Ivan Krstitelj...Isto zanimljivo...Bio je u majčinom trbuhu kad je Marija izgovorila "Veliča...", riječi koje se njoj prepisuju iako, tko je to čuo??? Zatim, on je sin Elizabete, Marijine rodice i bliske osobe, pa, ipak, ne znamo je li Elizabeta pohodila Mariju nakon poroda a još je manje jasan odnos Ivana i Isusa, prvih rođaka, koji se, osim krštenja, nigdje zajedno ne spominju?!
Dobra su pitanja, i ja sam nekada o tome razmišljala.. "Veliča" je pravi himan evanđelja po uzoru na one starozavjetne, ali tko ga je čuo i zapamtio? Ivan Krstitelj sigurno ne (njega je Herod smaknuo još prije Isusove smrti), a majka Elizabeta je bila poodmakle dobi još kad ga je rodila; znači Marija je sama morala prenijeti te riječi sv. Luki evanđelistu (kao i puno događaja iz Isusovog djetinjstva). A himan je baš pravi proročki spjev i mali uvid u Marijinu duhovnost, u njeno ufanje i shvaćanje (osobito ono:
Bog se oholima protivi, a prihvaća ponizne..) Vrlo je vjerojatno da je Marija već tada bila upućena u sve sablazni, grijehe i zastranjenja jeruzalemskog dvora (kralja Heroda) koji si je samo po mjestu prebivanja mogao svojatati "slavno Davidovo kraljevstvo", a srce mu je bilo okorjelo u grijesima i razvratu.. Tako da Mariji i Elizabeti nije bilo čudno što se "budući kralj" neće roditi u palači (pogotovo ne Herodovoj), pa je Marija spjevala ovaj himan koji je vjerojatno kasnije puno puta i ponavljala, razmatrala i tako u svom srcu slavila Boga. Osobito u vrijeme kušnji i bijega u Egipat kada su izravno ona i Josip bili na udaru "bogatih i oholih".
A o Elizabetinu pohodu Mariji koji se možda nikada nije dogodio iz nekoliko razloga: Marija je s Josipom nakon prikazanja u Hramu i nakon posjeta mudraca (u Betlehemu) trebala bježati u Egipat i tamo su sigurno proveli nekoliko godina sve dok se nisu vratili u Nazaret. Pošto je Elizabeta bila već starije dobi kad je rodila Ivana, nije za očekivati da je baš pojurila k Mariji. A ako i je, možda to stoji negdje zapisano u apokrifima. I još nešto, vjerujem da oni nisu bili rođaci u današnjem smislu bliskih ljudi koji se često posjećuju, nego da su bile daljnje rođakinje koje su samo znale gdje koja stanuje i nisu se često viđale. Ali anđeo je Gabrijel Mariji otkrio da je baš Elizabeti Bog pomogao kad su svi ljudi odustali od nje (i time joj potvrdio da je Bog svemoguć), a Marija je vidjela priliku skloniti se k nekome (tko je vjeran Bogu) u vrijeme kad bi njena nenadana trudnoća mogla biti sumnjiva svima (a najviše njenim roditeljima i Josipu). Njihov susret je, sve u svemu, jedno veliko čudo: Elizabeta biva napunjena Duhom Svetim i prepoznaje Mariju kao buduću majku Gospodinovu dok to još nitko nije ni slutio. Njena velika vjera i suradnja s Duhom Svetim razlog su zašto evanđelje po Luki spominje baš nju, a ne, recimo, Anu i Joakima, Marijine roditelje. Za svetost Ane i Joakima svjedoče samo apokrifi.