Katolički odgovori

Nisi odgovorio jesi li katolik, pretpostavit ću da nisi. No na ovom forumu možeš raspravljati o katoličkoj meditaciji, a ne promovirati budizam, citirati Budu i sl. što ovdje nije zanimljivo. Pa ako te zanima katolički stav, o tome se može raspravljati, ostalo je gubljenje vremena.
Kad se kaže "istočnjačka meditacija", onda to nema ništa zajedničkog s kršćanskom meditacijom.
Čovjek ne može sam spoznati Boga koji ga nadilazi, Bog mu se može samo objaviti.
Istočnjačka meditacija u kršćanskom smislu nije molitva. Molitva je razgovor s živim Bogom.

Što je kršćanska meditacija (za razliku od istočnjačke) objasnio je kratko Joseph Ratzinger:
"U nekoliko riječi, rekao bih što je bitno u transcendentalnoj meditaciji je to da se čovjek lišava vlastitog ja; ujedinjuje se sa općom biti svijeta; stoga od njegove osobnosti na neki način nastaje ruševina.
U kršćanskoj meditaciji, naprotiv, ne gubim svoju osobnost; ulazim u osobnu vezu s osobom Krista. Ulazim u odnos s Kristom na ti, i na taj način moje ja nije izgubljeno; to podržava vlastiti identitet i odgovornost.
U isto vrijeme ona otvara, prodire u najdublje jedinstvo, jedinstvo ljubavi koje ne razara. Stoga bih u nekoliko riječi rekao, pomalo pojednostavljajući, da je transcendentalna meditacija neosobna i, u tom smislu, odosobljava. Kršćanska meditacija, s druge strane, uosobljuje i otvara duboko jedinstvo rođeno u ljubavi, a ne raspadanje moga ja.
Kršćanska meditacija je dakle prije svega susret: susret stvorenja sa svojim Stvoriteljem."

Ovo bas i nije tocno, jer;
"budući da se Boga, počelo i svrhu svih stvari, može prirodnim svjetlom ljudskog razuma sigurno spoznati iz stvorenih stvari."

> Nisi odgovorio jesi li katolik

Nisam niti krsten, a niti katolik. To ne znaci da sam protiv krscanstva. Postujem sve dobre stvari u krscanstvu. Krscanstvo smatram vrijednim doprinosom svjetskoj kulturi. No, kakve veze ima jesam li katolik za sudjelovanje na forumu?! Zar ovo nije forum otvorenog tipa? Mogao se napraviti i zatvoreni forum, samo za katolike, na koji bi se ulazilo uz preporuku svecenika i predocenja potvrde o krstenju u Katolickoj crkvi... ali ja nisam shvatio da je to slucaj ovdje?!

> No na ovom forumu možeš raspravljati o katoličkoj meditaciji

Svakako, cim nadjem takvu temu. No, ova tema nije o krscanskoj meditacji, nego o midfulness meditaciji i o tome koliko je ona opasna za krscane. Dakle, trudim se da svojim prilozima ostanem u okvirima ove teme, a ne neke druge.

Nadam se da nije uvjet sudjelovanja na forumu povladjivanje stavovima moderatora i da se slobodno mogu iznositi misljenja, cak i ako su ona suprotna misljenju moderatora i vecine sugovornika. Vjerujem da mogu na pristojan i argumentiran nacin iznijeti svoj stav pa cak i ako je polemican.

Moram takodjer napomenuti da nisam ja otvorio ovu temu, nego sam se u nju ukljucio tek kao sugovornik. I nije mi uopce jasno zasto toliko vremena moram trositi na objasnjavanje (i to moderatoru?!) osnovnih pravila slobodne rasprave na jednom otvorenom forumu?! Umjesto da razgovaramo o temi na kojoj pisemo?!

>...a ne promovirati budizam, citirati Budu i sl. što ovdje nije zanimljivo.

