Barnaba je napisao/la:
Drugi razlog je to što vjernik ima pravo vjerovati u stvaranje u sedam dana te time ne krši niti jedan članak vjere, pa je bespredmetno tome kontrirati tim više što ja nisam konzervativni evolucionist jer držim da je Bog stvorio svijet, evolucija nije za mene univerzalna teorija svega koja ne dopušta daljnja pitanja o porijeklu i biti stvari, već eventualno oruđe u Božjim rukama.
Naravno da nije zabranjeno vjerovati u doslovno tumačenje stvaranja a teško da će ikad i biti, pogotovo ako se u obzir uzme širi pogled na problematiku od onog uobičajenog. Ponavljam, svrha ovog mog javljanja je jedno vrlo usko pitanje koje se obično preskače, a koje u sebi nosi sržnu moralnu poruku u samoj naravi Boga.
Citat:
I na kraju treći razlog zašto mi se čini da je dijalog nemoguć je to što si osobno neću dozvoliti neki vid intelektualnog silovanja od konzervativne teologije koja bez ikakvih znanstvenih dokaza naprosto negira jasne znanstvene dokaze pogotovo na mikroevolucijskoj razini, meni takvi odgovori nisu uvjerljivi.
Prije možda pola godine - godinu, u emisiji "Nedjeljom u 2" je bio gost jedan sarajevski svećenik. Ne znam kako se zove i povod je bio što su ga predložili za gradonačelnika Sarajeva. Inače ne slušam Stankovića, pa tako ni ovaj put nisam naročito pazio što govore. Sve do pred kraj emisije
kad je Stanković našeg svećenika upitao: "Kako se može vjerovati u Boga ako svaki dan gledamo razaranja i bolesti i sve patnje u svijetu?" Kad sam čuo to pitanje sav sam se pretvorio u uho jer me stvarno zanimalo što će svećenik odgovoriti na to pitanje. I, hvala Bogu,
svećenik je rekao: "Nije Bog stvorio patnju u svijetu, niti bolesti niti razaranja, nego je to posljedica čovjekovog pada." Iskreno, bio me strah slijedećeg pitanja, bilo me strah da Stanković ne priupita tog našeg svećenika: "Znači li to da vjerujete da smrt i razaranje nije postojalo prije čovjekovog pada? Znači li to da ne vjerujete u evoluciju?". Bilo me strah jer nisam siguran što bi mu svećenik na to odgovorio. No to se ipak nije dogodilo... pa sam i ja odahnuo. Jer nipošto ne bih volio vidjeti svećenika u takvoj situaciji da pred čitavim auditorijem ostaje zatečen.
Slično ovom slučaju, sve mi je drago oko srca kad čujem svećenika na propovjedaonici gdje kaže da smrt i patnja u svijetu vuku svoj uzrok u čovjekovom padu. Jednom sam skoro otišao kod svećenika nakon mise da mu stisnem ruku što je to jasno i glasno rekao na misi. Nisam otišao jer mi se to učinilo neprimjerenim i jer bi me vrlo vjerovatno blijedo gledao pitajući se: "koji je ovaj luđak".
Ovo su banalni primjeri koje sam naveo. Ovo je ono što se u Crkvi očekuje čuti kao što se očekuje da čovjek pije vodu kad je žedan. Pa kako to da mi je svaki put drago kad čujem naše svećenike da govore to što bi trebalo biti toliko uobičajeno kao što je uobičajeno piti vodu?
Razlog mojoj oduševljenosti s tim što bi trebalo biti očito i samorazumljivo je upravo zaključak (neizbježan) koji izlazi iz te i takve vjere.
Ti kažeš da si nećeš
"dozvoliti neki vid intelektualnog silovanja od konzervativne teologije", što je uistinu nevjerovatna izjava kad znamo o kojem pitanju se radi. Vjera Crkve o dobroti Božjeg stvaranja koja je toliko univerzalna i svevremenska, koja seže do samog Adama i Eve, je
"vid intelektualnog silovanja od konzervativne teologije"?
Uistinu, ako je vjera da je Bog stvorio svijet u kojem nije bilo patnje, muke, porođajnih boli i ispraznosti, to što je "konzervativna teologija", onda ću na sebe sa čašću i zadovoljstvom preuzeti takvu etiketu.
Citat:
Što se mene tiče itekako su mi ona dva članka vjere, koja sam prije naveo, dovoljna da shvatim kako se po pitanju smrti, evolucija toliko ne protivi teologiji da ona ne bi mogla dati dinamičan i jasan odgovor.
