Katolički odgovori

I duhovna osjetila su "obična" osjetila jer ih posjeduje svaki čovjek i sastavni su dio svake osobe. Pošto se radi o duhovnoj dimenziji teško da se može opisati materijalnim jezikom. Slikovito opisano: ako u kući imaš instalaciju za električnu energiju, a ne spojiš se na elektrinu mrežu (monopolisti jedni!) ta instalacija ničemu ne služi. No ako se priključiš, možeš sve osvijetliti, ozvučiti i činiti mnoge stvari koje prije nisi mogao.
Dakle to su osjetila koja čuče u većini ljudi i čekaju da se "gazda" konekta da bi oplemenila ostale dijelove čovjeka....

Ma ja mislim da ti, Sinke, to jako dobro kužiš...

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Može- vratimo se na temu.

U jednoj teoriji, ovo o čemu pričaš je vrlo realno, ali moj je subjektivni dojam da je marginalizacija Crkve plod više faktora. Hans Küng je sjajno jednom primjetio da je velik problem Crkve nastao kad se njen pojam počeo vezati za kler, dok laici kao da su bili samo korisnici Njenih blagodati bez nekog konkretnijeg položaja. U konačnici, te dvije sfere su se tako udaljile jedna od druge da kler nakon nekog vremena nije niti imao, niti mogao imati, odgovore na izazove s kojima su se susretali laici u modernom društvu.

Za posljedicu, kler je počeo davati "surogatna riješenja", koja naravno nisu mogla nikad biti dana u praksi. Za primjer uzmite "Grozd", program seksualnog odgoja kojem uopće nije namjena da obrazuje mlade o seksualnosti, već da ih kolateralno održi "čistima" pod cijenu frustracije. Naravno, kad se ovakvi fenomeni prošire na politiku ili medije, ubrzo ćete dobiti negativnu reakciju i smanjenu mjerodavnost klera ( ne Crkve ) .

Situacija će se poboljšati, ali treba početi razmišljati praktičnije. Moramo se uvijek nanovo izgraditi, ne bismo li uspjeli napraviti kontru problemima koje nailazimo. Kler mora izaći iz pozicije nekakvog ekskluziviteta, laici moraju prihvatiti svoje odgovornosti kao Tijela Kristova na ovoj planeti. Ništa više, ništa manje.

U redu Sinke, moja intervencija odnosila se samo i isključivo na pitanje možemo li znati da (nekakav) Bog postoji, jer mi se činilo da je to ovdje dovedeno u pitanje.

No smatram da se i na ova druga pitanja može dati odgovor. Npr, jednom nakon što je uvidio da Bog postoji, razum može vidjeti i to da je on samo jedan (Bog je po definiciji apsolutno savršeno biće, stoga se dva Boga - kad bi postojala - ne bi mogla ni po čemu međusobno razlikovati - a time onda ne bi bila dva nego jedan).

Odgovori na ostala pitanja predmet su Objave. Kršćanstvo je objavljena vjera. Znam da i druge religije isto tvrde za sebe, ali razmotrimo stvari ovako: istine koje je Bog o sebi i o čovjeku objavio bitne su za naše spasenje. Bog nas stoga ne bi ostavio u nedoumici koja navodna objava jest prava Objava. Tada bismo bili osuđeni na fideizam, a sama Objava ne bi imala previše smisla. Zato je Bog osigurao određene "razloge vjerodostojnosti" koji našemu razumu pokazuju što jest autentična Objava (npr. Sv. Pismo i crkvena Predaja), a što nije (npr. Kuran).

