Katolički odgovori

Dragi Kopitar i Fran, nije moguće da je beskorisno što pišete osim ako je pisanje destruktivno. Dakle, pod Misom ispovijedamo javno i grijeh mišlju. Isus kaže da smo odgovorni za svaku riječ.

Katolička je vjera zahtjevna. Potrebno je uvijek iznova produbljivati nauk, s jedne strane, a s druge napuštati, ne samo štetno, nego i djetinje.

Nije na odmet, dapače, otići na stranicu kartuzijanaca Pleterje, a imate i na hrvatskom jeziku, i proći kroz njihov raspored. Ne zato da budete kartuzijanci nego radi ozbiljnosti i zahtjevnosti vjere, i poznavanja katoliciteta u punom smislu riječi. Ponavljam, po tko zna koji put da ne pišem neofitima. Ovo nije kerigma.
Ono što znam to pišem. Dužan sam.

Naravno da svaki zbor raste, puno ovisi o voditelju, i da je i svećeniku potrebno permanentno obrazovanje.
Ustvari, teško mi je zamislivo da bilo tko kao voditelj zbora pjeva a ne pozna što Koncil kaže o liturgijskoj glazbi.

Npr. meni je draga Bliže o Bože moj, pjesma se naziva i europskom himnom. Mnogu se naći različite varijante. Pjesma je više molitvenija od Krist na žalu, čuvstveno bogatija i sadržajnija u pobožnom smislu. Samim time rijeđe se čuje. I nije zabranjena, kao što ni orgulje nisu, a primijetite koncilski izraz 'pripuštaju se';ali ni Bliže o Bože moj nema značaj, recimo tako, najvišega stupnja;a poštovani, liturgija traži najviše, što ne znači da prigodno recimo kao ulazna pjesma ne treba ići.

Ono što znam to pišem. Dužan sam.

...ovo naše pisanje po društvenim mrežama je pokazatelj našeg stanja bez obzira što neki misle da time rade dobro djelo, apostolat i sl, pišu lijepe i pobožne stvari i nagovore ostaje ipak gola istina ako su iskreni da zapravo dangube ...

Imaš dar pisanja i analiziranja na akademskom nivou...

Soren je čovjek velikog duha i pronicljive naravi. Puno se može naučiti od njega. Svakako je dobro pročitati njegove postove.

Ono što znam to pišem. Dužan sam.

E vidiš! Tu si se prevariv. Jer Kopitar jasno piše, citiram;


Sad si sigurno misliš, ako je tako, zašto onda taj isti Kopitar piše, citiram;


Odgovor na tvoje pitanje jest, zbog onog istog razloga zašto sam ti i ja jednom napisao, citiram;

Soren ovo što ti Fran piše je lijek za tebe samo ako poslušaš.....pa zamisli šta su ljudi sve u stanju pisati i koliko je za njih dobro kad im neko dobronamjerno ukaže na takve stvari ali samo ako poslušaju, problem je prijatelju naša oholost što ne želimo dobro sebi a kako onda drugima pomoći, zato poslušaj i prestani pisati gluposti...

I ne piše da nešto znaš ako nisi to iskusio na vlastitoj koži.

Evo priče.

Čovjek neki imao komplet noževa. Bio je trgovac i putovao. Stigne tako u jedno selo na seoski trg postavi štand a mještani prolazeći usput počeli mu prilaziti i započinjati razgovor.
Prvi mu reče: Ja nemam doma noževa, jer su opasni. Imam i malu djecu i bojim se da bi se mogli ozlijediti.
Drugi reče: Ja imam jedan nož. Nije kao prije, ali služi.
Treći reče: ja imam nož i znadem da ga trebam brusiti što ponekada i činim.
Tako su otišli svaki svojoj kući nekupivši ništa.

Naravno, reći ćete, svaki čovjek danas u kući ima različite noževe, a koje koristi ovisno o svrsi za koju mu trebaju.

No, majstor, mesar ili ribar, koristi paletu specijaliziranih noževa i iznimno mu je bitno da su vrlo oštri i stoga ih mora gotovo svakodnevno brusiti.

Tri čovjeka različiti su stupnjevi duhovnog razumijevanja.


Sveti evanđelist zapisa na jednom mjestu da Krist nije govorio narodu bez usporedba. Učenicima je pak otvoreno rekao da im je dano upoznati otajstva Kraljevstva.
Ili, govorio im je kako su već mogli shvatiti.
Čak je i apostolima morao tumačiti alegorije.

Nož je simbol duhovnog oružja, a jedno od njih je pjesma. Je li svejedno koji imaš u ruci pogotovo uzimajući u obzir prigodu

Zanimljivo, Tolkien, stavljajući Gandalfu u usta na jednom mjestu kaže: Run you fools! Trenutak kada je neprijatelj najopasniji i za njega samoga,stoga želi poštedjeti družinu te borbe.

Čovjek neki išao kuhat ručak. Živio je sam, pa radi društva da ih bolje upozna pozove susjede.
Svi se priključili, četvero ih stiglo, a jedna se ispričala da je na aerodromu, na putu u inozemstvo. Susjed, najmlađi, donio bocu vina, drugi paket piva. Prvi je živio kuću do, a drugi odmah preko puta.
Prva susjeda bila udaljena dvije kuće niz ulicu, a druga ulicu niže u novoj zgradi,urbanoj sa svega nekoliko katova.