Nisi pojasnio ništa o tome kako se pitanje porijekla smrti ne protivi evoluciji. Sve što si rekao je ovo:
"Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne "proizvode" roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno ce se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću."No to i onako nije pitanje koje sam postavio niti je to odgovor koji može obuhvatiti sve stvorenje. Dapače, on čak niti za samog čovjeka ne kaže da je stvoren besmrtan, nego samo govori da ima besmrtnu dušu. Kad se tumači knjiga Postanka, često čujem kako je to samo slikovit prikaz iz kojeg se treba čitati samo moralna pouka. Pa evo, ja u ovoj raspravi koristim samo moralnu pouku iz opisa stvaranja, pa ispada da se više niti to ne može čitati u tom odlomku. Dakle, ne da smo izbacili doslovno tumačenje, nego smo i samu moralnu poruku odbacili.
To što se teorija evolucije moralno ne protivi Crkvenom učenju po pitanju da li se Bog mogao koristiti postepenim razvojem da bi došao do cilja, ne znači da se ne protivi Crkvenom učenju po nekom drugom pitanju. A ja sam ovdje pokazao da se ona itekako protivi jednom drugom pitanju naše vjere.Citat:
Dapače sama pretpostavka, u koju je i Papa Benedikt XVI isto tako uvjeren (da je svijet nastao u “jednom kompliciranom evolutivnom procesu”, koji, u sebi nosi odlike racionalnosti -Logosa!) me ispunjava strahopoštovanjem i dokaz mi je Božje svemoći.
Meni je veći dokaz Božje svemoći direktno stvaranje iz ničega nego stvaranje iz već postojećeg. No, budući da to i onako nije pitanje koje sam posavio...
Citat:
Dakle ja prvenstveno gledam na evoluciju kao mogućnost stvaranja svijeta, prema tome zanima me prvenstveno kako ti gledaš na starost zemlje, fosile, nastanak stijena, geologiju… i stim u vezi općenito na nezavisnost znanosti.
Evolucija nije vezana samo uz pitanje stvaranja svijeta, već i uz moralno i vjersko pitanje porijekla smrti i patnje u svijetu. Cijelom svijetu. I što se toga tiče, potpuno je irelevantno što govore fosili, kakvo je magnetno polje na Jupiteru ili bilo što drugo. Za pitanje koje ja postavljam to je sve nevažno jer i onako ni na koji način ne utječe na našu vjeru o porijeklu smrti jer se naša vjera o porijeklu smrti u svijetu ne temelji na fosilima nego na Božjoj objavi, dakle objavi Onoga koji je stvorio sav svijet i koji se ne mora pitati kako je on nastao.
Jer, što znaći reći: "evolucija je istina, dakle, sukladna je našoj vjeri" ili "evolucija nije istina, dakle, nije sukladna našoj vjeri."?
Pitanje evolucije i onog što Crkva uči su dva odvojena pitanje i stoga se jedno ne može dokazivati drugim.
No, budući da ipak inzistiraš, onda ću odgovoriti što mislim o fosilima, nastanku stijena, geologiji...
Prvo treba poći od poznatih činjenica:
1. Fosili postoje
2. Nisu pronađeni fosili prijelaznih oblika koji bi pokazivali razvoj jedne vrste u drugu.Prva činjenica je neosporna i o njoj se nema što raspravljati. Ona govori o prošlom svršenom vremenu jer su fosili uistinu pronađeni i stoga ne može nikad biti rečeno da neće biti pronađeni.
Druga činjenica nije takva. Jer, iako jeste istina da prijelazni oblici nisu pronađeni, to zbog prirode samog argumenta nije zatvoreno poglavlje jer nije nemoguće da jednom budu pronađeni. Slično tome, mi možemo reći da još nismo pronašli ružičastog jednoroga se velikim krilima, no to ne znači da ga jednom nećemo pronaći.
Dakle, budući da se ne radi o "zatvorenom" argumentu, ova druga činjenica se može
protumačiti na dva načina:
a) prijelazni oblici nisu pronađeni zato što oni ne postoje.
b) prijelazni oblici nisu pronađeni zbog toga što se promjena iz vrste u vrstu dogodila naglo i u prekratnom razdoblju da bi ostavila iza sebe vidljive fosile.Odgovor pod a) nećemo posebno analizirati jer je jasno što znači prihvaćanje takvog stava. U ovom trenutku samo napominjem da je to, u najmanju ruku, jednako vrijedan stav onom stavu izrečenom u točki b). Na žalost, zastupanje tog stava se proglašava neznanstvenim i zatupljujućim iako je činjenica da on nije osporen. Da su pronađeni prijelazni oblici, taj stav bi bio osporen, no budući da nisu... priča se nastavlja dalje.
Odgovor pod b) su dali znanstvanici s Harvarda koji su izašli sa teorijom "isprekidanog razvoja", koja govori o naglom nastajanju novih vrsta koje nastaju nakon dugog razdoblja mirovanja. Naravno, to je prihvatljiva znanstvena teorija, iako je nastala iz nedostatka dokaza za evoluciju!?!
