Katolički odgovori

Istina,neki to odobravaju ali kako rekoh,to je mala manjina.Budući da je Protestantizam rascjepkan , tu nema zajedničkog stave.Zato jednom I rekoh da me u neku protestantsku crkvu ni puškom nebi natjerali.A ima jako dobrih protestantskih crkava.

Drago mi je da tako misliš. Nažalost, u onim zastranjenjima nije riječ o neznatnoj manjini nego o velikim i priznatim protestantskim denominacijama (ne svima). Švedska luteranska crkva nije tek neka bezimena skupina, Njemačka evangelička Crkva bira žene za biskupice, anglikanska Crkva također, američki prezbiterijanci također popustiše homoseksualcima. Na sreću ima denominacija koje se čvrsto drže i ne popuštaju. Očito u liberalnom dijelu protestantizma postoji erozija nauka.

Eto,žene nisu manje vrijedna stvorenja Božja i po meni mogu biti bolji svećenici od nekih muškaraca!

Služba u Crkvi i poslanje su Božji izbor - zašto Krist među dvanestoricu nije ubrojio makar jednu ženu?

Zbog antropoloških razlika koje se u današnje vrijeme tako bestidno negiraju dženderizmom, LBGT i liberalnim teorijama itd.
Kako god netko gleda, prirodno je da su žene, odnosno majke, bliskije s djecom od očeva, emocionalnije su i požrtvovnije, u puno područja života su ispred nas.
Najbolje da pitaš neku časnu sestru i svećenika...ovo je odgovor oženjenog laika...

Slažem se sa Sarom , ali i s tobom
samo mi kod tebe nije skroz jasno: u kom smislu se tvoj odgovor referira na to da je to Božji izbor itd

Kako se antropološke razlike koje ti navodiš se nadovezuju točno na tvrdnju koji iznosi Sara ,a ja se slažem?

Božji izbor? Pa Isus je pravi Bog i pravi čovjek, zar ne!

Za ovo drugo ne znam, ne razumijem pitanje.

Mislim da su razlike biološke, psihološke i duhovne, a žene mogu raditi dvije i više stvari odjednom, a mi ne.
Pojasni pitanje pa odgovorim kad stignem!

Nije ni jednog nežidova!
I kaj sad?
Da samo Židovi mogu biti svećenici?
A bilo je puno žena koje su Krista vjerno slijedile!

Ja se slažem da je Isusov -Božji izbor da među apostolima nema žene
Slažem se i sovom antropološkim razlikama koje si ti naveo
To sve stoji...ali TOČNO TE antropološke razlike koje si ti naveo ( tj: prirodno je da su žene, odnosno majke, bliskije s djecom od očeva, emocionalnije su i požrtvovnije, u puno područja života su ispred nas.) nisu eksplicitan odgovor na pitanje : ZAŠTO Bog -Isus nije odaberao i neku ženu da bude apostol

Ne, nego spasenje dolazi od Židova i sam Isus govori Kanaanki da je poslan "...samo izgubljenim ovcama doma Izraelova." Tek kod uzašašća šalje svoje učenike širom svijeta i to nakon primitka Duha Svetoga. Izrael je Božji narod izabran među svim narodima - tako ti usporedba ne drži vodu.

U Euharistiji je prvenstveno na sakramentalni način izražen otkupiteljski čin Krista Zaručnika prema Crkvi njegovoj Zaručnici.
sv.Ivan Pavao II
Svećenik u sakramentu euharistije djeluje "in persona Christi". Isus nije bio žena, tako da žena ne može biti svećenica.
Ako je Euharistija sakrament Zaručnika i Zaručnice onda je Zaručnik muškarac. Da bi sakrament bio učinkovit ,fizička stvarnost mora ispravno simbolizirati duhovnu stvarnost.
Ravnopravnost među spolovima ne znači istost. Niti muškarac može roditi ,niti žena može dati sjeme. Zaručnik daruje sjeme, a zaručnica začinje život u sebi.
Svećenici simboliziraju Krista i njegovo predanje svoga tijela za svoju Zaručnicu Crkvu kako bi ona mogla začeti život po Duhu Svetom.
P.S. Poslužio sam se knjigom Christopher West-a "Otvoreno o seksualnosti i braku"

Čovjek koji je po krvi Židov, ali npr. zamijene ga u rodilištu i odgoje ga u drugoj obitelji nikad neće ni znati da je Židov. S druge strane, to da si muško ili žensko, znaš bez da te itko odgajao, to je prije bilo kakvog odgoja ili svijesti o sebi. S treće strane, ako judaizam shvatimo isključivo kao vjeru, onda je to još manje usporedivo sa spolom.

