Katolički odgovori

Nadbiskup Beča, kardinal Christoph Schönborn je održao 27.III.2008 godine propovijed u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu donosim izvadak:
"Želim reći još jednu stvar koju nosim u srcu. Mislim da je to riječ Duha Svetoga, koju trebam reći. Koji je grijeh Europe? Grijeh Europe, najveći grijeh je NE životu. Pred nekoliko dana sam na austrijskoj televiziji rekao novinaru: " Evropa je tri puta rekla NE svojoj vlastitoj budućnosti." Prvi put godine 1968, sada se sjećamo 40 godišnjice, odbacivanja Humanae vitae. Drugi put je bilo u godini 1975 kada je zakon o pobačajima preplavio Europu. A treći put NE budućnosti i životu. Upravo sinoć sam primio iz Austrije vijest da je naša vlada odobrila homoseksualne brakove. To je treći NE! I to više nije moralno pitanje, nego stvarna činjenica: Europa je na putu umiranja, jer je rekla NE životu."

Humanae Vitae je specifična enciklika, i kao što sam već naveo u raspravi o spolnosti, bilo bi koristi kad bi smo se dodatno bavili tim naukom na teološkoj razini.

Pobačaji su grozna stvar, ali mislim da zabranama nećemo postići mnogo. Rješenje je olakšavanje i propagiranje posvajateljstva, te poduka ljudi.

Homoseksualci su prilično bolna tema. Jasan je naš stav, ali imamo mnogo slučajeva ljudi koji ispovijedaju taj grijeh, a mi smo prilično zbunjeni spram toga. U Americi ima čak posebna crkva u kojoj se održavaju katolička Bogoslužja za njih, jer tako liječe svoju samoću i strah.

Nema teme kojoj ti ne želiš biti poklopac, pa čak protusloviš jednom autoritetu kao što je kardinal Schönborn,, hajde ohladi malo..

Pobačaj je zočin koji vapije u nebo. Krv nevina prolivena voljom one koja treba biti darivateljica života. Izopačenost do srži.

A zašto su homoseksualci bolna tema? Duboko poštujem patnju i muku takve osobe koja to nije izabrala i trudi se živjeti u skladu s Božjim i naravnim zakonom. Ali kakva zbunjenost - nastranost je nastranost i kvit.

A gdje se ja ovo ne bih složio s kardinalom?

"Ubiti čovjeka je grozna stvar, ali zabranama nećemo postići mnogo."

Stoji li ova misao Sinke? Možeš li mi objasniti koja je razlika između djeteta u majčinoj utrobi i onog rođenog? Vjeruješ li kao kršćanin da u trenutku začeća dobivamo besmrtnu dušu? Da pobačena djeca negdje žive, jer Bog ne uništava ono što je stvorio?

Jesi li znao da bebi mjesec dana od začeća kuca srce - eto vidiš ja sam to svojim očima vidjela prije nešto više od tri godine u svojoj trudnoći. Pulsiranje preko cijelog ekrana prilikom ultrazvuka. Nakon toga imala sam osjećaj da ne dodirujem tlo nogama...toliko sam sretna bila.

Žene kažu da moraju imati pravo na izbor. Zar pravo na izbor samo po sebi smije i može biti iznad prava na život?

Potpisujem. Ja nisam vlasnik ni svog života, a kamo li tuđega. Samo je Bog gospodar.

Nisi me dobro shvatila. Htio sam navesti da bi bilo manje pobačaja u praksi kad bi veći naglasak bio na posvajanju djece, nego na sustavnoj zabrani. Recimo, kad bi u Hrvatskoj Crkva uspjela zabraniti pobačaj (uvelike bi smo se oznojili za takvo što) ljudi bi jednostavno išli u inozemstvo. Nitko nije dovodio u pitanje zlu prirodu abortusa.

Dakle, dozvoliti abortus, da ljudi ne idu u inozemstvo! Ajme dokle smo došli!

Nisi ni ti mene razumio. Zlo pobačaja ne treba promatrati samo sa stanovišta Crkve, niti kao zlo koje pogađa samo hrvatski narod.
Pobačaj nije samo grijeh, on je i zločin, pa u tom smislu ne nanosi štetu samo vjernicima već svem narodu. Svaki čovjek koji je u stanju koristiti vlastiti razum zna da je tako. Pravni sustavi mnogih zemalja taj su zločin dekriminalizirali, a onda da bi umirili ostatke nekakve ljudske savjesti tobože propagiraju kako treba omogućiti lakše posvajanje i slične nebuloze, kako bi tobože pobačaja bilo manje. Svi oni koji su doživjeli da u njih gleda njihovo tek rođeno dijete će ti se na ovo o posvajanju sablazniti. To bi možda igralo neku ulogu kod maloljetničkih trudnoća (iako i tu postoje drugi načini, država može ustanoviti socijalna davanja za majke bez primanja); međutim najveći broj pobačaja događa se u krilu braka i obitelji. Nažalost, i katoličkih obitelji.
Nijedan zločin nije moguće zakonom zabraniti, ali ga treba okarakterizirati kao ono što jest – zločin. Tada će zakon poslužiti da počinioci zločina za svoj čin odgovaraju. I sigurno bi time razmjeri ovog zločina bili daleko manji.