Ja bih ipak ostavio sugovornicima da odluce koga ce citirati i sto im je zanimljivo. Usudjujem se vjerovati da citirati Buddhu nije posve neprimjereno na temi koja je otvorena s osnovnom premisom da pokaze opasnost budizma za krscane.

> Pa ako te zanima katolički stav, o tome se može raspravljati, ostalo je gubljenje vremena.
> Kad se kaže "istočnjačka meditacija", onda to nema ništa zajedničkog s kršćanskom meditacijom.

Naravno da me zanima, ali raspravjati, to ne znaci povladjivati. Raspravljati znaci suocavati cesto i suprotna misljanja. I naravno da je tvoje pravo kao sugovornika da izneses stav suprotan mojem, ali za razliku od tebe, mene to ne smeta.

Dakle, pola poruke moram potrositi na to da sugovorniku objasnim osnovna pravila pristojne, otvorene i slobodne rasprave, i to jos moderatoru?!

Nadam se da smo to raspravili, i da se sugovornike nece vise ispitivati o vjerskoj pripadnosti, prozivati ih zbog slobodnog iznosenja misljenja, navodjenja citata, niti im se propisivati sto bi ih trebalo zanimati i kako bi trebali pisati... sve dok to rade na pristojan nacin i s uvazavanjem sugovornika. A sada se vratimo temi, ako je ikako moguce...



Ne zelim sporiti to sto je rekao uvazeni Ratzinger. Naravno da ima razlicitih vrsta meditacije u svijetu. Dopustam i tu mogucnost da je ta krscanska meditacija bolja od mindfulness meditacije koja ima budisticke korijene. Meni to nista nije sporno.

Zanimaju me samo 2 stvari:

Prva je da malo opisete tu krscansku meditaciju, kako se izvodi, kojoj joj je cilj i sl. Ja sam u svojoj argumentaciji ukratko opisao mindfulness meditaciju, ne s ciljem (kako misli moderator) da promoviram budizam, nego da podkrijepim svoju tvrdnju da u njoj nema nista neprirodno i opasno. Nista sto bi zasluzilo egzorcizam kako tvrdi Susan Brinkmann u svojoj knjizi Vjerujem da je to bio vrijedan prilog raspravi, jer mi se cini da od svih sugovornika na ovoj temi nitko doista ne zna puno o mindfulness meditaciji o kojoj se pokusava raspravljati. Vrlo je nezhvalno govoriti o necemu o cemu se ne zna puno. Tako i ja na tom tragu ne mogu nista govoriti o krscanskoj meditaciji, jer o njoj nemam pojma.

Druga stvar je da mi se cini da nema opasnosti niti od jedne vrste pozitivnog misljenja, pa bilo to molitva, meditacija, autogeni trening i sl. Zasto se ne bi jednostavno reklo da postoje razlicite vrste meditacija u svijetu. Svaka ima svoju neku ideaciju i cilj, i to je to. Postoji krscanska meditacija, postoji yoga meditacija, budisticka meditacija, ovakva, onakva... Nije mi jasno zasto s toliko straha i nesigurnosti napadati sve druge vrste meditacija? Moram priznati da nisam vidio niti jednu duhovnu grupu koja bi s tolikim grcem i strahom napadala ostale nacine meditiranja (ili opcenito duhovne prakse) kao sto to rade krscani, i to ne samo katolici. Zanima me od kuda toliko straha kod vas?

To sto imas misljenje ne znaci da ga svi moraju slusat. Svaka budala ima svoje misljenje. Poanta je da ono Katoliku ne znaci nista. A kao sto vidis ovo je Katolicki forum. A evo ti i odgovori dole;




Dakle postoji prefiks "krscanska". A valjda znas sto je meditacija? Ako ne, stavit cemo definiciju. Dakle Krscanska meditacija je promisljanje o krscanskim motivima; tipa nekom dogadaju, Isusuovom rodenju, patnji, itd...I onda se takav neki dogadaj moze npr percepirat na svoj zivot. Dakle, ona ne sadrzi nikakve posebne fizicke tehnike, vec jednostavno promisljanje (sama rijec kaze "meditacija").





