T.H. je napisao/la:
Dame i gospodo,
ako sam uporan, to je isključivo iz ljubavi prema Crkvi, i brige za čistoću vjere, koja je posljednjih desetljeća neporecivo ugrožena.
Umjesto dakle da mi zamjerate navodnu oholost i tvrdoglavost, razmotrite radije bez predrasuda moje argumente. Ako je nešto doista zabluda, dokažite da je zabluda i ja ću ju napustiti. No preispitajte i sebe, nema li u vašoj deklarativnoj poslušnosti puno elemenata neposluha, a u vašem deklarativnom katoličanstvu puno elemenata više protestantskih negoli katoličkih?
Veli Isus: "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Mt 7,3-5).
Na Barnabinu primjedbu u "zamrzavanju učiteljskog autoriteta" već je odgovoreno u ranije citiranom priopćenju biskupa Fellaya: "Daleko od toga da bi smo htjeli zamrznuti Tradiciju u 1962. godini, mi želimo promatrati 2. vatikanski koncil i post-koncilsko učiteljstvo u svjetlu te Tradicije, koju je sveti Vinko Lerinški definirao kao ono "što je bilo vjerovano svagdje, uvijek, i od sviju" (Commonitorium), bez prekida i u savršeno homogenom razvoju. "
No istina vjere je nepromjenjiva; stoga, premda se učiteljstvo ne može zamrznuti u godini 1962 (niti to itko želi), današnje učiteljstvo ne može proturječiti jučerašnjem. Kao što veli sv. Pavao:
"Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" (Gal 1,8).
Zato 1. vatikanski sabor jasno proglašava:
"Kod svetih dogmi treba trajno zadržati onaj smisao koji je jednoć izjavila sveta majka Crkva, niti se ikada smije odstupiti od tog smisla pod prividom i u ime boljeg razumijevanja" (1. vatikanski sabor, konstitucija Dei Filius, 4. poglavlje)
i izriče pripadajuću anatemu:
"Tko kaže da se može dogoditi, da se dogmama koje je odredila Crkva, u skladu s napretkom znanosti, nekada mora dati smisao drugačiji od onoga kako gaje shvaćala, i kako ga Crkva shvaća: neka bude kažnjen anatemom" (1. vatikanski sabor, konstitucija Dei Filius, 3. kanon 4. poglavlja)
Čak ni papa ne može proturječiti ranijem nauku; stoga isti 1. vatikanski sabor naučava:
"Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola." (1. vatikanski sabor, konstitucija Pastor aeternus, 4. poglavlje).
No vi iz nekog razloga valjda mislite da ovo za vas ne vrijedi, ali ćete se zato na mene obrušiti drvljem i kamenjem zbog "ustrajanja u zabludama". Pa, samo vas još jednom podsjećam na gore citirani Mt 7,3-5.
Ti si po svom običaju opet sebi dopustio kastriranje Riječi Božje jer ti to paše da bi i druge osudio. Treba ipak uzeti cjelovito od početka u Mt 7,1-5:
"Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"
Dakle što se mene tiče ja sam uvijek nastojao raspravljati na načelnoj razini o katoličkom konzervativizmu i to najviše na primjeru društva sv. Pio XII (što je vidljivo i iz onoga što si citirao u svom postu). To sam činio izbjegavajući osobne karakterizacije koje ti obilato koristiš a kad sam te tražio da mi citiraš gdje sam ja to napisao (to što mi ti imputiraš) nisi mogao. Prema tome dragi gospodine ovakvim pisanjem ne samo da si sebi postavio mjeru kojom ćeš biti suđen već radiš baš ono što ne bi smio prema Mateju 7, 1-5. a onda drugima spočitavaš da to rade. Eto to ti je dokaz koliko si u zabludi od koje bi trebao odustati.
Mislim da bi trebali raspravljati o načelnim stvarima a ne pokušavati suditi jedni drugima.