Katolički odgovori

Ne shvaćaš!
Kršćanstvo nije forma,već način života.

Zamjeraš Neokatekumenima izbor muzike i način izražavanja svog duhovnog stava.
Stav radosti.

Da li treba zbog toga zabraniti Mise mladih i bubnjeve i električne gitare, jer su mladi pedesetih zbog slične muzike vrištali i histerizirali(sjeti se Beatlesa koji su bebe spram današnjeg rocka).
Da vratima latinski jezik i gregorijanski koral pod obavezu?

_________________
QUIS UT DEUS

Ovo je stvarno smiješno
Nego zašto ti propagiraš tu stranicu na kojoj ima i antisemitskih izjava poput one da su Neokatekumeni pod utjecajem cionista i takve stvari?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pročitaj Sacrosanctum i Sacramentun Caritatis što se kaže o liturgijskom pjevanju

Dobro a sad ti odgovori za ono o cionizmu?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Provjeri autora na internetu. Isti je napisao uvod u zbirku Papinih homilija.

Čudno je da se pozivaš na pisca Papinih homilija a ne na odluke samog Pape koji je odobrio Neokatekumenski put. Mislim da si pobrkao prioritete.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Eee, nije mi do ljetovanja u Zadru, a inače živim daleko na sjeveru; tako da od tog duhovnog ''užitka'' ništa.
U svakom slučaju hvala ti što si mi objasnila, jer u jednom pitanju, koje za nekoga može izgledati manje važno, dobio sam jasnu sliku o toj sljedbi.
To 'sljedba' nije ruganje nego točan naziv za vjersku praksu koja ima svoje pjevanje, svoju misu, svoje običaje....
Iz tvojeg odgovra jasno je vidljivo da se radi o zajednici koja nikada nije bila sposobna shvatiti nešto što se zove kulturni, vjerski, nacionalni identitet. U pravom crkvenom duhu to je nedopustivo.
Netko je ovdje spomenuo kako mi koji ne prihvaćamo Kokove novotarije, robujemo formi. Zar se u NP-u ne robuje formi jer se nameće tuđi melos, zapostavljaju se crkvene pjesme, koje spadaju u naš vjerski i kulturni identitet. Ali da bi se to moglo shvatiti traži se cjelovito formirana osoba.
Što se mene tiče, hvala na ponidama takve jednostrane religioznosti, a Kiki i njegovim kikačima svako dobro, ali što dalje od mene!

Angeluse, mozda si preskocio moj post, pokusala sam ti objasniti smisao zasto bas isti melos (nije sve Espanol)
Inace, ovaj tvoj komentar je cista provokacija. Tko sad tu nije cjelovito formirana osoba?
Zar je tesko taj pokret shvatiti kao dio bogatstva NASE Crkve? Naj bit tak zatvoren.
Da u Crkvi postoje samo narodne popevke ja bih davno pukla na zivce i osla.
Meni pjesma dosta znaci, pa i kad idem u zupu ili gdje god drugdje na nedjeljnu, gledam ic kad je malo zivlje
(gitare, zbor mladih..), jer me zavijanje umara.
Ne osudjujem osobe kojima to pase, ali gledam da idem tamo gdje meni pase
I na kraju, zar su presudne forme i obicaji, pjesme i naglasci?
Vazan je krajnji rezultat, a to je izrastanje u zrelog krscanina, a ne hrvata katolika.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Angelus, tvoj odgovor je jasan pokazatelj da unaprijed odbacuješ određene "novotarije", a da ih nisi ni upoznao, držiš važnim i valjanim isključivo svoj "vjerski i kulturni" identitet. Tko tu sad robuje formi?

Jesam li ja "cjelovito formirana osoba", bojim se da nisi u mogućnosti prosuditi jer me ne poznaš. Kao što sam rekla, meni sasvim dobro idu i one pisme koje su tebi srcu prirasle i ne odbacujem ih nego prihvaćam, dio su mene i mog života, ali prihvaćam i sve ono drugo što od Boga dolazi i zahvalna san na tom.

