Katolički odgovori

Mislim da voda uvijek stigne sama na moj mlin, iskreno

Razumijem vašu poziciju, ali nisam siguran da li više možemo ignorirati stanje kakvo jest. Mijenjati nauke ne možemo, čak i kada bih ja ovo uistinu želio. Ali kao što sam već prije naveo, nisam siguran da Bog koji je u Starom Zavjetu bio vrlo snažan u svojoj afirmaciji seksa, želi da budemo u ovakvom stanju. Možda treba jednostavno, u poniznosti, prići Bogu i pitati Ga za savjet.

Eto koliko je postova trebalo da dođemo do rješenja s kojim će se, vjerujem, svi složiti. Bitno je ovo - u poniznosti! Ako poniznosti uzmanjka, neće doći Gospodin.

Apsolutno se ne slažem. Gospodin je vlast dao Crkvi i nije valjda da bi on sad na uho trebao šaptati svakom pojedincu. Mislim da je čovjek vrlo sklon iluzijama kad bi nešto htio po svom.

Ja sam imala nekoliko snažnih doživljaja kad sam uistinu osjetila što Bog od mene hoće. Svim svojim bićem. Bog je dovoljno velik i sveprisutan da šapće svakom od nas. Ako ga pitamo. Ako molimo. Ako smo dovoljno ponizni, siromašni duhom. Nemam nikakvih sumnji u to. Moj Bog je živi Bog. Ali bez Crkve ja taj život ne bih osjetila i hvala mu što je ustanovio Crkvu.

Osobni doživljaji mogu biti lijepa stvar samo što uvijek moraju biti podvrgnuti općim kriterijima. A poći Boga propitivati za stvar koja je u moralu Crke već posve jasna mislim da nije u službi vjere nego preuzetnosti.

Napisao sam poduži odgovor na Sinkeov post ali ću privremeno odustati od postanja ako rasprava krene u ovom konstruktivnom smjeru. Neka to bude moj prilog rješenju, bez da dajem naglu i naprasnu ostavku.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

E, pa dvije ostavke tako važnih osoba, bez obzira što po našim saznanjima međusobno nisu ni povezane, ni uvjetovane, su previše za prosječnog kršćanina.

Dakle, tu već uz nekakav osobni stav, „konstruktivno“ u raspravu uvodim i one opće kriterije o kojima je Sara govorila , pa u tom duhu moram iznijeti i da si ti kako tako, (ali ipak) svoju moguću ostavku najavio što ćemo ti isto tako "uračunati u pravednost".

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Pozdrav svima

Imam jedno ili možda više pitanja na temu kršćanskog hodanja i nadam se da mogu pitati na ovoj temi jer je najbliže onome što me recimo muči.
Katolkinja sam, vjernica i od Boga sam molila takvog dečka, i mislim da sam ga sada i dobila.
Prošli tjedna on je išao na neku vrstu duhovne obnove, gdje u tjedan dana u šutnji i razmišljanju bio sa Bogom i tamo je donio neke odluke, očistio se sumnji i svega što ga je mučilo, jer je u prošlosti jako griješio.
Između ostalog rekao je da ne želi sex prije braka, što je meni veoma drago, jer jednom sam pogriješila, pokajala se i za drugo djevičanstvo sam sada (mada znam da takvo što ne postoji, ali sam odlučila ne sagriješiti više).
Ali, sljedeća stvar koje se odriče je poljubac ! E sad ovako, vjernica sam, odgojena sam u pristojnoj katoličkoj obitelji, ali ne znam kako da se nosim s tim da ne poljubim osobu do koje mi je iznimno stalo, osobu s kojom započinjem nešto tako divno i lijepo.
Sve je sada svježe i vidim da ni njemu nije lako, jer teško je poljubiti nam se samo bratski, u obraz, ali sam mu obećala da ću pokušati, za nas, zbog nas! Iako... zar nije to preradikalno? Ne seksa neće biti i s tim sam savršeno u redu, ali molim vas pomozite mi... pa poljubac? Osobno, ja na poljubac gledam kao nešto čisto i veoma intimno i blisko, nešto čime ćemo jedno drugom pokazati na višoj razini koliko si značimo... zašto bi nešto tako predivno bilo preduvjet za grijeh??? Zašto?

I još jedna stvar, između ostalog, rekao je da je i dobio poziv od Boga da bude svećenik, mada nije siguran, jer oduvijek je htio biti otac i muž i iako se tek upoznajemo, on je ono što sam tražila od samog Boga, i mogu ga zamisliti kao brižnog muža i oca, tako da sam dodatno zbunjena, jer on želi vezu sa mnom, želi ulagati u naš odnos i izgrađivati ga, ali i postoji mogućnost da ode k Bogu služiti. Ne želim reći da mi to smeta, baš naprotiv, ako je to Božja volja, ali što ako se zaljubim!?
Nevjerojatno je ovo što mi/nam se događa, jer obadvoje smo tražili nešto i nekoga i sada kada to dobivamo, toliko smo zbunjeni cijelom situacijom. Ali lijepo nam je zajedno, i voljela bih da tako i ostane

Možete li mi vi kako pomoći ili dati neki savjet? Bila bih veoma zahvalna =)
Inače ja imam 22 godine, a on 21.

