lNe želim ponovo otvarati temu: TE vs kreacionizam o kojoj je valjda već sve rečeno već ću samo reći da živim podijeljeno između ta dva pola logikom ( dokazi o približnoj starosti Zemlje i svemira…) više uz prvo, a srcem (vjerom u mistično Božje stvaranje...) uz drugo shvaćanje. I baš zato ću postaviti ova pitanja da pokušam uvidjeti gdje griješim.
.Ako prihvatimo da je Adam u stvari praslika čovjeka-zemljanina, i odreknemo se onih 14 koljena između njega i Noe zato jer se ne slažu s TE (matematički, svaki naraštaj bi od njih trebao živjeti više od 1000 godina), otvara se mučno pitanje jesmo li tu ipak izmijenili , izbrisali tj poništili dio Biblije u ime znanosti? I je li Noa kronološki prvi od Crkve priznati, historijski, stvarni lik iz Biblije? A on bi baš zgodno došao kao "praslika" jer ga idući za naukom možemo lako poreći npr jer, banalizirano gledano , nije imao mikroskop da nađe i brojne okom nevidljive životinje.
Hoću reći: ako mogu oni likovi prije njega biti praslike, poput Adama, zašto ne bi bio i on? I dokle po toj logici možemo dovoditi u pitanje realnost Svetog pisma povodeći se za naukom? Npr. naučno gledano ni Jona nije mogao preživjeti tri dana u utrobi kita,-.Reći će netko da je to direktno Božje djelo tj. zahvat a ja pitam nije li i Stvaranje svijeta možda još i više i Božje i direktno jer nam je još teže shvatljivo i jer "po Njemu sve nasta"? Koja je po toj logici razlika između Božjih zahvata i stvaranja?
Iz strahopoštovanja prema istinitosti Novog zavjeta, točnije rečeno autentičnosti Isusova porijekla, vraćam se Noi i pitam; zašto njegovi preci ne bi mogli biti baš ovi navedeni i kako je moguće da slučajno ( u SZ) imaju pored imena i godine doživljene starosti ako su izmišljeni? Je li to netko izmislio da priča bude uvjerljivija? Onda je možda sve izmišljeno. I Novi zavjet koji s tim rodoslovljem počinje?!? Ili je sve nama nespoznatljiva istina... ali nije li i sam Bog takav - nespoznatiljiv?
Adam je zgriješio htijući biti kao Bog. Ali na Adama se grijesi davnog čovjeka - zemljanina, (nazovimo tako onog koji je prvi imao dušu za razliku od svojih predaka (polu)životinja) teško mogu odnositi: ubojstvo - koga bi Adam ubio? krađa- zašto bi krao? jer nije ni živio kao jedan od nas. Dok davni zemljanin bi jedino tako i mogao zgriješiti - ubojstvom, krađom.. ali onda ne možemo govoriti kod čovjeka-zemljanina o svjesnom odvajanju, od Boga kao PRVOM grijehu a pogotovo ne o želji da se bude kao On. Naposljetku, po čemu je taj raj u kom je živio zemljanin bio raj ako je poslije proogona ostao na istom tj na zemlji? Arheološki dokazi, naprotiv upućuju na to da je čovjek prije živio teže a kasnije sve lakše, tako da izgon iz raja nema smisla po nauci. Možemo reći da je kod Adama grijeh bio u odricanju od Boga ali kod zemljanina?--. Pokušavam da zamislim kako se on to opredjelio za zlo...
Inače od mene vrlo cijenjeni J. Ratzinger kaže da je čovjek postao čovjekom u trenutku kad je izrekao svoje prvo Ti Bogu valjda htijući reći da je to bio plod "udahnuća" duše od Boga kojim čovjek postaje čovjek. K. Rahner čak tvrdi da je i duša evoluirala zajedno s čovjekom. (usput govoreći - idući za tom idejom nismo li se opasno približili misli da je u stvari izmišljeni bog evoluirao u svijesti čovjeka što bi značilo da smo mi njega stvorili a ne on nas).
Dobro, recimo da je u stvari kod čovjeka sa razvojem svijesti evoluirao i način shvaćanja Boga ali pitam se kako je onaj koji je recimo boga vidio kao gromovnika ili sunce ili rijeku mogao imati osjećaj da ne smije griješiti pred njim kad mu još nisu mogli sazreti u svijesti ni pojmovi dobra i zla. Budući su morali postepeno sazrijevati tisućama godina ne razumijem da li su ti prijelazni oblici koji još nisu znali nego tek slutili što je dobro a što zlo - bili ljudi, tj imali dušu. A možda je duša udahnuta svakom pojedinačno? Teško je shvatiti kako se to dogodilo jer su neki od njihovih parova morali biti i bez duše osim ako dolazak duše ne shvatimo kao pandemiju:) što mi se čini bez veze.
Ili ako uzmemo da je duša postepeno evoluirala ali mi onda nije jasno:
… Kako se evoluirani čovjek s dušom uopće razlikuje od onog tek malo drugačijeg prije njega? Slijedeći pojam prvog grijeha iz Biblije zar nije čudno što taj mucavac koji jedva shvaća da božansko postoji, odmah u toku svog života se i odriče nekog svog Boga želeć mu biti ravan, i iako vjeruje da je Bog recimo Sunce ili grom želi biti kao on? a ako je prvi čovjek griješio tako što ubija ili krade... zašto uzimamo da je PRVI grijeh bio u odricanju od Boga? Drugim riječima:. taj zemljanin upitneog posjedovanja duše, koji je jedva svjestan sebe zašto bi htio biti kao Bog kad mu Bog uopće nije jasan - On je za njega tek pojava iz prirode koje se boji!?!.
(Ovo je tek prvi dio mojih "razmatranja" pa budući da vidim da bi bilo previše za čitati da napišem sve odjednom nastavit ću (o porijeklu smrti po Bibliji) ako vidim da ima smisla tj ako mi od prve ne kažeš, što bi bilo sasvim očekivano, da su to gluposti... ali dobro, bar reci gdje griješim.
Inače analizirati takvo nešto tebi je dok prstom pucneš,(opet podilazim, malčice:) tako da se nadam da ti neću oduzeti previše vremena.)
Da li bi ste bili ljubazni da nađete to od K. Ranera .
Jer je ti po meni fantastično.
Login
Registracija
FAQ
Traži