Stoga isti 1. vatikanski sabor dalje zbori ovako:

"Kako poslušnost naše vjere ne bi bila manje u skladu s razumom [usp. Rim 12,1], Bog je htio s unutarnjom pomoći Duha Svetoga povezati vanjske dokaze svoje objave, to jest Božja djela, u prvom redu čudesa i proroštva, koja su, budući da obilno ukazuju na Božju svemogućnost i beskrajno znanje, najsigurniji znakovi božanske objave, prilagođeni shvaćanju sviju [kan. 3 i 4]. Zbog toga su kako Mojsije i proroci, tako ponajviše i sam Krist Gospodin, učinili mnoga i vrlo očita čudesa i proroštva; i o apostolima čitamo: "Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima" [Mk 16,20]. I opet je napisano: "Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu" [2 Pt 1,19]." (1. vatikanski sabor, konstitucija Dei Filius, 3. poglavlje),

te izriče pripadajuću anatemu:

"Tko kaže da božanska objava ne može biti vjerodostojna po vanjskim znakovima, te da zbog toga ljudi moraju biti pokrenuti k vjeri samo unutarnjim privatnim iskustvom ili nadahnućem svakoga: neka bude kažnjen anatemom" (1. vatikanski sabor, konstitucija Dei Filius, 3. kanon 3. poglavlja).

Barnaba,

nikoga ponaosob ne anatemiziram, samo bdijem nad pravovjerjem da ne biste zastranili.

Nema kazne bez krivnje, nema pak krivnje bez pune svijesti. Stoga su od anateme izuzeti oni koji djeluju u neznanju. No sami sebe anatemiziraju oni, koji, i nakon što su upoznati s naukom Crkve, svejedno uz njega ne pristaju.

Pa hvala ti onda je lako za nas, nego tko bdije nad tobom da ti ne zastraniš?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Vjekovno i nepromjenjivo Crkveno Učiteljstvo.
Zapravo, preciznije uzevši, ni nad vama ne bdijem ja, nego to isto Učiteljstvo. Ja sam samo glasnik - jer sam se informirao; "ne pucajte u glasnika".

Ah vidiš kako se čovjek lako zabuni pa uzme sebi u zadaću ono što pripada Učitaljstvu. Iz iste zablude i oholosti se i zadnji glasnik konzervativac zabio u kartuziju

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Eh sad, nemojmo tako Dok svi imamo svoje razloge vjerodostojnosti i svoje razloge za vjeru, ne bih išao tako daleko da naš razum govori što je autentična objava, a što ne. Ja imam mnogo pitanja za Boga vezana za razum, ali u ovoj nesavršenoj spoznaji ne tražim (niti mogu dobiti) razumno objašnjenje nekih pitanja. Mislim da je ovo objektivno, i usko vezano s već više puta navedenim Isusovim objašnjenjem da će biti ljudi koji "neće vidjeti, i upravo radi svoga vjerovanja biti blagoslovljeni".

Ovo je prvi korak u apologetskoj raspravi s nevjernicima. Moramo prihvatiti da razlozi radi kojih smo Kršćani možda nekom neće biti dovoljni niti da nas razmotri kao sudionike istine. Zato ja često puta apeliram na jednostavnu vjeru i spoznaju svoje vlastite nemogućnosti da pojmimo sve. Nitko ovdje ne dovodi u pitanje Boga, ali objava je Njegovom voljom u posebnom obliku, koji zahtjeva u isti tren veliko promišljanje, ali i jednostavnu predaju.

Hoćeš reći, nema objektivnog razloga za jednu vjeru a protiv druge? No u tom slučaju bilo bi nepravedno kad bi Bog od nas tražio prihvaćanje upravo jedne konkretne vjere i uvjetovao naše spasenje time (a objava nas uči da upravo to traži - vidi npr. Mk 16,15-16). Tada postaje potpuno svejedno što netko vjeruje (ili ne vjeruje), a time i bilo kakva apologetska rasprava gubi smisao, tako da ne znam zašto se kasnije pozivaš na apologetske rasprave. To je put u posvemašnji indiferentizam i relativizam.

Ponavljam da je Bog ljudima dao razum, ali ne i znanje o Svome postojanju. Vjerovanje u objavu uvelike je u sferama jednostavnog poimanja spasenja- u skladu s naukom da Bog želi da se svi spase, budući da je Isus Krist spasitelj sviju, posebno vjernika.

Da razumom možemo shvatiti Boga, većina bi ljudi došla k nama. Ali takvo što, zasad nije dano.

Jel to znači da je Bogu, po tebi, svejedno što mi vjerujemo?
Ako jest, zašto se onda uopće objavio (i da li uopće misliš da se jest objavio)?

