utopija je napisao/la:
SAVJEST
Dio duhovnog tijela je 'savjest', koja se može i krivo oblikovati, ali ona uvijek postoji i čovjek je ne može odstraniti iz sebe ili potpuno ušutkati.
A ja dugo vremena postavljam pitanje gdje je nekim ljudima savjest i ono nešto unutar čovjeka što ti ne da da činiš loše, a upisujući ovdje u „tražilicu“, naišla sam na ovo.
E sad, djelomično se slažem, no onda imamo pitanje, što se dogodi da jednostavno postane čovjek bešćutan, zao?
Upućuje li to, kao što T. Ivančić kaže, na nedostatak duhovnog zdravlja? Naime, on kaže (usp.
Susret sa živim Bogom) da je savjest izravna čovjekova veza s Bogom i u savjesti se čovjek osjeća odgovornim Nekome.
Frankl kaže:
„Savjest je organ smisla“ te upozorava da čineći zlo, čovjek ugrožava svoju egzistenciju.
Jer ako je, a jest, savjet sveto i izvorno središte osobnosti, središte čovjeka (usp. Post 2,9 –
„drvo spoznaje dobra i zla bilo je na sredini raja“) koje bi nam trebao govoriti da ne smijemo činiti zlo i da moramo činiti dobro – zašto neki čineći zlo ne osjećaju krivicu?
S druge strane, raspolažemo li savješću?
Naime, vidimo svakodnevno pluralizam razmišljanja (jedni smatraju rat opravdanim, drugi smatraju da se ne smije uzeti oružje u ruke, jedni smatraju da su predbračni odnosi normalan slijed ljubavi, drugi smatraju da su oni čisti egoizam itd.) što jasno pokazuje da ljudi svojom logikom ne mogu vidjeti što je u pojedinom slučaju ispravno.
No ipak, kršćani znaju da je samo jedan čovjek Istina i Put i da onaj koji ide za njim neće lutati u tami. I taj čovjek – Isus iz Nazareta je umro za te tvrdnje i nadvladao je smrt.
Pa se na kraju meni čini da je istinita ona da „Oni koji se bore protiv čudovišta (bez Isusa) moraju se pobrinuti da sami ne postanu čudovišta. Kada dugo gledate u ponor, ponor također gleda u vas."