Dakle, moj osobni problem s tom teorijom je u slijedećem: ona je izrasla iz činjeničnog nedostatka prijelaznih formi. Dakle, njena utemeljenost je nula. Odnosno, iz činjenice koja ruši teoriju evolucije se rodila nova nedokazana (i nedokaziva) teorija koja bi trebala biti prihvaćena na moje slijepo povjerenje. Naravno da s takvom maštom čovjek može gurati što god ga je volja pod pojam "znanstveno" ili "neznanstveno".
No zato ću još jednom ponoviti činjenicu koja ipak govori same za sebe:
Nakon 150 godina traženja i milijuna iskopanih fosila, nisu pronađeni fosili prijelaznih oblika koji bi pokazivali razvoj jedne vrste u drugu.Što se tiče starosti zemlje, prvo treba biti svjestan da je čitava geologija izašla iz pogrešne pretpostavke o postepenom taloženju materijala te njegovom polaganom stvrdnjavanju. To je dugo bila "samorazumljiva činjenica", no problem je s njom što je i ona pogrešna. Naime, striktnim znanstvenim metodama (čitaj, laboratorijskim ispitivanjima) je pokazan brzi nastanak i formiranje stijena sa točnim rasproredom slojeva kao što vidimo u prirodi. I ti slojevi su nastali hidrodinamičkim djeovanjem.
Dakle, sama osnovna postavka čitave geologije nije niti dokazana, a po svemu sudeći niti točna. Što se tiče radiometrijskog datiranja, ono u sebi sadrži jednu pretpostavku... kontinuirano i nepromjenjivo vrijeme poluraspada atoma. Razumljivo je zašto sekularni znanstvenici prihvaćaju tu ideju kao nešto što se podrazumjeva, no mene to ninakoji način ne obvezuje na prihvaćanje te ideje jer znam da postoji i alternativa (Bog je po prvom čovjekovom grijehu bacio prokleststvo na svijet).
No, budući da to ipak nije argument za raspravu (iako jeste mogućnost), nećemo se zadržati samo na tome, nego ćemo reći da postoje i druga mjerenja koja su jednako znanstvena i koja na težak način osporavaju rezultate radiometrijskog datiranja. Jedno od njih je mjerenje količine helija u atmosferi koje je također egzaktno i koje odstupa od ideje o zemlji staroj par milijardi godina za red veličine od preko 100.000 (sto tisuća puta manje helija nego bi ga trebalo biti).
Dakle, imamo dva mjerenja koja daju drastične razlike za procjenu starosti. Budući da ne znamo što se dogodilo, ostavljeni smo u poziciji nagađanja (vjerovanja). Problem je u tome što se od mene traži da ja promjenim svoju vjeru zato što netko drugi vjeruje nešto drugačije (a ne želi priznat da se radi o vjeri nego uporno forsira nekakvu "znanost"). I također treba napomenuti da je radiometrisko mjerenje i njegovi rezultati krajnje nepouzdani i obično se prihvaćaju kao ispravni oni koji se slažu sa postojećom paradigmom, dok se oni drugi odbacuju kao "oštećeni uzorci" (a da su oštećeni "znamo" po tome što se ne slažu sa usvojenom paradigmom - dakle, kružna logika).
Citat:
No ako ti nisi za raspravu u tom smjeru, to ne znači da ti ne možeš s nekim drugim ovdje raspravljati.
Istina, ja nisam za raspravu u tom smjeru jer me zanima teološko pitanje katoličke vjere. Odnosno, ne prihvaćam argumente tipa... "evolucija je točna dakle sukladna je s našom vjerom" jer je to sofizam. No ako se pokaže da baš nitko ne želi samnom razgovarati o tome, onda ću prihvatiti razgovor i o kamenju. Naravno, tu ću zastupati tezu da kamen također može, u određenim okolnostima, i vikati.
Stoga, uistinu bih cijenio čuti mišljenja drugih forumaša
o katoličkoj vjeri, pogotovo što tu imamo i svećenike. Pa evo, ja ću parafrazirati pitanje koje je Stanković postavio onom sarajevskom svećeniku i nadam se da ću dobiti dva odgovora (za koja čvrsto vjerujem da su trivijalna i da nije nikakav problem izreći ih):
1. Što su vas učili na vjeronakuku, odakle patnja, boli i smrt u svijetu?
2. Što vi učite djecu na vjeronauku, odakle patnja, bol i smrt u svijetu?
Ja znam što su mene učili, no ostavljam mogućnost da je to bio
"vid intelektualnog silovanja od konzervativne teologije". Pa evo, zanima me što da kažem svom starom svećeniku, je li mi lagao kad je rekao da je smrt i patnja poslijedica čovjekovog grijeha?