Kakva je tvoja perspektiva nakon čitanja te knjige u odnosu na ono što si mislio prije?
Reci nam kako ti gledaš na obraćivanje muslimana u Bih djelovanjem katolika laika dolje, a i katol.svećenika
Po tebi kakve su šanse za to i koliko je pametno to pokušavati u Bih...pa i inače bilo gdje u svijetu?
Jako puno o tome promišljam zadnjih desetak godina. Ne samo o obraćenju na kršćanstvo, nego općenito o odnosu Boga i Čovjeka.
Nedavno sam bio na duhovnoj obnovi kod Ive Pavića i u jednom trenutku je u svojem stilu zavikao: "Ne znam kako će se spasiti oni koji ne znaju za Krista, ali znam da meni Krist treba za spasenje!". Za kršćane bi to trebalo biti dosta, ali meni jednostavno nije, kopka me, progoni, zamišljam kako je to bilo u Galileji prije dvije tisuće godina, kako je čudno da Isus nije pustio niti jednu jedinu napisanu riječ nego je prepustio onima oko sebe da je prenose kroz svoju percepciju.
Gledam na Isusa kao na mostograditelja. Duboka je provalija između ove naše stvarnosti i one u koju moramo doći. Ne postoji apsolutno ništa što čovjek može napraviti, nikakva filozofija, dobrota, tajno znanje, prosvjetljenje, apsolutno ništa što može premostiti tu stvarnost. Jedino je utjelovljeni Bog mogao sagraditi taj most i bez tog mosta nitko ne bi mogao biti spašen. Dakle istina je, bez Krista nema spasenja, jednostavno ne bi bilo moguće. Ali drugo je pitanje tko može i na koji način tim mostom prijeći.
Što znači biti Kristov, što znači slijediti Krista? Jesu li riječi ili obredi dovoljni? Rekao bih da slijediti Krista znači činiti u svojem životu ono što je naučavao, svakog dana i svakog trenutka svojom slobodnom voljom donositi odluke u skladu sa tim, pa čak i ako za Krista nikada nisi čuo. A to je moguće, sv. Pavao je pisao kako linije između dobra i zla prolazi svakim ljudskim srcem. Slijediti Krista i biti Kristov znači postati svjestan tog Božjeg zakona u sebi. Osim što je Krist bio neophodan da, simbolički rečeno, sagradi taj most, On je i ostavio upute kako doći do mosta i kako proći njime. "Ljubite Boga i ljubite Čovjeka". Zakon ljubavi, onaj koji imaš u sebi upisan po samom činu stvaranja, ali ga kulture i životne borbe često zatome, a Krist ga je uobličio u Riječ i kroz svoju Crkvu osigurao da ta Riječ može putovati vremenom i prostorom, sve do danas. Dobiti Riječ znači dobiti svjetlo u mraku, znači dobiti mapu koja će ti olakašati dolazak do mosta.
Knjiga o kojoj govorimo mi je pomogla da u Muslimanima prije svega vidim ljude, da vidim Čovjeka kroz čije srce isto tako prolazi linija razdjele zla i dobra kao i kod kršćanina. Previše smo skloni na druge ljude gledati kroz naočale politike ili kulture, a treba se uvijek podsjetiti da je SVATKO na ovom svijetu ljubljeno Božje dijete. Ima li smisla donijeti Krista ljudima druge vjere? O da, ima itekako smisla, jer ljudska je priroda sklona padu, sklona je kraticama, a odnos sa živim Bogom i živa Kristova riječ, susret sa Kristom u euharistiji, sve je to ogromna pomoć da izdržimo i da zadržimo nadu i povjerenje bez obzira kroz kakve oluje prolazili u životu. Krista drugima nosiš jer želiš da i oni imaju tu snagu koju pruža odnos sa Njiim. A to činiš onako kako je i On činio, kroz odnos sa drugim čovjekom, kroz ljubav. "Ljubav gradi mostove preko kojih Istina može proći". Nama rođenima u kršćanskim obiteljima je put lakši, ali sjeti se: kome je više dano od njega će se više i tražiti.
I nakon svega ovog došao sam do duboke spoznaje koliko je Kristova Crkva važna i kako je dobro što Isus nije ostavio napisane upute. Te upute bi bilo mrtvo slovo na papiru, a Riječ u Crkvi je živa, Crkva je po toj Riječi svjetionik u mračnom i olujnom moru. Crkva, prolazeći kroz stoljeća i bespuća Svijeta, uvijek iznova interpretira Riječ pazeći na vrijeme i prostor i kuluturu. I upravo zato što je dinamična i živa, Crkva je mogla doći do spoznaje da su granice Kristove Crkve puno veće od vidljivih granica. Neke od tih ljudi Providnost će uvesti unutar vidljivih granica, neke i neće, ali mi kao katolici nikada ne smijemo prestati u drugom gledati ljubljeno Božje dijete. Nije lako, ali upravo ta knjiga je snažno ojačala to moje uvjerenje.