Pa za početak trebaš uvažiti i to kako on gleda na pojedine stvari. U vezi nismo mi najbitniji. Budući je on u nekoj vrsti izbora (tu je i mogući poziv za svećeništvo) sasvim je razumljivo što se usteže od stvari koje mu u tome smetaju da racionalno odluči.
Poljubac (u usta, "filmski")) je za veliku većinu muškaraca početak seksualnog uzbuđenja koji je teško prekinuti kad se već krene. I sama vidiš da za cure nije tako pa ćeš trebati uložiti napor za razumijevanje.
I ako se on, na kraju izbora, odluči za brak ,ne otežite s vjenčanjem nego se što prije vjenčajte, bez besmislenog i dugog hodanja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

A šta nisi zaljubljena? Što onda radiš s njim ako nisi zaljubljena?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Pokušavam ga razumjeti, naravno, zato sam mu i rekla da ću pokušati i potruditi se... zapravo je to veoma simpatično i slatko... kad se vidimo i želimo se poljubiti, a ne učinimo to
(Govoreći o poljupcu sam mislila na tzv. "suhi" poljubac, samo usta na usta, ne filmski/francuski)

Sviđa mi se... i jako sam zaljubljiva osoba inače, ali ne želim srljati ... Mislim da smo na početku nečeg divnog i da se polako zaljubljujem, i taj osjećaj me ispunja, isto je i s njim... nekako se nadopunjujemo!
I to što sam rekla što ako se zaljubim... pa gle... zamisli situaciju, predam se potpuno osjećajima i zaljubim se, zavolim ga i on mi obznani da ipak ide za svećenika... Divno, ali ne mogu poreći da bi bila povrijeđena i da bi bolilo.
Samim time da je danas tako teško naći dečka vjernika, koji vjeruje u čistoću prije braka, koji se zna pokajati i oprostiti i koji je tako divna osoba!
Ovo mi je prva veza uopće, u koju ulazim i ne želim da sebično ispadne, ali voljela bih da ga je Bog ipak namjenio meni... Nemojte zamjeriti na mojoj otvorenosti...
Hvala na odgovorima.

Ginekologinja Gisela Gille traži novo seksualno objašnjavanje

Beč/Berlin, 25.siječnja 2008 (ZENIT.org)

Okružno pismo Bečkog instituta za medicinsku antropologiju i etiku (IMABE) izvještava da je ginekologinja Gisela Gille, predsjednica udruge liječnika za poticanje zdravlja žena, polovicom siječnja, za vrijeme 32. Interdisciplinarnog foruma savezne komore liječnika u Berlinu, tražila novo seksualno poučavanje. Ona je kritizirala dosadašnje „poučavanje seksa usmjereno na sprečavanje trudnoće“ koje je usmjereno kratkoročno i ne uzima u obzir najvažnije temelje - razvojnu psihološku bazu za žensko osjećanje tijela.
U Njemačkoj, zbog manjkavih razjašnjenja, ostaje u neželjenoj trudnoći više od 10 000 djevojaka ispod 18 godina. Godine 2006. bilo je 6.590 pobačaja kod djevojaka ispod 18 godina. Iste godine, malodobne majke su donijele na svijet 6.163 djece.
Gille naglašava: „Mi imamo medijsku generaciju koja puno čuje, a malo zna „rasporediti.“ Preko banaliziranja seksualnosti putem medija postavljaju se pravila zbog kojih kod mladih postoji „vidljivi pritisak grupe“ . Stoga bi bilo vrlo važno, u ovoj opasnoj mješavini „polu znanja, znatiželje, i želje za vezom“, poticati mlade da se odupru ovom pritisku i „da čekaju s prvim putom“. Tako liječnica za žene.
Papa Benedikt XVI., u svojoj najavi poruke za Dan medija, apelira na tvorce medija da misle na svoju odgovornost i da imaju u vidu dobrobit čovječanstva. Prema papi, mediji nisu samo „sredstvo za širenje ideja, nego mogu i trebaju biti instrumenti u službi pravednog i solidarnog svijeta.“
vidi. http://www.don-ivica.hr

Dragi naš vlč. Sneni, jako lijep tekst. Samo ga možemo komentirati mi katolici među sobom. Na bilo kojem roditeljskom forumu mogu pročitati samo stavove "modernih" mama koje svoje 13 godišnje kćeri vode ginekologu po kontracepciju i uvjerene su da čine najbolje za njih. Ja sam zatucana. Kako se usuđujem uopće dovesti u vezu događaje o kojima su pisale novine - iznenadne smrti mladih žena koje su sve redom pile Yasmin kontracepcijske pilule. I kakve veze imaju abortusi sa kasnijom neplodnošću (u pitanju je moja neupućenost a ne znanstveni temelji). Ne smeta me toliko niti etiketa "zatucanosti" koju dobijem, već me smeta što se moja djeca neminovno moraju družiti s djecom takvih roditelja. Umorna sam već od ispravljanja krivih Drina, ali moj muž kaže da će se radije stalno svađati s njima nego da odustanemo od toga da djecu odgajamo ispravno i u vjeri.
Koliko nam je samo potrebna pomoć i podrška!!! Kako bi bilo oformiti katolički roditeljski forum? Je li to problem?

Barnaba:



Dakako, pod uvjetom da joj ne smrdi iz usta

Hahaha... da naravno... ali tko kaže da nije isto i za ženu?
I pri tom mislim na obadvije opaske