Sinke je napisao/la:
Ideja da je u Starome Zavjetu par spojen radi potomstva je srednjevjekovno razmišljanje, kojemu je izvor velikim dijelom jer kršćanski mislioci nisu mogli prihvatiti da postoji ikoji drugi razlog za seks osim prokreacije.
Bog je već u Starome Zavjetu navjestio da je bračni par "jedno tijelo", što znači da brak nije bio radi potomstva. Imao je obilježja kasnije kršćanske mističnosti već tada.
Pogledajmo skupa što je Bog rekao o mužu i ženi, te kad i kome je to rekao:
"Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo." (Post 2,22-24)
Bog je u raju, prije nego je čovjek sagriješio, rekao da će muž i žena činiti jedno tijelo. No osim toga, rekao je i slijedeće:
"I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!" (Post 1,28)
Dakle, u samom početku vidimo što je Bog namjenio za ljude. Vidimo da je zajednica muža i žene postavljena od početka takva da oni sačinjavaju jedno tijelo. Dakle, njih dvoje (nikakva poligamija) su trebali biti jedno tijelo, kako bi rađali novi život. To je osnovni Božji plan za čovjeka.
No, što se dogodilo? Čovjek je pao. I nakon što je pao, kletva čovjeku je bila pojava požude. To nije bio originalni Božji plan. Nipošto nije bilo čovjeku namjenjeno da bude gonjen strastima.
To je razlog zašto u kraljevstvu neće biti bračne veze. Ona svoj smisao ispunjava na zemlji. To, naravno, nipošto neće značiti da neće biti ljubavi među ljudima, nego znači da razlog i smisao braka više ne postoji.
Kasnije, kad je došao novi Adam, obnovljena je i svetost braka, koja od pojave grijeha, više nije bila onakva kakva je trebala biti. I sad je brak ne samo obnovljen, nego i unaprijeđen čak i u odnosu na prvotni plan, jer sad je on slika otajstva Krista i Crkve. I kao takav, apsolutno neraskidiv.
Citat:
Zašto misliš da nije bilo tako u Starome Zavjetu? Tamo je "jedno tijelo" i objašnjeno, te je bilo važeće jednako kao i za Kršćane. Poligamija, čini se, nije smetala ovoj logici. Slično kao što je Crkva, ako ćemo uzeti u obzir haimov natpis, svojedobno učila da je moguće raskinuti bračni savez čak i ako je legalno sklopljen.
Zato što je čovjek nakon pada izgubio svoju izvornu svetost i postao je gonjen strastima. U takvom stanju, ni brak nije mogao ostati čist kakav je trebao biti.
Poligamija je apsolutno nespojiva sa izrazom „jedno tijelo“. Ona je došla kao posljedica kletve i posljedica je požude koja vlada nad čovjekom. Ona nije bila u početnom Božjem planu, a sad tek nije otkad je taj bračni vez slika veza Krista i Crkve.
Brak nikad nije bilo moguće razvrgnuti. U određenim okolnostima je moguće proglasiti da brak nikad nije valjano sklopljen, no to su iznimno rijetki slučajevi i tu se onda ne radi o razvodu braka. A ako se s tim i manipuliralo, to ne znači da je to bilo učenje.
Evo izvadak iz katoličke enciklopedije (1913. God):
„In all those countries that adopted the Catholic religion, however, divorce was very soon abolished, and continued to be forbidden as long as that religion was recognized by the State. The early Christian emperors, as Constantine, Theodosius, and Justinian, did, indeed, legalize the practice, but before the tenth century the Catholic teaching on the indissolubility of marriage had become embodied in the civil legislation of every Catholic country (see Divorce).“ Za druge zajednice piše:
„The Oriental Churches separated from Rome, including the Greek Orthodox Church, and all the Protestant sects, permit divorce in varying degrees, and the practice prevails in every country in which any of these Churches exercise a considerable influence.“Citat:
Isus susreće poligamiju, i ne osuđuje je. Govori da u Nebeskom Kraljevstvu žena neće imati muža, taman ih imala sedam na zemlji kojima nije bila jedina supruga.
