Katolički odgovori

Dali čovjek treba jesti plodove sa drveta života da bi živio vječno ili ima život vječni zahvaljujući utjelovljenju , životu , muci ,smrću i uskrsnuću IK?

Pa Adam i Eva su istjerani iz Edena da ne bi jeli sa drveta i živjeli vječno a opet sa druge strane Ilija i Mojsije nisu jeli sa plodove drva a bili su nagrađeni vječnim životom imali su preobražena tijela i prije Isusove muke,smrti i uskrsnuća a mi opet to ne bi mogli postići bez Isusova uskrsnuća.Tako da mislim da to ovisi o Božjoj milosti nekom ovako nekom onako ali bitno je da svi dođemo k Njemu.

Pa sad trebaš se opredijeliti ili se svi spašavamo po IK ili po drvetu života.
Ilije drvo života samo simbolični prikaz Križa i njegova ploda.

Kako su Mojsije i Ilija uskrsnuli tj. imali preobražena tijela prije Isusova uskrsnuća?

Vjera je sigurnost povjerenja osobi, a ne znanstvena sigurnost.

Vjera nije sigurnost jer da imamo sigurnost nebo nam ni trebala vjera.

Pa vjera je interpersonalna stvarnost. Vjeruje se nekome, nešto i radi nečega.
Duhovno zdrav čovjek posreduje tri snage - spoznaju, odluku i djelo.
Vjera bez djela je mrtva (sv. Jakov).
Ako se od čovjeka traži da ostavi svoja dotadašnja uvjerenja i prihvati nova, tada se ne traži samo dublja argumentiranost, nego i motivacija za pokretanjem volje.
Augustin je kazao: "Dobrota je sposobna pokrenuti volju na putu obrata" - zato dobro i je temeljna vrednota, a milost svemoćna.

Govorim o vjeri kao milosti ili daru od Boga datom nama a po kojim možemo ući u odnos s Njime.

Sigurnost nije i ne može biti prisutna u odnosu prema Bogu dok smo na zemlji .

Zato je nemoguće nevjerniku ili ateisti objasniti vjeru jer je to milost koji ili imaš ili nemaš.

Mislim da ne razumiješ sv. Augustina dovoljno..
Drugo je Dobro u apsolutnom smislu a nešto drugo je naša dobrota koja je nesavršena i nestabilna zato je velika greška u duhovnosti kada nam moralnost i biti dobar postane cilj.

"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje."

Da. Isus je Otkupitelj i Spasitelj. A spas je mogućnost da živimo slobodno, to je spoznaja da je smrt kratki prolaz u novi vječni svijet.
Isus je povijesna osoba, Sin Božji i njegov moralni lik je nedostižan. Na stranu sve, već samo razumsko istraživanje povijesti pokazuje da je jedinstvena osoba božanske snage, ali istina - to daje samo dovoljno moralne sigurnosti da je vjera istinita, ali ne mogu uvesti u vjeru. Tu je Duh Sveti koji omogućuje susret s Bogom i po tom iskustvu vjernik dobiva sigurnost u njegovu opstojnost.
Vjera je sigurnost povjerenja osobi, a ne znanstvena sigurnost. Kao i među ljudima. Ne može se biti znanstveno i matematički siguran u ljubav neke osobe, ali to su tajne osoba koje se nikada do kraja ne mogu razumjeti. Tako je i s Isusom. Opredjeljenje, odluka za njega dovodi do milosti vjere, do susreta i nove dimenzije.

"Nitko ne dolazi Ocu osim po meni". Naime, znamo da se čovjek počinivši grijeh skrio pred Bogom i ne može sam iz svog skrovišta. Zato Isus dolazi u svijet k nama, uzima ljudsku narav, ulazi u čovjekovo prokletstvo i poziva čovjeka da ga slijedi na putu slobodi u vječnosti. Isus je uzeo našu smrtnu egzistenciju i darovao nam uskrslu. S Isusom čovjek dobiva ponovno pravo na izgubljeni raj i tako Krist uspostavlja poljuljani red u svemiru uklonivši krivnju i nepovjerenje prema Bogu.