Pa i kaze se da postoje razlicite vrste meditacija u svijetu. Pa nitko ovdje ne nijece postojanje budisticke meditacije. Odakle ti uopce ta ideja?






Nije strah nego vise sablazan. Inace ideja meditacije/budizma je vise neka iskustvena mudrost nego religija. To je i razlog zasto se nikad filozofi nisu bavili budizmom i ostalim bajkama, vec iskljucivo krscanstvom.




Kao sto sam vec napomenuo, nije nikog ovde strah tvojih meditacija, nego (bar ja) ovo dozivljavam kao trolanje, u neku ruku sam i sablaznjen da covjek u Evropi moze bit budista. Pogotov kad ovo procitam;

"pri cemu je francuski molekularni geneticar Mathieu Richard, inace budisticki redovnik, proglasen (zbog nacina rada njegovog mozga) za najsretnijeg covjeka na svijetu."

I kakvu reakciju ocekujes? Pa ti nisi u stanju definirat srecu, a pricas o najsretnijem covjeku na svijetu. Sreca se definira nacinom rada mozga?
Druga stvar spominjao si egzorcizam. Valjda si koliko-toliko upucen da je sotonizam u sustini zivot bez Boga, tj oslanjanje na sebe i stavljanjem sebe na prvo mjesto. Iz objektivnog promatranja istocnjaskih meditacija i filozofija lako se da uociti da se covjek stavlja na prvo mjesto, i da se covjek tu oslanja na svoje snage, i da tu uopce nema govora o ljubavi.

Iskreno rečeno! Ali, prema tome izgleda da je ta tehnika oblik agnosticizma. Jesi li siguran da je spojiv sa kršćanstvom? Meni se čini ne, jer se upravo u kršćanstvu štuje objavljeni Bog – mi sami, doduše ne bi znali ništa o njemu, da se On sam nije nama objavio. Stoga – isprazniti um da bi se smirio ili uzeti Riječ Božju i učiti – dvije su potpuno različite stvari.
Jedan je teolog rekao da smo mi zapravo jedino iskreni u položaju „slušača Riječi“. Mi ne možemo Bogu zapovijedati, niti Ga pojmiti bez njegove objave.



Vježbi smirivanja i sabranosti „da bi se zatvorilo sve prozorčiće“ ima i u kršćanstvu. To je preduvjet pravoj molitvi. Bez stišavanja i sabranosti teže se "čuje" Bog i poticaji Duha Svetoga, i teže se dolazi do ozdravljenja. Međutim, oni nisu svrha samima sebi. Takvi pokušaji upravljanja vlastitim neurološkim sustavom na duži rok mogu voditi „unutarnjim prazninama“ i potpunom zaustavljanju normalnog psihološkog funkcioniranja. Nisu svi ljudi spremni na to. Drugim riječima, to je veliki psihološki eksperiment.

U kršćanstvu vrste vježbi i meditacija razvile su gotovo sve redovničke struje - ima zaista vrijednih stvari; ali one uopće nisu presudne. Na koji način? Recimo, ispričat ću ono što se dogodilo meni. Osjetim bol, opterećenost, strah, dođem pred križ i pogledam Isusa - i bol prođe. Sam taj čin - dolazak i pogled - bio je Bogu dostatan da me utješi i da mi mir...


Isus je puno puta koristio riječ "mir". Njegova oporuka nama, nakon uskrsnuća je "Mir vam svoj dajem". Taj mir se izbliza može osjetiti u molitvi. Tko od kršćana to negira, taj nikad nije bio blizu prave molitve.