Kada je kuhanje pašte bilo pri kraju čudio se kako su svi uranili, ili je pobrkao vrijeme.
Prva će susjeda: A nema krumpira!?
Domaćin je šutio. U sebi je mislio da se bar ponudila pomoći oko salate, zar ne vidi gužvu? Dobro će biti i ako mi ovo uspije. I još mi skače po glavi.

Srećom brzo je bilo gotovo,gosti su sjedili, dok je domaćin sve servirao spotakne se i prolije vodu po susjedi iz zgrade.
-Ispričavam se
-Ništa, ništa, dometnu ona, brišući haljinu salvetom. Potom i on sjedne.

Susjeda iz zgrade, da razbije nelagodu reče:
- Nije ti baš ko' iz restorana, ali bar nisi prekuhao! Al dente. Smješkala se. Što je prva popratila usiljeno.
-Si bila u onom novom restoranu što se otvorio prije par mjeseci? - upita je prva, pucketajući prstima, a govorila je sugestivnim tonom jer i sama je često razmišljala da ode. Ali nikako. Ustvari, nije imala sa kime pa joj se i nije dalo.
-Zar si sumnjala, draga! Znaš da ja samo najbolje biram - reče uz gutljaj vina, koje nije bilo po njenom ukusu, ali ne davši na znanje, jer opći dojam ionako ništa nije moglo više pokvariti, pa se pokušala pošto-poto opustiti.
-Kak se zove?
-Fancy - reče jedva prikrivenim cinizmom. Konobari su okej, al u kuhinji navodno rade migranti, doda ozbiljnim glasom. Prezirala je migrante, ne javno, jer si kao kršćanka to nije mogla dopustiti. Tako da bi na njihov račun dobacila i pohvale o marljivosti. Doduše znalo joj se ( jedan put, dva put) omaći u ljutnji da bi trebalo zatvoriti sve granice tim poganima.
Ali, kako je čvrsto shvaćala, to nije bio izraz prezira prema drugačijima. Uostalom ja imam ljubavi za sve. A prezirati mogu samo nevjernici.

Maštala je s druge strane o
metropoli Pariza,gdje bi znala lutati mislima nekom sjetom, jer možda je ono što je tražila još kao djevojka - osjećavši sada sve bolnije nesigurnost egzistencije - tamo. Iako joj nije bilo sasvim jasna ta sjeta, a slutila je vrlo dobro da to ne bi riješilo problem ogorčenosti koji više nije mogla skrivati ni samoj sebi. Ustvari, znala je kada bi se tamo preselila prestala bi sanjariti i sudarila bi se sa surovom stvarnošću. Čitala je o tome u duhovnoj literaturi, pojam sivilo svakodnevnice. Voljela je duhovne teme i čeznula za Božjom ljubavi, ali Bog se činio sve dalji, i strog. Intelektualno nije mogla pomiriti kontradiktornosti milosrđa i pravde.
- Ste čuli da su opet pukle cijevi u kvartu? Tim je pitanjem skretala pažnju sa tog umora kojega više ni društveni život nije uklanjao. A to joj je postalo sasvim jasno.
-Cijev ko cijev - reče drugi susjed. Ima rok trajanja. Samo da onaj novi gradonačelnik - idiot-ne zaboravi obećanje kružnog toka! Doma neka si sadi cvijeće!
A pričao je to ubrzano sa podignutim kažiprstom istovremeno ciljajući paštu i nabadajuči je na vilicu koju je držao u drugoj ruci. Ustvari,gušeći frustraciju do koje su ga dovodili ljevičari. I licemjerni kršćani. A sam je sebi rekao prije dolaska: Neću o politici! Moram misliti na zdravlje. Kardiovaskularno.

I doda: Znate što je najvažnije kod infarkta? Da je od srca!
Svi su se nasmijali.
E, kako se zove ona serija o usamljenim njujorčankama? pita ona dalja susjeda
-Seks i grad! - uskoči prvi susjed. Znao je tu seriju, ali nije mogao vjerovati da to itko gleda. A opet, nije ga ni čudilo. Možda je jednostavno takav svijet. Ljudi to vole jer trebaju mozak na pašu. A meni ne uspijeva. U čemu je problem?
Gledao je seriju par puta, tjerao se na to, jer ničega drugoga nije bilo. I živcirala ga je plošnost likova i ispraznost dijaloga. Ali ne manje od ove dvije susjede. Kroz glavu mu je prošla misao da su svrake. Kakve veze žene mogu imati sa svrakama? Ima li to ikakve veze? Jesam li ja novopečeni šovinist?
Ali kada bi njih netko upriličio u roman. Bilo bi materijala. Hihihih Smijao se u sebi. Suzdržavajući se. Ali prva susjeda primjeti.
-Vjerujem da nemaš ništa protiv samostalnih žena, procjenjujući ga pogledom.
Kimnuo je neodređeno i nevoljko glavom.
Razmišljajući dalje o karakterizaciji. To bi morao... Susjed si gledal tekmu sinoć? prekine mu misao domaćin
-Nisam stari. Znaš da ja ne gledam to.
Zaustavio se tu. Nije čak imao ni potrebu objašnjavati zašto ne gleda nogomet. Čak je i tv prestao gledati. Bio je nezadovoljan, između ostalog, jer ne nalazi sugovornika oko tema koje su ga zanimale.
-Gledao sam! uskoči drugi. A gle, ne možemo uvijek medalje osvajati.
Iako je momčad već duže vrijeme nizala neuspjehe.
I doda, podižući čašu piva, prva ljubav zaborava ne.. !
Iznenada strese grom i svi se prepadoše. Ženske poskoče sa stolice...

Prika moj! Mora da si hude prahe spiv.