Istini za volju, puno ljudi je doživjelo istinsko pravo obraćenje posjetom Međugorju (iskreno ne mislim da to ima veze s ikakvim ukazanjima već otvorenosti srca samih posjetitelja i Božijom milošću)...s druge strane, ne znam koliko si blizu Međugorja i upućena u takve stvari...ali na području hercegovine i bližih okolnih mjesta postoji nenormalno puno sekta.... čitaj malenih krugova ljudi koji se sastaju po kućama, imaju raznorazne darove i šetaju uokolo gdje ih god put nanese moleći se nad drugim ljudima, propovjedajući skore kršćanske progone...šireći poruke koje Bog/Gospa preko njih objavljiva i averziju prema svećenicima koji te stvari ne odobravaju.
Ja osobno ni više ni manje, poznajem šestero velikih vođa koje obraćaju ljude,imaju dar izlječenja u svojim rukama, privatne objave, dar proroštva, spoznaje grijeha itd.
Bila sam osobno nekoliko puta na takvim `sastancima` gdje se sastane po desetak ljudi, više manje drugačija grupa svaki put....temelj cijele priče je -uskoro zatvaranje Neba objavom Međugorskih tajni, dolazak čipova, progon kršćana....izdvajanje te nekolicine ljudi kao nečega što je od Boga izabrano jer ostalima nije dano....i mic po mic...pljušte darovi, ovaj je dobio izlječenje, ovaj prorokuje, ovaj ima dar tumačenja.... i sad zamisli kad ti ljudi dođu svojim kućama, em što je opasno da se s tim uopće igraju, najžalosnije je što okupljaju nove grupice...i krug započima ispočetka....
I sad ono tužno i žalosno, većina njih imaju svoje duhovne vođe po Međugorju i ostalim mjestima koji pršte od oduševljenosti jer im Bog dade da nekoga takvoga vode....
Spominjala si Lourd i ostala svetišta, iskreno nisam nikada bila ni u jednom od njih....ali najiskrenije mislim da je jedna od stvarne/svakidašnje Gospine prisutnosti napumpala ljude da i oni mogu biti ti koji će promjeniti i obratiti svijet.....
Mislim da si ikad bila u takvim krugovima da bi počela plakat od žalosti, jer žene ostavljaju svoje muževe i povlače se u osame da bi se predale Bogu....
Ne kažem da je cijelo Međugorje takvo, već samo ističem onu drugu stranu koja je većini nepoznata....a vidjelice uredno potvrđuju njihove objave jer je Gospi drago što ima još djece koja je slušaju....
I kad spojiš takvo nešto s hercegovačkim slučajem, s mnoštvom neposluha, tvrdoglavosti...materijalnog i ono što si sama navela...onda pročitaš na stotine komentara poput -briga me šta Papa kaže on je ionako antikrist....u srcu ti se jedino može pojavit tuga da ponoviš onu Žanićevu rečenicu -Gospe moja, što to rade od tebe....
Riječ "sekta" ima svoje određeno značenje i nisam sigurna da se sva ta mnogobrojna duhovna gibanja mogu tako nazivati.
Neke od navedenih praksa mogu spadati pod karizmatske i to ne može nitko imati po kontrolom, jer čudo bi bilo da je okolina ostala ravnodušna i da se u njoj baš ništa vjerskoga ne zbiva (!!). A svaki dar odozgo se treba provjeravati, jer đavao nas sve kuša.
Ponekad treba naglasiti i ovo:
Međugorje je čitavo ovo vrijeme rimokatolička župa u kojoj se ljudi valjano ispovijedaju i u kojoj se za vrijeme propovijedi ne spominju "poruke i ukazanja". Međugorje ima istinskih sadržaja: križni put, put krunice, klanjanja, legitimne svete mise. To bi trebalo ostati tako, pročistiti od svega kvaziduhovnoga i ono što je dobro zadržati. Jer ne samo katolici iz BiH, već 34 godine tamo dolaze katolici iz doslovno cijeloga svijeta. Ako je Međugorje istinsko Gospino mjesto ukazanja, onda ne samo da je ono najveće u BiH, nego najveće ikada u povijesti Katoličke Crkve. Radi se o 2000 godina crkvene povijesti. Nikada nije bilo ničega sličnoga nigdje.
Ne samo da određeni ljudi iz Hercegovine imaju viđenja i darove, nego se svako malo neki hodočasnik vrati u svoje mjesto i kaže da ima viđenja i darove... Životne priče kao što su one Johna Learyja iz SAD-a ili Franca Špeliča iz Ljubljane ima gotovo svaki narod. Mnogi šute o tome, a dosta ih je i glasnih koji imaju svoje knjige, web stranice, prevedene na sve svjetske jezike. To su strahovita duhovna gibanja koja jednim dijelom spadaju u karizmatski pokret, a u svom drugom dijelu očajnički trebaju pročišćenje i ispravnu pastoralnu skrb.
Ako koji od samozvanih "duhovnih vođa" upućuje na averziju prema svećenicima i biskupima, onda sigurno njegova proroštva nisu od Duha Svetoga. Ali treba razlikovati općenitu odbojnost prema kleru od kritike grješnog stanja u Crkvi. Nijedna prava privatna objava ne može nikakvom "prijetnjom" ishoditi svoje priznanje od strane biskupa. Ali ne mogu se sve niti sotonizirati i reći da nam nisu potrebne u određeno vrijeme. Jer tako su tvrdili da nam nije potrebna niti Fatima.
Mnoge od onih web stranica koje reklamiraju "brdo" ukazanja nisu istinite i nisu pročišćene Duhom Svetim. U Lurdu se u vrijeme sv. Bernardice spominjalo mnoštvo ukazanja i objava, ali biskup je u tome vidio varku sotone i varalice željne senzacija, pa je priznao samo ukazanje svetoj Bernardici - koje je bilo dobro ispitano i potkrijepljeno mnogim ozdravljenjima i duhovnim plodovima.