Također, Bog nije nasilnik - Bog kaže - dao sam ti sve, ali kvaka je s tvoje strane (usp. slobodna volja). Bog pita - želiš li ozdraviti svakog dana svakog od nas, ali čovjek se treba pokrenuti na vlastitu inicijativu. Odaziv milosti koju nam Krist nudi je odaziv napornom životu punom služenja i žrtvovanja. Milost je popraćena odgovornostima, obvezama i dužnostima.
I da, ovo što kažete da "u svakodnevnom zivotu ljudi koji vjeruju u tu njegovu iskupiteljsku ulogu jos uvijek robuju grijehu u svojim zivotima. Postoje iskreni krscani koji jos uvijek pate jer je njihov um podlozan brojnim grijesima" - znate, ovaj svijet je i svijet u kojem vlada zlo, a epigenetika je dokazala/otkrila da naš život ne ovisi o zapisima u genima, nego o upisima koje stavljamo u gene. Znanstveno je dokazano da je čovjek slobodna i odgovorna osoba (Krist nas je oslobodio) i da ne odlučuju mehanički zakoni, genetski zapisi, ne postoji sudbina i prokletstvo, nego naša odluka za dobro, humano i vječno. Baš zahvaljujući Stvoritelju, predani smo sudbini vlastite slobode.

Naravno da se bavi jer kao što ti je poznato teologija nije dovršena znanost.

Hm, a ja maloprije radila na jednom članku koji kaže:

"Jer, teologija, po riječima Benedikta XVI., i nije ništa drugo doli razmišljanje o onome što je Bog prije nas mislio i rekao."
Dakle, svršeno vrijeme. A sasvim druga je stvar što su naše spoznaje ograničene.

Ukratko da ponovim, stvarnost je da Adam jest sagriješio, Crkva se ne bavi fantaziranjem o tome što bi bilo kad bi bilo, nego realnim i bitnim stvarima za naš konkretan život.
Zašto tebe smeta što je učiteljica rekla tvojem djetetu da je Isus došao zbog naših grijeha, da je to razlog. Došao nas je otkupiti, zato liturgija naziva "potreban" Adamov grijeh jer je upravo uz Isusov dar otkupljenja došla i sva milost.
Sv. Toma Akvinski, koji je Naučitelj Crkve, govori:
"Stoga, budući da je posvuda u Svetom Pismu grijeh prvoga čovjeka određen kao razlog Utjelovljenja, više je u skladu s ovim tvrdnjom da je djelo utjelovljenja Božjeg određeno kao lijek za grijeh; tako da, ako grijeh ne bi postojao, Utjelovljenja ne bi bilo." (Summa Theologica, Dio III, 1. pitanje, članak 1).
Sv. Toma si ne umišlja da bi on znao točan odgovor već kaže "više je u skladu" na temelju sv. Pisma jer to što bi bilo nitko osim samog Boga ne zna i nije bitno za spasenje.

A ti bi se svađao sa vjeroučiteljicom oko toga, mene zanima kako ćeš reagirati kad ti djecu budu učili o predbračnim odnosima, otvorenosti životu i grijehu kontracepcije, jer to su već konkretna pitanja koja su bitna za spasenje i o kojima vrijedi pričati.

Mislim da vi tu previše toga miješate i da jednostavno se na ovim forumima (i ja sam bila takva) često pretače iz šupljega u prazno. Katoličanstvo je Istina, u životu Isusa Krista (koji je i povijesna osoba) možemo vidjeti tu Istinu. Bog je nam je ostavio Bibliju, Deset Božjih zapovijedi koje nisu nikakve naredbe već upusta za upotrebu, uputstva kako najbolje živjeti ovaj život. On, koji je stvorio sve savršeno (zamislimo se samo nad onim kako nastaje novi život, u kakvim savršenim "procesima") zasigurno nam je najbolje mogao i reći kojim putem i na koji način i živjeti ovdje najbolje što možemo - kad pogledate, nisu nam potrebne neke velike istine - nego su to upute kako biti čovjek, kako drugome biti melem, a ne sol na rani, kako poštivati sebe i drugoga... i to su sve filozofije.

Jedno je biti pobožan, a drugo je biti duhovan.

Također, kada ste spomenuli talente.
Spoznaja Duha Svetog u prirodi (drži čovjeka i stvorenja u postojanju), a Duh Sveti darovan Crkvi na Pedesetnici posreduje spasenje, otkupljenje i sudioništvo u Božjoj naravi. Nisu li ti famozni talenti povezani s darovima Duha Svetoga. To su jednostavno sposobnosti koje služe jedni drugima. Svaki vjernik (svaki čovjek) ima svoj dar i T. Ivančić u svom kapitalnom djelu "Začetak i razvoj hagioterapije" kaže da ima toliko darova Duha Svetoga koliko ima vjernika u crkvenoj zajednici - 1 Kor 12, 1 Kor 13, Rim 12, 1 Pt 4, 10-11, Mk 16, 16-18, Mt 7,22.

Ivančić u svom kapitalnom djelu [i]
Imali nešto od njega vezano za ovu temu.