Nije teško vratit se na prethodnu stranicu pa procitat post u kojem si pita šta mi je cudno u toj poruci, a ja ti odgovorila šta mi je cudno i pitala da objasniš??


Jeremiji nikad ništa nije čudno...al eto meni je...zamisli...
Budite Isusu pastiri...pa ovako, moja definicija pastira bi bila: osoba koja čuva živinu da ne pođe u štetu, da ga zaliječi ako npr ugane nogu (sad pričam o ovcama al svejedno), da ne pojede tuđe nasade, da bude sklonjena na suho, zaštićena od vjetra....znači skrbi o njoj.
Ako ćemo pričat o pastirima ljudi (Isusa gledam kao fizičkog i duhovnog pastira, dok svećenike gledam kao duhovne pastire)...ne smatram sebe ovcom ni nikakvom živinom, već se smatram krhkom, sklonom grijehu i zastranjivanju, sklonom povredama, gubljenju....i tu Isusa vidim kao nekoga tko me vraća po 100 puta u satu na pravi put, štiti čuva itd.
I ne mogu ne mogu...nikako zamislit na koji način bi ja mogla bit pastir Isusu? Niti da je njemu potreban pastir....niti da Boga triba neko čuvat, štitit ni ništa slično....
Druga stvar bi bila da pripremimo naša srca da budemo Isusovi pastiri ljudima....al pastiri Isusu teško pa usudim se reć i nemoguće!
I nemoj sad pričat da se nije dobro izrazila, jer malo je previše tih njihovih lapsusa....a Gospu ni u kom slučaju ne smatram nepismenom....