Dr. Bernard Nathanson, autor filma „Nijemi krik“ svjedočio je da je učinio nekoliko desetaka tisuća pobačaja (jedan čak i svojoj supruzi) i bio silno ponosan što nijedna žena nije imala komplikacije nakon „zahvata“. Mislio je da čini humanu stvar. Onda se pojavio ultrazvuk – i tu se doktor slomio. Kad je vidio način razvoja djeteta u utrobi, njegove kretnje, postao je svjestan da je činio veliko zlo. Međutim, kako navodi, u ovom trenutku radilo se isključivo o empirijskom doživljaju, s vjerom to nije imalo veze. U tom trenutku dr. Nathanson prestao je činiti pobačaje - osim zbog tzv. medicinski indiciranih razloga. Mnogo godina kasnije obratio se na katoličku vjeru i shvatio ovo što je rekla Sara – da nitko osim Boga nije gospodar života i smrti. Od tada je prestao činiti bilo kakve pobačaje.

Najjača rečenica u njegovu svjedočanstvu je – „slomio me je ultrazvuk!“ Meni nije jasno kako taj isti ultrazvuk sa onim što pokazuje – da dijete u majčinoj utrobi živi (ima svoj krvotok i svoje srce i svi organi mu rade u trenutku do kojeg je pobačaj dozvoljen)– ne slomi svakog ginekologa, svaku trudnicu i ne odvrati ih od zločina. Nije li to ono iz Evanđelja – „oči imaju a ne vide, uši imaju a ne čuju“?

Daleko od toga. Velim da se jako mnogo snage daje u nešto što neće nužno smanjiti stopu abortusa. Da se smanji, treba više promijeniti sekularne uvjete. Pospješiti udomiteljstvo djece koja se rode u takvim slučajevima.

Mislim da bi lakše posvajanje definitivno smanjilo abortuse, a trebalo bi tu praksu možda malo bolje adaptirati u društvo. Okrutno je uzeti dijete od majke, ali valjda je manje nebulozno nego ga ubiti. S druge strane, važno je obitelji pružiti ekonomsku stabilnost, i dobru organizaciju odgoja svakom djetetu.

Velim samo da zakonska zabrana neće uvelike smanjiti abortuse. Uglavnom države dopuštaju da se obavi abortus, jer smatraju da život ne započinje začećem, tako da je dovoljna jedna takva u susjedstvu i imati ćeš isti problem.

Ne možeš poreći da u Švicarskoj nisu organizirane sve mogućnosti savjetovališta i td. a sa rezignacijom danas objavljuju (kath.net) da je broj pobačaja sa obzirom na 2008 porastao za 3,1%

Prema tome savjetovanja, sve druge metode ne pomažu osim svijesti da vrijedi V. zapovijed: Ne ubij! i da neumitna kazna čeka onoga tko napravi to zlodjelo, jer "Krv njegova vapi do neba za osvetom."

Inače pokrenut je u Zürichu proces za prestanak "Turizma pomoći pri umiranju"

I ovo prema kath.net: Njemački Savezni sud (Bundesgericht) je donio presudu po kojoj djeca mogu na internetu ocjenjivati svoje učitelje. I to na način da se ime učitelja javno iznese a da ocjenjivač ostane anoniman.
" ..jer sloboda mišljenja učenika je važnija od osobnosti učitelja."
Eto gdje smo došli.. a posljedice..

Ali meni je neke od tih žena žao. Mnoge uopće nisu bile svjesne što čine. Ljudi kao da ne razmišljaju svojim razumom već neprimjetno usvajaju neka globalna, općeprihvaćena mišljenja. I svi koji promiču takva mišljenja da žena ima pravo na izbor o pobačaju, su sudionici u krivnji za ta zlodjela. A ta mišljenja promiču čak i svjetski poznati političari. Evo, naš Sinke nam na ovom topiku citira Obamu. Sinke

Danas kao da postoje neke skupine, struje, koje žele opstruirati, uništiti sve ono što je izvorno u čovjeku pozitivno i dobro.