Bojim se da je Susan Brinkmann u pravu. – Pošto čovjek nikada ne može „isprazniti“ svoj duh, to jest, bogatstvo duha (unutarnjeg svijeta – misli, iskustava, osjećaja...) i nije potrebno prazniti i zaboravljati jer time idemo protiv samih sebe – poništavamo sebe – a pošto tijelo ne može živjeti sa zapregnutim, ograničenim duhom (duh je jači od tijela!) – na upražnjeno mjesto dolaze drugi razni duhovi i duhovna bića.
(Kad bi mindfulness doista oslobađao ljude, ne bi ljudi postajali ovisni o njemu. - Ovisnost je vrsta psihičkog vezivanja.)

U Isusovo vrijeme, u židovskom je narodu bilo mnogo krivobožačke (ne)vjere i klanjanja idolima - teolozi tvrde da je to uzrokovalo mnoge opsjednutosti u narodu. U evanđeljima Isus je zaista imao puno posla sa proganjanjem nečistih duhova.


Smirivanje – sabranost – molitva – meditacija... Unutarnji mir i osjećaj radosti + spoznaja smisla (čak i patnji) + spoznaja vrijednosti (nada u Božju nagradu) sve su to posljedice kršćanske molitve.
Mindfulness je vjerojatno agnostička verzija kršćanske meditacije. Oprostite, tako mi se čini!

Da, ispalo bi da se Bog nije ni trebao utjelovit.

Hm... jako cudan odgovor. Prvo, niste uopce morali pokretati otvoreni forum na koji se moze ulogirati svatko tko hoce. Bilo bi posve prihvatljivo da ste imali zatvoreni forum na koji se dolazi nakon nekog postupka uclanjenja, provjere i sl. A drugo, ne moras uopce citati moje misljenje, slobodno preskoci ovu temu ako te ne zanima. Ja ne sudjelujem na drugim temama koje me ne zanimaju. Niti ih otvaram.

Cinjenica da je ovo katolicki forum, ne trebalo nuzno znaciti da:

a) ne smiju sudjelovati nekatolicki sugovornici
b) svi trebaju imati jednako misljenje
c) katolike ne bi trebala zanimati rasprava o meditaciji

Pogledaj ove poveznice. Ne stavljam ih tu zbog reklame budizma, nego kao primjer onome sto govorim. Katolicka crkva u svijetu je mnogo otvorenija za ove stvari, nego kod nas. Bio sam osobno na mnogim yoga i budistickim seminarima u prostorima Katolicke crkve (konkretno u Italiji, Njemackoj i Srbiji/Vojvodini). Ovdje su samo 3 primjera krscanskih i katolickih samostana i centara koji ili upraznjavaju budisticku meditaciju ili daju svoj prostor za to, a ova tema je otvorena s ciljem da pokaze neku veliku opasnost mindfulness meditacije za katolike. Kako sat to?

Njemacki katolicki samostan koji upraznjava zen meditaciju

Americka redovnicka zajednica (ne-katolicka) koji upraznjava budisticku meditaciju

Budisticki seminar u Franjevackom centru pored Subotice



Pa da, tome i sluzi forum ovog tipa. Da ljudi uce jedni od drugih.



Ja vas stvarno ne razumijem?! Pokrenete otvoreni forum na koji se svatko moze slobodno prijaviti, i onda se sablaznjujete ako netko ima drugacije misljenje, i trolanjem smatrate sve stavove sugovornika koji se razlikuju od vasih?!

Meni se cini da od kada sam ja dosao na ovu temu, vise vremena i energije trosite na iscudjavanje nad cinjenicom da se netko uopce pojavio tko ne dijeli isto misljenje, nego sto pokusavate suvislo argumentirati tezu zbog koje je i otvorena ova tema - a to je da je mindfulness meditacija duhovno opasna za katolike.



Ocekujem reakciju pristojnih sugovornika, koji su u stanju smireno razgovarati i s ljudima s kojima ne dijele isto misljenje. Makar na temi koju su sami pokrenuli...

