Mnogi o tome ne žele razgovarati, ali vjernost i odanost su jako važne stvari u životu.
Dok si mlad misliš: ah naravno da krv nije voda, pa tko može s jednom osobom biti čitav život, svi se kad-tad rastavljaju, pa što je to... A još gore kad smo uvjereni da tako i drugi misle, pa imamo više povjerenja u razna šaputanja i glasine, a ne u osobni dojam i odnos s osobama.
Tako je prije ili kasnije sa svima nama, svijet se čini toliko pokvaren i kao da nema svećenika koji nije prekršio svoj celibat, niti muža koji ne vara svoju ženu...
Samo Bog zna koliko su takve misli i predrasude daleko od istine, to su toliko intimne stvari u čovjeku da treba ZNATI o tome razgovarati s bliskom osobom.
Izgubili smo povjerenje jedni u druge, pa se često bavimo stvarima koje smo si umislili, ili šuteći držimo ih u sebi...
Koliko bi ljudi spasilo svoje brakove da su znali na vrijeme i bez osuđivanja razgovarati sa svojim voljenima, i kad bi se zauzeli za VJERNOST ne samo radi vlastitog mira, nego i radi Božje zapovjedi ?!
Koliko bi nekim svećenicima lakše bilo kad mnogi njihovi "vjerni i bliski župljani" ne bi svaki njihov mig naopako tumačili ?
Mislim da je potrebno moliti, ne samo da dobijemo povjerenje u Boga, nego i u druge ljude...
Nevjernost stvara duboke rane na obje strane, i onih koji varaju i onih koji su prevareni... Jednako kao i tračevi (pogotovo oni o intimnosti druge osobe) ... Razgovarati s povjerenjem i moliti, što drugo, inače bi svi mogli postati duhovno i psihički ranjeni i bolesni...