Žena ne može bit svećenik zato jer ne može biti sin. Svećenička služba proizlazi iz matrice odnosa Isusa i Oca, a ne iz odluke zajednice ili osobnih kvaliteta nositelja. Kao što žena ne može biti sin, ni muškarac majka, ni žena ne može biti svećenica - ona samo može biti obučena u svećeničku odjeću i oponašati svećenika. Kao ova gospođa npr. http://3.bp.blogspot.com/-oCWxWnn8lq0/T ... 2Bcopy.jpg

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Neslužbeno mišljenje Nadbiskupije zagrebačke ( Glas Koncila 16 (1556) | 18.4.2004)

Kako se i teolozi i neki katolički krugovi ponovno vraćaju na to pitanje, Pavao VI. je dao nalog Kongregaciji za nauk vjere da pojasni crkveni nauk, koji je izložen u deklaraciji »Inter insigniores« iz 1976. Crkva, piše u toj deklaraciji »nema ovlasti dopustiti ženama svećeničko ređenje«. Toga se stava drži i Ivan Pavao II. u svom učiteljstvu, s time da još jednom nastoji objasniti kako se Krist nije ravnao sociološkim ili kulturnim razlozima svojega doba. Nekada se čini da teolozi danas, kada govore o ređenju žena, upravo ističu i upozoravaju na te razloge.
Tako je htio Krist, navodi Papa, koji je birajući samo muškarce u potpunosti djelovao slobodno i suvereno. To je istaknuo i u svome apostolskom pismu o dostojanstvu žene »Mulieris dignitatem«. To je učinio onom istom slobodom kojom se nije libio istaknuti dostojanstvo i poziv žene, ne priklanjajući se običajima koji su prevladavali ili zakonima koji su vrijedili u njegovo doba i u njegovu društvu. Krist je birao prema vječnom naumu Božjemu i to one koje je želio (usp. Mk 3, 13-14), i to je učinio u jedinstvu s Ocem, »u Duhu Svetome« (Dj 1, 2), nakon što je noć proveo u molitvi (usp. Lk 6, 12). Stoga je Crkva u pripuštanju svećeničkom redu uvijek poštivala taj način djelovanja svojega Gospodina i Učitelja i držala ga »trajnom normom«, o čemu svjedoče i dogmatska konstitucija »Lumen gentium« (br. 28) i dekret »Presbyterorum ordinis« (br. 2b). Isus je u temelje svoje Crkve stavio 12 muškaraca (usp. Dj 21, 14). Oni zapravo nisu primili samo neku »funkciju« ili službu, koju bi kasnije mogao obavljati bilo koji drugi član Crkve, već su bili posebno i prisno pridruženi poslanju same utjelovljene Riječi (usp. Mt 10, 1. 7-8; 28, 16-20; Mk 3, 13-16; 16, 14-15). I apostoli su učinili isto kada su izabrali svoje suradnike, koji su ih naslijedili u njihovoj službi. U taj su izbor uključeni i oni koji kasnije nastavljaju poslanje apostola da predstavljaju Krista Gospodina i Otkupitelja (Lumen gentium, br. 20 i 21). Kao još jedan argument ili pojašnjenje Papa navodi primjer Majke Božje i Majke Crkve, koja nije dobila isto poslanje koje je povjereno apostolima da bude »ministerijalni svećenik«.
No, to ne znači da žene u Crkvi manje vrijede, niti se time umanjuje njihovo dostojanstvo, kao što ne može biti niti riječi o nekakvoj diskriminaciji prema njima. Prisutnost i uloga žene u životu i poslanju Crkve sigurno su Vam poznati i znate da su apsolutno potrebni Crkvi i u njoj su nezamjenjivi. Možda bi i u današnjim teološkim raspravama moguće bilo ženama govoriti i posvijestiti im njihovu važnost i uzvišenost njihovoga poslanja, jer je njihova uloga i danas odlučujuća za obnovu i humanizaciju društva, ali i za otkrivanje pravoga lica Crkve. Žene su uvijek bile i jesu prave učenice Kristove, pravi svjedoci - u obitelji, u zvanju kojim se bave, ili pak u potpunome posvećivanju u službi Bogu i evanđelju. Teologija - kao razumijevanje objave u različitim povijesnim razdobljima - uvijek je znala i zna da treba preuzeti zahtjeve različitih kultura, kako bi zajedno sa skladno objašnjenim naukom mogla unutar njih predati sadržaj vjere. Danas ima dvostruku zadaću. S jedne strane, treba izvršiti zadaću koju joj je u svoje vrijeme povjerio Drugi vatikanski koncil: obnoviti svoje vlastite načine poučavanja kao bi djelotvornije poslužila evangelizaciji. S druge strane, nužno je da teologija upravi pogled na zadnju istinu koju joj daje sama objava i da ne drži kako joj je dosta da se zaustavi na nekim međustadijima. Dobro je da se teolog sjeti kao njegov rad odgovara »dinamici svojstvenoj samoj vjeri« te da je predmet njegova istraživanja ovo: »Istina, živi Bog i njegov naum spasenja objavljen u Isusu Kristu« (usp. Fides et ratio, br. 92). Glavna svrha koju teologija - kao znanost »koja se pita« - želi postići jest u tome da se iznese razumijevanje objave i nauka vjere

Da, zamisli, velečasna drži misu i pegla.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Svećenici isto mogu peglati, ali promašena je svaka kritika pokušaja zaređivanja žena za svećenice koja polazi od omalovažavanja. Iako žensko svećeništvo nije dio Božjeg plana spasenja, to ne znači kako žene nemaju dostojanstvo i važnu ulogu koja nije svedena na peglanje.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.