Katolički odgovori

Kalimero:
Nije da sam sebicnjak, svi mi zivimo u srzi tog 'pokvarnog svijeta' zato iznimno cijenim trenutak kad se mogu nakratko zatvoriti izvan tog svijeta stvarnosti.

Kao sto si sama rekla "Tijelo je hram Duha Svetog", valjda nisi smatrala mene tim jadnikom, ja sam ti jedan sasvim pristojan decko.
U tom trenutku sam pomislio na pojedince koji su prelijeni za bilo kakav fizicki rad, a pored svega trpaju se slatkisima, pomesom i pivom.
Pretpostavljao sam na takvu vrst "tjelesnog propadanja" Lijenost.

Moj potpis, naravno, stoji uz moj avatar, u originalu zvuci ovako: "I did not ask for the life that I was given, but it was given nonetheless, and with it, I did my best."

vidim da su neki nemirni zbog mojeg izabranog imena "crusader" sto doslovno znaci "krizar", u mojem znacenju bit ce "vatreni pohod na forumu". To znaci da cu postavljati najteza pitanja i na to ocekivati i takve odgovore. Bilo bi pozeljno da je medju clanovima svecenik ili barem bogoslov.

Pozdrav.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Pa nije valjda niko nemiran zbog imena Crusader, ja to prevodim u širem smislu kao branitelj vjere ili oštriji apologet.

Nego da nešto kažem i o temi: Eto naišao sam na tekst koji baš oslikava ono što sam htio reći: članak se nalazi na http://www.katolici.org/bolest.php?action=c_vidi&id=81
savjetujem da ga pročitate u cijelosti a ja donosim samo citet:

"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!
Ez 36,26

Dopustite Bogu da vam se približi u bolesti. Ako ga još ne poznajete, iskoristite ovu priliku za susret s njime. Ako ste već Kristovi učenici, produbite svoju vjeru na najautentičniji kršćanski način: u znaku križa. Bilo da vas je bolest zatekla daleko od Boga ili u hodu s njime, možete patnju i trpljenje okrenuti u svoju duhovnu korist. Budete li bolest promatrali kao priliku za duhovni rast, ovi teški trenuci koje proživljavate dobit će smisao. Ove tjedne ili mjesece bolesti poželjet ćete provesti u blizini Isusa Krista, nebeskog liječnika, kako biste uz njegovu pomoć postali novi, bolji, potpuniji ljudi. Tako će vas bolest dovesti do veće zrelosti, pomoći vam da u svom životu razlučite ono što nije bitno te se okrenete k onome što jest bitno. Postat ćete bolja, snažnija i duhovno zdravija osoba, prijatelj Božji."

...

Tema je "Kad je bolest dio života"

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

ok

Ova tema je malo zapala u krizu pa predlažem da malo razmotrimo probleme koji postoje u našoj blizini. U blizini Zagreba postoji i djeluje Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra koja se bavi gotovo u pravilu djecom koja boluju od neizlječivih bolesti, do osamnaeste godine starosti. Bolnica zbrinjava male pacijente iz cijele Hrvatske te djelom iz BIH. To su uglavnom oboljenja središnjeg živčanog sustava, endokrini, metabolički poremećaji i slično. Oko 95% djece je nepokretno, a većina od njih je smještena na trajnu hospitalizaciju. često se djeca smještaju tamo jer se roditelji ne mogu brinuti za njih na adekvatan način.
Trenutačno se u bolnici liječi 110 pacijenata, o njima brine 85 zaposlenih djelatnika, u sklopu kojih je 5 liječnika specijalista, 4 defektologa, 25 medicinskih sestara i 15 pomoćnih njegovateljica.
Svaki ovaj pacijent ima težak život, imaju ga i njihove obitelji. Bolest je dio njihovog života. Za trenutak se, u mislima, stavimo u takvu situaciju. Iz te perspektive bi definitivno drugačije gledali na stvarnost oko sebe, na vjeru u Boga, na sve.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Tesko je reci danas ,kako gledati BOLEST..Cocjek,odnosno pacijent najcesce se tesko nosi s bolesti..pogotovo kada su to teske bolesti,ili neke neizljecive bolesti,i jos vise bolesti s nepoznatom dijagnozom a potrebne su im posebne terapije.....Drusto i zakon,uvjek treba neka pravila,i paragrafe da bi pomogla pojedincima,koji boluju...Tako cesto pacijent,koji je pogodjen s tom bolesti,bude jos i kaznjen sa strane drustva,odnosno onih koji snose odgovornost ,socijalnog..ili ne znam vec kako se to vec zove..Za sve se treba posebno odobrenje..Dok oni trpe,dok se sa jeftinijima preparatim lijeci,koje mogu vise stetiti nego pomoci,malo tko razmislja o tome...Cesto mi je zao takvih pacijenata koji ne samo sto boluju,nego moraju i da trpe,a i drustvo to slabo vidi."neprimjecuje u svojoj blizini,"..jer ne zeli da vidi..i tako ne dolaze na ideju da bi mozda mogli nesta dobro uciniti ili pomoci takvoj osobi...
Odrastao covjem moze prihvatiti svoju bolest,strpljivo i gledati ju kao svoj kriz,koji pomaze Gospodinu Isusu u njegovom boli..I to je tesko da se covjek uvjeri,da bolest ima smisla..ako je to Bozja volja...Ali,djeca koja jos dosta toga ne shvacaju,svakako da cu sto prije zeljeti da ozdrave..Operacije ,mnoge terapije i drugo,pomazu mnogo da nam olaksaju zivot od boli,ali nije uvjek tako..,jer nije sve moguce izljeciti...

