako kao i Uskrsnuće. I ako je na Kalvariji prinio svoje pravo Tijelo, isto se događa i u Euharistiji: KKC 1367. "KRISTOVA ŽRTVA I ŽRTVA EUHARISTIJE SAMO SU JEDNA ŽRTVA. "Jedna je, naime, te ista žrtva, isti koji je tada prinio sebe na Križu prikazuje se sada po služenju svećenika; razlikuje se samo način prinošenja"; "U ovoj Božanskoj žrtvi koja se izvršuje u Misi sadržan je i nekrvno se žrtvuje isti onaj Krist koji je jedanput sebe sama na krvni način prikazao na žrtveniku Križa". KKC 1365. "Krist u Euharistiji predaje TO ISTO TIJELO KOJE JE ZA NAS PREDAO NA KRIŽU I TU ISTU KRV KOJU JE PROLIO ZA MNOGE "na otpuštenje grijeha".
Ako su Žrtva na Kalvariji i Misa jedan te isti događaj, ako se prinosi jedno te isto tijelo, bez ikakve razlike u biti (supstanciji), nego samo u akcidentima, onda je i Tijelo Kristovo, kakvo je bilo u smrti, realno prisutno i u Misi, ali je isto tako realno prisutno i kao uskrslo i proslavljeno. Prisutno je kakvo je bilo u smrti, kao u fazi koja je (KKC 634) "sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju", jednako kao što je i prisutno kao uskrslo i proslavljeno, samo što je kao takvo neizmjerno i u vremenu kao i po svom značenju tj. učinku.
Jasno je da Uskrsnuće i Uzašašće predstavljaju konačni ishod i završetak spasenskog misterija.
O uskrslom tijelu Kristovu Toma Akvinski kaže (Summa III, 54, 3): "Kristovo Tijelo uskrslo bilo je iste prirode, ali različito u slavi. Prema tome, što god pripada prirodi ljudskog tijela pripadalo je potpuno i Tijelu Kristovu kad je uskrsnuo... jer Kristovo Tijelo nije bilo promijenjeno nakon Uskrsnuća, u skladu s Rimljanima 6:9... Jer ako je bilo nedolično za Krista da kod utjelovljenja uzme tijelo druge prirode, npr. nebesko tijelo, kako je tvrdio Valentin, još je više bilo nedostojno da kod uskrsnuća uzme tijelo druge prirode, jer u uskrsnuću je ponovo uzeo u vječni život Tijelo koje je u začeću uzeo za smrtni život."