I nakon Isusove žrtve bilo je žrtvi, spominju se više puta u poslanicama. Dapače, i davanje u škrabicu smatra se "žrtvom". Ovo, naravno, ne umanjuje Kristovu pobjedu, ali mislim da leviratski običaj nije bio predmet preokupacije prvih Kršćana.
O Isusu u Luki sam objasnio o čemu se radi. Pitali su ga čija će žena biti u nebu i odgovor je bio: ničija. Naravno da Isus nije rekao da je to nedopuštena praksa u SZ-u, no to ne znači da je i kasnije ostala dopuštenom. Razlog zašto nije je naveo sv. Pavao.
Što se tiče žrtvi, da prinešene su neke žrtve kao što je i Timotej obrezan, ali tu treba pogledati i razloge. Uglavnom, prije Kristove žrtve, žrtve životinja su bile ne samo dopuštene nego i obvezne. I Isus to nije osudio. Nakon njegove smrti su te žrtve postale beskorisne i nestale su (u Crkvi).
Leviratski zakon nije bio preokupacija prvih kršćana jer su se neke stvari podrazumjevale. Tad je preokupacija bila obrana vjere da Isus jeste Bog. No to što nije preokupacija, ne znači da se ne zna što vrijedi a što ne. Leviratski zakon za nas ne vrijedi i rastava valjano sklopljenog braka više nije moguća.
Citat:
Naveli smo već primjere u kojima se, tijekom povijesti, ovo revidiralo. Ovdje je čak Haim išao dalje od mene, tvrdeći da je Crkva u Srednjem Vijeku priznavala rastavu i legalno složenih brakova.
Upravo obrnuto. Gdje je Crkva došla i gdje je preuzela ključnu ulogu u društvu, tu su razvodi zabranjeni zakonom. Istina jeste da je negdje trajao proces zabrane razvoda (u državi) do X stoljeća, no to je nevažno za naš slučaj. Ponavljam, Crkva u srednjem vijeku nije priznavala rastavu valjano sklopljenog braka nego je u određenim slučajevima mogla proglasiti brak nevažećim. To su dvije suštinski različite stvri.
Citat:
Nisam pričao o degeneraciji vjere. Tvrdim da, ako je Augustin u pravu, prva Crkva nije ukinula poligamiju, već ju je ukinuo pravni sustav carstva.
Ajd ako može citat od Augustina da vidimo što stvarno piše. Prije si napisao da poligamija ulazi u Crkvu kroz društvo a sad si napisao da je društvo to koje je zabranilo poligamiju.
Citat:
U tom slučaju, neka Haim možda malo bolje objasni zašto je Crkva u Srednjem Vijeku priznavala razvod radi ljudske slabosti. Ja znam da je bilo svačega u tom periodu, ali nemam vremena koristiti njegove argumente.
Može. Neka se pokažu dokumenti koji govore o dopuštanju razvoda valjano sklopljenog braka.
Uglavnom, mi već u početku Pisma vidimo što je Božji plan za muža i ženu. Vidimo da se o njih dvoje govori kao o jednom tijelu. A od svog tijela se čovjek ne rastaje. Također vidimo da je osnovna svha braka, donošenje novog života.
Kasnije, kao posljedica grijeha dolazi do pojave požude i općenito do pada moralnog standarda. Pojavom novog Adama, ne samo da se obnavlja stari naum, nego se i pojačava s tim što se govori da je zajednica muža i žene zapravo preslika zajednice Krista i Crkve. Stoga, ako ćemo slušati što nam se govori, tada doista nitko nema pravo tvrditi da je razvod dopušten i moguć. Jer ako je moguć razvod muža i žene, onda je moguć razvod Krista i Crkve. A to nije moguće.
Stoga, Crkva je u pravu kad ne dopušta razvode.