Ja osobno godinama se borim s mojim bolestima..Jedna iza druge dolaze...Imala sam vise operacija,i to je sve dobro zavrsilo,nema nikakvih posljedica..Ali ne prodje drugo,ja ponovno dobijem novu bolest...Nisam znala sta da mislim o tome...Samoj mi nije bilo jasno,zasto opet itd..Dok jednom nisam prihvatila to kao nesto sto je dio mene,nesto sto ja kroz to dajem ako ne mrmljam,ne tuzim se i ne pregovaram..onda to ima i smisla,jer znam za koga to nosim i trpim..I uvjerila sam se da nikada jos nije bilo nesto sto nisam mogla izdrzati..
Zato sam zahvalna Bogu za svaki novi dan,za sve sto mi dolazi na moj put i zivot...
Znam jedno,da mi nije Vjere i Boga,skroz bi se drugacije nosila s tim u zivotu..
Ja ne znam dali je to kazna,ja ne vjerujem da Bog kaznjava..a isto tako ,ne mogu nikoga okriviti za moje bolesti..Prije cu reci ovako,da mi cesto sami dosta doprinesemo da se razbolimo...Da,to su bolesti koje su prolazne,ali ne uvjek..Tesko je reci tko je kriv za bolest,ali jedno je sigurno svi zele biti zdravi...Samo uz prihvacanje Bozje volje,puno se lakse nosimo sa tim...i ima smisao i cilj...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ja osobno mislim da Bog ne kaznjava,jer Bog je sama ljubav.Nazalost mi sami sebe kaznjavamo ziveci u grijehu.Bolest kao bolest je obavijena tajnom.Mislim da je i bolest dar kroz koji se prociscavamo i pripremamo za ono sto dolazi,zivot vjecni.Nama obicnim smrtnicima je to tesko prihvatiti,ali citajuci zivotopise svetaca mnogo je onih koji su dugo i tesko bolovali.Oni su svoju bolest strpljivo iznijeli do kraja zahvaljujuci milosti Bozjoj.Bolest moze doci i zato kako bi se nas ljubljeni Gospodin proslavio.To je i sam rekao za onog slijepca koji je od rodenja slijep.Pitali su ga tko je sagrijesio on ili njegovi roditelji,a on je rekao nitko nego je slijep da se kroz njegov zivot proslavi Gospodin.Radim u domu za stare i nemocne i vjerujte mi da je teza i gora bolest duha i duse nego fizicka bolest.Svi moji sticenici koji mole su puno strpljiviji nego oni koji ne mole.Lijep pozdrav i Bozji blagoslov!

Jako lijepo rečeno. Bit, srž cijelog problema. Eto, kad mi se prije osam godina dogodila jedna ekscesna situacija sa zdravljem, najprije sam se izjedala da li sam trebala biti pažljivija prema vlastitom zdravlju, onda sam bila puna srdžbe na liječnike koji su mogli i bolje reagirati i više pomoći, pa puna beznađa jer će me nezgodni simptomi bolesti pratiti do kraja ovozemaljskog životnog puta, pa puna straha da li ću živjeti dovoljno da podignem djecu itd... a onda sam počela svaki dan moliti...i nestala je srdžba, preispitivanje, jad i strah i svaki osjećaj koji produbljuje patnju...danas zahvaljujem na svome križu jer bez njega ne bih tako dobro upoznala Isusa. Zahvaljujem Isusu za sve one trenutke kada mi više nego jasno pokazuje da je uvijek tu, uz mene.
Klara - pišeš upravo onako kako osjećam.