> Nisi odgovorio jesi li katolikNisam niti krsten, a niti katolik. To ne znaci da sam protiv krscanstva. Postujem sve dobre stvari u krscanstvu. Krscanstvo smatram vrijednim doprinosom svjetskoj kulturi. No, kakve veze ima jesam li katolik za sudjelovanje na forumu?! Zar ovo nije forum otvorenog tipa? Mogao se napraviti i zatvoreni forum, samo za katolike, na koji bi se ulazilo uz preporuku svecenika i predocenja potvrde o krstenju u Katolickoj crkvi... ali ja nisam shvatio da je to slucaj ovdje?!
> No na ovom forumu možeš raspravljati o katoličkoj meditacijiSvakako, cim nadjem takvu temu. No, ova tema nije o krscanskoj meditacji, nego o midfulness meditaciji i o tome koliko je ona opasna za krscane. Dakle, trudim se da svojim prilozima ostanem u okvirima ove teme, a ne neke druge.
Nadam se da nije uvjet sudjelovanja na forumu povladjivanje stavovima moderatora i da se slobodno mogu iznositi misljenja, cak i ako su ona suprotna misljenju moderatora i vecine sugovornika. Vjerujem da mogu na pristojan i argumentiran nacin iznijeti svoj stav pa cak i ako je polemican.
Moram takodjer napomenuti da nisam ja otvorio ovu temu, nego sam se u nju ukljucio tek kao sugovornik. I nije mi uopce jasno zasto toliko vremena moram trositi na objasnjavanje (i to moderatoru?!) osnovnih pravila slobodne rasprave na jednom otvorenom forumu?! Umjesto da razgovaramo o temi na kojoj pisemo?!
>...a ne promovirati budizam, citirati Budu i sl. što ovdje nije zanimljivo. Ja bih ipak ostavio sugovornicima da odluce koga ce citirati i sto im je zanimljivo. Usudjujem se vjerovati da citirati Buddhu nije posve neprimjereno na temi koja je otvorena s osnovnom premisom da pokaze opasnost budizma za krscane.
> Pa ako te zanima katolički stav, o tome se može raspravljati, ostalo je gubljenje vremena.
> Kad se kaže "istočnjačka meditacija", onda to nema ništa zajedničkog s kršćanskom meditacijom.Naravno da me zanima, ali raspravjati, to ne znaci povladjivati. Raspravljati znaci suocavati cesto i suprotna misljanja. I naravno da je tvoje pravo kao sugovornika da izneses stav suprotan mojem, ali za razliku od tebe, mene to ne smeta.
Dakle, pola poruke moram potrositi na to da sugovorniku objasnim osnovna pravila pristojne, otvorene i slobodne rasprave, i to jos moderatoru?!
Nadam se da smo to raspravili, i da se sugovornike nece vise ispitivati o vjerskoj pripadnosti, prozivati ih zbog slobodnog iznosenja misljenja, navodjenja citata, niti im se propisivati sto bi ih trebalo zanimati i kako bi trebali pisati... sve dok to rade na pristojan nacin i s uvazavanjem sugovornika. A sada se vratimo temi, ako je ikako moguce...
Čovjek ne može sam spoznati Boga koji ga nadilazi, Bog mu se može samo objaviti.
Istočnjačka meditacija u kršćanskom smislu nije molitva. Molitva je razgovor s živim Bogom.
Što je kršćanska meditacija (za razliku od istočnjačke) objasnio je kratko Joseph Ratzinger:
"U nekoliko riječi, rekao bih što je bitno u transcendentalnoj meditaciji je to da se čovjek lišava vlastitog ja; ujedinjuje se sa općom biti svijeta; stoga od njegove osobnosti na neki način nastaje ruševina.
U kršćanskoj meditaciji, naprotiv, ne gubim svoju osobnost; ulazim u osobnu vezu s osobom Krista. Ulazim u odnos s Kristom na ti, i na taj način moje ja nije izgubljeno; to podržava vlastiti identitet i odgovornost.
U isto vrijeme ona otvara, prodire u najdublje jedinstvo, jedinstvo ljubavi koje ne razara. Stoga bih u nekoliko riječi rekao, pomalo pojednostavljajući, da je transcendentalna meditacija neosobna i, u tom smislu, odosobljava. Kršćanska meditacija, s druge strane, uosobljuje i otvara duboko jedinstvo rođeno u ljubavi, a ne raspadanje moga ja.
Kršćanska meditacija je dakle prije svega susret: susret stvorenja sa svojim Stvoriteljem."
Ne zelim sporiti to sto je rekao uvazeni Ratzinger. Naravno da ima razlicitih vrsta meditacije u svijetu. Dopustam i tu mogucnost da je ta krscanska meditacija bolja od mindfulness meditacije koja ima budisticke korijene. Meni to nista nije sporno.
Zanimaju me samo 2 stvari:
Prva je da malo opisete tu krscansku meditaciju, kako se izvodi, kojoj joj je cilj i sl. Ja sam u svojoj argumentaciji ukratko opisao mindfulness meditaciju, ne s ciljem (kako misli moderator) da promoviram budizam, nego da podkrijepim svoju tvrdnju da u njoj nema nista neprirodno i opasno. Nista sto bi zasluzilo egzorcizam kako tvrdi Susan Brinkmann u svojoj knjizi

Vjerujem da je to bio vrijedan prilog raspravi, jer mi se cini da od svih sugovornika na ovoj temi nitko doista ne zna puno o mindfulness meditaciji o kojoj se pokusava raspravljati. Vrlo je nezhvalno govoriti o necemu o cemu se ne zna puno. Tako i ja na tom tragu ne mogu nista govoriti o krscanskoj meditaciji, jer o njoj nemam pojma.
Druga stvar je da mi se cini da nema opasnosti niti od jedne vrste pozitivnog misljenja, pa bilo to molitva, meditacija, autogeni trening i sl. Zasto se ne bi jednostavno reklo da postoje razlicite vrste meditacija u svijetu. Svaka ima svoju neku ideaciju i cilj, i to je to. Postoji krscanska meditacija, postoji yoga meditacija, budisticka meditacija, ovakva, onakva... Nije mi jasno zasto s toliko straha i nesigurnosti napadati sve druge vrste meditacija? Moram priznati da nisam vidio niti jednu duhovnu grupu koja bi s tolikim grcem i strahom napadala ostale nacine meditiranja (ili opcenito duhovne prakse) kao sto to rade krscani, i to ne samo katolici. Zanima me od kuda toliko straha kod vas?