Kroz sve ovo Bog me je formirao tako da sam postala svijesna njegova njegove ljubavi i utjecaja na moj život, toliko svijesna da me je stvorio na svoju sliku, da sam se na ovom forumu nazvala Tirsa, zbog onih stihova

"Lijepa si prijateljice moja kao Tirsa, prekrasna kao Jeruzalem",

eto čak i to pivamo mi zatrovani "Kokovim novotarijama".

Živija ti meni moj Angeluse, pa i ako u svom strahu od novoga nikad ne dođeš u Zadar, pripazi se ko zna možda je ovo ipak zarazno

A za svaki slučaj, evo ti malo i tvojih misli koje si se na nekoj drugoj temi udostojio podijeliti s nama:

Krajnji subjektivizam zatvara današnjeg čovjeka pred bilo kakvom objektivnom prosudbom pa tako i pred mogučnošću da prizna da je sagriješio. Pojedinac si sam stvara ljestvicu vrednota. Bira što mu se sviđa pa tako i na području vjere uzima samo ono što ne bi slučajno ugrozilo njegov nabujali ego.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

da sigurno će nas Bog pitati jednog dana u kojem narječju smo pjevali

Evo jedan zanimljiv članak o neokatekumenima, iz pera jednog njihovog bivšeg pripadnika. Neki podaci su doduše zastarjeli, jer je članak iz 2006, dakle prije nego što su neke stvari popravljene i prije nego što je statut Puta službeno priznat. Svejedno, svima koji se dobro služe engleskim jezikom preporučio bih da članak pročitaju do kraja, jer otkriva zanimljive "insajderske" detalje o Putu i o čudnoj teologiji koja stoji u njegovoj pozadini.
Kad bi stvar bila samo u Španjolskom melosu, to bi bila tek stvar ukusa i ne bi bilo problema, tada bih samo rekao "tko voli nek izvoli; nije me briga dokle god mene nitko ne prisiljava na to". No čini se da postoje neki zabrinjavajući problemi u njihovoj teologiji koja stoji u pozadini ovoga pokreta.

Evo linka: http://www.cfnews.org/neocat06.htm.

Preletio sam djelomično po tekstu, (inače volio bih da se izbjegavaju ovako dugački tekstovi
na stranom jeziku). Čini mi se da je većina problema koji se navode već riješena ili su u postupku rješavanja.
Možeš navesti konkretan problem, a ne ovako dugački link, pa će ti netko već lakše objasniti.

Pa evo ukratko samo nekoliko izvadaka:

(a) Nijekanje žrtvenog karaktera mise, shvaćanje mise koje naginje protestantskom; optuživanje tradicionalnog (i dogmatski proglašenog) katoličkog shvaćanja za zastranjenje, "poganstvo", i za pogrešno shvaćanje Boga i liturgije.
O ovoj temi tekst govori u odlomku pod naslovom "The World According to Kiko & Carmen"; ondje su čak citirani i isječci iz Kikove i Carmenine knjige "Shema za katehezu".
No nijekanje žrtvenog karaktera mise i svođenje mise na običnu gozbu je čisti protestantizam; stoga Tridentski sabor veli: "Tko kaže da se u misi Bogu ne prinosi istinita i prava žrtva, ili ono što se prinosi nije ništa drugo nego ono što nam je Krist dao za blagovanje: neka bude kažnjen anatemom."

(b) Prenaglašavanje uloge zajednice, i teza da nema euharistije bez zajednice, čime npr. privatna misa koju svećenik sam prinosi, npr. kao reparaciju za grijehe u svijetu (uobičajena pretkoncilska praksa) postaje bezvrijedna. Kao što duhovito kaže autor teksta, po takvom shvaćanju taj bi svećenik isto tako i s istim efektom mogao provesti vrijeme igrajući pasijans. O ovoj temi govori se pod podnaslovom "No Eucharist Without the Assembly?".
I opet to vuče na Luthera i Zwinglija, koji su također odbacili privatne mise, jer je njihova (ne-žrtvena) ideja liturgije nespojiva s tim konceptom.

