Mislim na duhovnu bolest - ono zlo u čovjeku koje ni najbolji psiholog ni psihijatar ne mogu izliječiti (i oni pošteno priznaju da ne mogu!) pa takvi slučajevi završe u zatvoru jer društvo jednostavno nema drugo rješenje za njih... I u zatvoru se onda čeka - možda se dogodi čudo, pomoć dušebrižnika ili molitve - da se čovjek obrati.. Jedan od lijekova za duhovnu bolest je obraćenje - okretanje od Zla prema Dobru. Psihologija ima svoje autonomno područje rada, svoje metode, ali najtežim "bolesnicima" se bavi ipak represivni sustav (policija). U društvu su oni etiketirani obično kao "nasilnici", "zločinci", "vandali" koji su - gle čuda - sve do jučer bili sasvim normalni ljudi (mirni, pristojni). Nije uobičajeno da se za njih govori da su "bolesni" jer bi onda ljudi trebali uočiti njihovu ranjivost, frustriranost, možda gorčinu - i to pokušali liječiti i drugačije im pristupati.
To je opet psihijatrija, granični poremečaj ličnosti, ne liječi se tabletama. To je jednostavno struktura ličnosti. A ima i sociopata, obično su takvi od rođenja. Ja sam jednom pitala, što s ljudima kojima je teška ozljeda mozga promijenila strukturu ličnosti i od dobre osobe pretvore se u nasilnika? Čudno.