Sto se tice sotonizma, ne bih opterecivao ovu temu. Primjetio sam da za to ima posebna tema, pa mozemo raspravu o tome prebaciti tamo. Ali za sada bih rekao svoje misljenje (s kojim se ne morate nuzno sloziti, a ja necu time biti niti uvrijedjen, niti sablaznjen) da sotonizam nije nikakva religija, a jos manje "zivot bez Boga i stavljanje sebe na prvo mjesto". Ova definicija bi mi vise odgovarala za materijaliste i ateiste.

Sotonizam dozivljavam kao pseudo-religijski kult kojim psihopati i sadisti opravdavaju svoja ubojstva, mucenja i izivljavanja nad zivotinjama, djecom i odraslim ljudima.

O stavljanju sebe na prvo mjesto u istocnim religijama bi se moglo govoriti, ne kazem da nisi djelomicno u pravu, ali... mislim da te u osnovi ne zanima ozbiljna i otvorena rasprava o tome. Ako grijesim, javi pa mozemo nastaviti

Draga Adrijana,

prvo hvala na vrlo suvislom i smislenom odgovoru. Valjda ce i drugi sugovornici prevazici svoju sablaznjenost i poceti razgovarati o temi

Necu te citirati, da skratim post, ali bih samo rekao da si u mnogome u pravu.

Prvo mi se cini da i molitva i meditacija postoje i u krscanstvu, i u istocnim religijama (budizam, hinduizam, taoizam). Mozda samo zapad vise stavlja naglasak na molitvu, a istok na meditaciju (ovo je naravno vrlo uvjetno receno).

Kod molitve mi se cini bas ovo sto ti kazes, da dolazi do smirenja, ali da li je ono trajno? Istocnjaci molitvu koriste kao pripremu za meditaciju. Ne znaci da je to nuzno ispravno. Ali oni tvrde da je za dublje poniranje u svoju nutrinu potrebna meditacija. E sada i u Katolickoj crkvi ima poneki kontemplativni red. Meni se cini da su Karmelicani (sv. Ivan od Kriza, sv. tereza Avilska i sl.) pisali bas o tim stanjima koja su jako slicna istocnim meditacijama. Ciscenje duse, priblizavanje, zaruke i sjedinjenje s Bogom... oprosti, ali davno sam to citao da bih ispravno citirao (pomoc vrlo dobrodosla).

Drugo, ne bih se bas slozio da covjek nikada ne moze isprazniti svoj unutrasnji svijet sadrzaja, bogatstvo duha. A jos manje bih se slozio da se time covjek ponistava.

Cilj budisticke meditacije nije obustava misli i osjecaja, jer je to nemoguce, nego postizanje stanja u kojem oni vise ne vladaju nasim umom i voljom. Pobjeda volje nad sadrzajima uma (mogli bi smo reci). Ako se zagledamo u svoju nutrinu, naci cemo brojne sadrzaje kojima ne vladamo. Na neki nacin mi smo vec sada opsjednuti i robujemo nasim vlastitim osjecajima prije svega, a onda i mislima, tijelu i sl. Postupnim uvidom u njihovu pravu prirodu (kao prolaznu, praznu i bolnu) mi se oslobadjamo ne samo nasih misli i osjecaja, nego i nase vezanosti za njih.

Stovise, kada prevazidjemo vezanost za vlastite misli i osjecaje na povrsini svoje svijesti, kada otkrijemo dublje slojeve svoje svijesti, sto mislis da cemo tamo naci ako ne svoju vlastitu dusu? Budisti to mozda nazivaju svoja vlastita priroda, ali to je u osnovi isto. A kakva je ta dusa u nama? Da li je ona neko tmurno i pusto mjesto, ili bozanska iskra u nama?! Hoce li nas susret s bozanskom iskrom u nama isprazniti, tako da nas zaposjednu neka bica izvana?! Ta dusa u nama je cista, sama sustina zivota. Susretom s njom mi ustvari nalazimo izravnu vezu s Tvorcem i cijelom tvorevinom. Dolazi po meni onoga sto krscanski mistici nazivaju Unio Mistyca.