Ne nužno, već zbog predrasuda, neupućenosti, i/ili nedostatka volje.

I, preciznosti radi: ne govorim o "shvaćanju Boga razumom". Boga, kakav je u sebi, čisto razumski ne možemo shvatiti. Tvrdim samo da razumom možemo prepoznati autentičnu objavu. Tek potom na temelju te objave, usvajamo druge istine o Bogu, zato što ih je izrekao Bog sam, koji ne može prevariti ni prevaren biti.

Sigurno nije svejedno, jer bi tad uistinu bilo malo potrebe za konkretnom Objavom. Ali na sličan se način može postaviti pitanje zašto se Bog nije odlučio "zadržati" na svijetu kao u doba Adama i Eve, šetajući po vrtu. Da nam kuša vjeru? Zašto, ako imamo tako jednostavne dokaze o Njegovu postojanju, da uopće nismo u kušnji?

Zašto je ovako, moram priznati da ne znam. Imam nadu u sebi koju ne mogu ignorirati, i koja je usko vezana za spasenje mnogih, jer Isus nas voli van našeg shvaćanja, i mi moramo stražariti s nadom da će sve biti bolje od najbolje opcije koju očekivamo.



Dok ima uistinu razloga pravdati Kršćanstvo razumom, doći ćeš kad-tad do principa vjere, koji unaprijed pretpostavlja nikakve dokaze. Naprimjer budisti imaju svoje dokaze za reinkarnaciju, koje su potvrdili mnogi stručnjaci, pa ih mi ne smatramo mjerodavnima, zajedno s našim stručnjacima. I jedni i drugi se pozivamo na razum. U jednom trenu takva rasprava postane van dometa "malog" kojem se Bog odlučio objaviti. Ako je za provjeru autentičnosti potrebno proučiti desetine knjiga i ostalog materijala, tad bi ispalo da se Bog, tijekom godina, odlučio objaviti "mudrima", što znamo da nije istina.

Ja bih rekao: zato što nam je i bez toga dao sasvim dovoljno razloga za vjerovanje. Na kraju krajeva, možemo ovako raščlaniti stvari: Bog ili (a) traži od nas da vjerujemo u Njega i u određene istine o Njemu, ili (b) to ne traži, tj. svejedno mu je što tko vjeruje. Slučaj (a) možemo dalje raščlaniti ovako: ako Bog od nas traži vjerovanje, onda ili nam je (a.1.) ostavio dovoljne razloge za vjerovanje, ili (a.2.) nam nije ostavio razloge za vjerovanje, a svejedno traži da vjerujemo. No slučaj (a.2.) bi bio okrutan i nepravedan. Slučaj (b) smo se već složili da isto otpada jer objavu čini besmislenom. Stoga, metodom eliminacije, ostaje samo (a.1.).


Pa, ja bih doista išao osporavati njihove dokaze, a braniti naše. Istina je da u jednom trenutku takva rasprava može otići van dometa "malenih", ali za "malene" postoje jednostavnije varijante dokaza (npr. čudesno širenje i opstanak Crkve usprkos svim progonima, i dr.).

Eto, ja se ne slažem s tvojim uvjerenjem. Mnogo sam puta već pozvao na Isusove riječi nevjernom Tomi "Blago onima koji neće vidjeti, a vjerovati će". Ovo je srž moje argumentacije: da nemamo nešto što možemo vidjeti i reći "eto-sad znamo". Bog je ostavio Svoju Objavu, ali vjera u nju i spoznaja sebe spram nje nije u vodama koje mi poznajemo.

Bog je ostavio koncept vjere, kojeg i danas drži, budeći je u ljudima. Zašto je taj koncept predan, ne znam. Možda na taj način vidi našu vjeru, ali nije moje da propitujem te stvari. Apologetika me je mnogome naučila, ali i ona će zamrijeti kad stigne savršenstvo Boga kojeg tražimo svojim životima.



Ima još vjera koje su proganjane i dan danas, pa su se održale. Znači li ovo što i zašto je tako, ni sam ne znam, ali "mali" će ti ovo sigurno uputiti u jednom trenu.