(c) Odbacivanje klasično shvaćenog svećeništva i ideje posvećenog mjesta (oltara, hrama, ...). U odlomku pod naslovom “Nor Do We Have Priests ...” autor citira Kika: "U kršćanstvu nema hrama, nema oltara, nema svećenika u religijskom smislu... Hram su sami kršćani... Nemamo ni oltare u smislu posvećenog kamenja kojima se nitko ne smije približiti ili ih dotaknuti... Nemamo ni svećenika u smislu ljudi koji su izabrani između naroda kako bi u njegovo ime bili u kontaktu s Božanstvom. Jer naš svećenik, koji posreduje za nas, jest Krist. A pošto smo svi mi njegovo tijelo, svi smo mi svećenici."
Ovo opet jako vuče na protestantizam i njegovo odbacivanje ministerijalnog svećenstva, te supstituiranje ministerijalnog svećenstva općenarodnim svećeništvom.

(d) Konačno, premda teološki možda manje važno, ali svejedno zanimljivo jest zapažanje koje i sam mogu potvrditi iz sučeljavanja s nekim ovdašnjim forumskim neokatekumenima, a to je ono što autor u zadnjem poglavlju ("Dropping the masks") naziva "gotovo neurotičnom opsesijom s konfliktom radi konflikta".

Drage moje kikačice i kikači, kako ste svi imali komentare na moj post to svima i odgovaram.
Nisam od onih koji bi, da mogu, zabranio NP niti me on smeta jer je samo još jedna egzota u Božjem vrtu i vrtu naše majke Crkve.
Jednako tako mi je jasno da ne bi bilo pokreta i sljedbe koji ne bi imao nešto svoga što ga definira.
Samo mi je žao što me vi ne razumijete. Neki su se nakostriješili kada sam spomenuo izgrađenu osobnost. Nekome se od vas može činiti sporednim, ili manje važnim kako i koje se pjesme pjevaju. Međutim, na općem planu crkvene prakse, trebalo bi biti jednoj zreloj osobi neprihvatljivo da mi neki tamo Kiko ili neznam tko određuje što ću ja pjevati. Posebno ako to nije toliko važno, kako sami tvrdite, pa upadate u kontradikciju.
Jedna igrađena osoba, a to je ona koja respektira kulturno ozračje u kojem živi, ne će se samo tako odreči bogatstva pučkog crkvenog pjevanja u koje je narodni genij utkao svu ljepotu i glazbenog i teološkog izričaja.
Jako mi je žao kada susrećem osobe kojima je netko isprao mozak pa prihvaćaju sve što im netko ponudi, a u ovom slučaju taj netko je stvarno 'netko'.
Primjedba da nas neće Bog pitati u kojem smo melosu pjevali, ili slično tome, je krajnje infantilno objašnjenje za vlastito duhovno siromaštvo. Pa puno toga nas neće pitati jer je irelevantno za vječnost, ali nije za sadašnji život u kojemo ''živimo, mičemo se i jesmo'' (sv. Pavao).
Ovo što ja sad tu govorim, znam da neće biti prihvaćeno, jer je kao kada gluhome pjevaš ili slijepome pokazuješ slike.
Drago mi je da propagirate neke kršćanske vrijednosti, ali u cjelini, upravo zbog iznesenih primjedbi svakoga bih pokušao odgovoriti od takvih zajednica. To su učinili i zadarski svećenici i zbog toga im čestitam.
Nemojte mi zamjeriti, ali ne moramo se baš u svemu slagati.

Predragi Angele, zamirisao mi je tvoj post
Ne zamjeram ti nista, naprotiv, sad bolje razumijem.
Iskreno, eto ja nisam ni razmisljala nesto dublje o pjesmama, uvijek mi je vazan tekst, a ako je melodija vesela, jos bolje.
Al eto, to je moj ukus. I ispricavam se sto sam malo ruzno u proslom postu stavila rijec "zavijanje"
A sto se tice samog Kika, ima nas kojima uopce nije simpatican sa tim svojim karakterom,
dapace..., ali to je druga prica. Nekako gledam samo krajnji ishod i vise svoj zivot u svemu tome, da li se
i koliko mijenja, i koliko sam s Bogom i u Njegovoj volji.
Vec sam prije prije, u nekoj od tema (moguce Iskustva) navela i svoje osobne probleme vezane uz zajednicu.
A sad mogu stvarno reci da se sve vise stvari popravlja (iako nitko nije ni rekao da nema zastranjenja,
a zapravo se tesko ili nikako o tome i govori).
Sory, malo sam u guzvi, za sad je to to.
Veliki pozdrav!

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)