I zato se usudjujem tvrdito da je duhovno iskustvo covjeka univerzalno. Nema tu istok, zapad. Mislim da su svi mistici govorili o istom iskustvu, ali svatko svojim jezikom.

U pravu si. Ne zanima me takva rasprava. Da smo samo na vjerskom forumu, bilo bi logicno da ljudi drugih religija govore svoja misljenja. No, ovo je Katolicki forum, tako da me ne zanima nista van toga.

Smirenje može biti trajno. Cilj je molitve, kažu redovnici, da se uđe u trajno zajedništvo s Bogom, znači kad molitva prestaje biti molitva riječima, čak i kad prestane biti molitva mislima, a duša ostane u „kontemplaciji”, unutarnjem miru, „počivanju kod Boga”...
Uznemirenost je velika prepreka na putu svetosti – to je potvrdio Isus u Evanđelju (Neka se ne uznemiruje srce vaše, vjerujte u Boga I u mene vjerujte…), u ukazanju svetoj Faustini, to su tvrdili i apostoli (sveti Pavao: Ne brinite se tjeskobno više ni za što, već u svemu, molitvom I prošnjom, sa zahvalnosti, iznesite svoje potrebe Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i vaše misli u Isusu Kristu.)
Što to konkretno znači, meni je objasnio jedan karmelićanin: da nas nijedna stvar iz vanjskoga svijeta (životne nedaće, svjetska previranja ili velike nesreće) ne smiju pokolebati i uznemiriti toliko da izgubimo unutarnji Božji mir.



Zapravo, mindfulness ima budističke korijene, ali je odavno odvojen od budizma. On je po suvremenoj klasifikaciji dio New Agea – zbira istočnjačkih tehnika uvezenih na Zapad I prilagođenih zapadnjačkom čovjeku.
Upravo čitam na internetu da je ta tehnika uvezena na Zapad u 19. stoljeću, ima veze sa transcendentalistima i zapadnim ezotericima, čak i teozofima, a jedan je američki profesor medicine Jon Kabat – Zinn 1979. pokrenuo program na sveučilištu Massachusetts “reduciranje stresa pomoću tehnike mindfulness”. Danas je ta tehnika dakle odvojena od budizma i popularizirana od strane psihologa, “životnih trenera” i motivacijskih govornika kao psihološka pomoć, a da se iza nje nalazi zapravo oblik duhovnosti, to se može vidjeti u usporedbi sa kršćanstvom i ostalim religijama.

Potpuno se slazem. Mislim da se ovdje govori o istom iskustvu (ili makar slicnom). I tu se sada otvara prostor za otvoren dijalog i istrazivanje, jer se ocito radi o vrlo slicnom iskustvu. I nije problem ako se dodje do zakljucka da se i ne radi o istom iskustvu, da postoje velike i bitne razlike, ali bitno je razumijevanje. No, problem vidim kada se u razgovor pokusavaju uvuci prijetnje i zastrasivanja. Zamisli kada bi sad netko rekao... eto vidis, krscanin se u molitvi smirio, uljuljkao se, otupio, fantazira da je s Bogom, i sada ce ga... scepati neki entiteti. Kakva bi to bila osnova za razumijevanje krscanskog molitvenog iskustva? Cak i da nema medjureligijskog dijaloga s drugima, takav bi stav bio obmanjujuci i za onoga koji bi ga iznio jer bi ga zatvorio za svako iskreno propitivanje. Jednom rijecju, bila bi to potpuna laz i klevetanje od koje bi najvecu stetu imao upravo sam lazac i klevetnik. I mislim da Susan Brinkmann upravo to radi. S velikim zaljenjem nalazim da je dijalog krscana (posebno katolika i pravoslavaca) s drugima i drugacijima od sebe vrlo cesto opterecen ovakvim neutemeljenim i nepotrebnim zastrasivanjem koje zaustavlja svaki razuman dijalog i razumijevanje. To je moj glavni prigovor onome sto nam donosi clanak s recenzijom njezine knjige (jer knjigu nisam citao).



Hm... tesko je reci da li se i koliko mindfulness pokret odvojio od budizma. To nije neka novotarija koju su potpuno izmislili zapadnjaci na nacin da iskrive istocnjacka ucenja. U budizmu inace tradicionalno vazi pravilo da je pravovjerno samo ono sto podrzava budisticka redovnicka zajednica. Dakle, ne moze postojati budisticka skola koju ne bi vodila odredjena redovnicka zajednica. U tom pogledu mindfulness potpuno pripada therevadskom smjeru budizma. Mada ovaj pokret ne vode izravno redovnici theravada skole budizma, mindfulness potpuno ostaje idejno i tehnicki utemeljen u theravada budizmu.

Tako je spomenuti Jon Kabat - Zinn treniran potpuno u duhu theravada tradicije, a posebno je usko suradjivao s indijskom budistickom (mozemo slobodno reci sveticom) Dipa Ma, koja je opet jedna od najistaknutijih ucenica burmanskog theravadskog redovnika i ucitelja meditacije Mahasi Sayadawa. Mozda je najpoznatiji svjetovni ucitelj bio Goenka, Indijac koji je bio sljedbenik burmanskog laickog ucitelja meditacije Sayagyi U Ba Khina, koji opet dolazi iz theravadske tradicije. I Dipa Ma i Goenka su Indijci koji su zivjeli u Burmi. Tako da bi smo s lakocom mogli reci da su i Gonekina skola i mindfulness pokret neke vrste laickih meditativnih pokreta koji potpuno pristjecu i utemeljeni su u ucenju theravada smjera budizma.

jel netko zna više o tome?Prije nekih 30 dana je bio gost na Katoličkom radiju koji je pozitivno govorio o mindfullnesu,mislim da je emisija bila o nekoj zdravoj prehrani u prvom dijelu a u drugom dijelu je gost pričao o pozitivnim stranama te tehnike i rješavanju stresa.opet sa druge strane vidim da neki katolici negativno pišu o tome https://www.hallow.app/blog/whats-the-d ... ian-prayer

Mislim da je ovo odličan i jako jednostavan tekst (na linku), a zašto su to na HKR-u progurali, tko će znat?!...
Mindfulness spada definitivno pod New age, a sav se taj New age i širi pod prikrivenom reklamom "za zdravlje, rješavanje stresa, smirenje...", a toga ljudima nedostaje, pa je sve to u paketu tako popularno.
U suštini, to je budistička tehnika.

Ova tema mi je zadnjih dana ponovno bila aktualna jer ju neki reklamiraju u struci za koju sam vezana...

Ponovno sam pročitala onaj link o obraćenici s početka teme... Malo smo svi zalutali.. Ona zaista tvrdi da je mindfullness štetan.

Malo pojašnjenje: Mindfullnes nije štetan zato što je dio budizma, već zato što ne rješava stvari zbog kojih ga na Zapadu reklamiraju.

Još pojašnjenja:
To je mentalna tehnika kod koje ljudi budu uvedeni u "promijenjeno stanje svijesti" pa imaju dojam da su time riješeni njihovi stvarni problemi koji su doveli do tjeskobe ili neuroze. Ali problemi ostaju...
Razlika s kršćanstvom je što mi govorimo o obraćenju, unutarnjoj promjeni, drugačijem gledanju na prioritete, odvajanju od grijeha koji je najčešći uzročnik zla, a ne o mentalnim tehnikama smirenja koje ne pomažu dok čovjek ostaje u grijehu...