sara je napisao/la:
modus vivendi je napisao/la:
Napomena: Ovim pitanjem ne želim nikoga uvrijediti, samo želim potaknuti razgovor o nećemu što danas zabrinjava mnoge mlade katolike koji o tome nemaju koga pitati ili se ne usude pitati, pa vas molim da ne brišete ovu vrlo otvorenu i korisnu temu. Zahvaljujem se na razumijevanju.
Zanima me, s obzirom na razna ograničenja koja su nametnuta katoličkim pogledom na seksualnost, u kolikoj se mjeri seks unutar katoličkog braka, može smatrati zadovoljavajučim?
Mnogim mladim katolicima, čini se kako su crkvene norme o bračnoj čistoći jako jako krute, te kako je dopušteno stvarno malo toga (ovdje bih i nabrojao sve ono što nije dopušteno, ali bojim se da tolika otvorenost na ovom forumu nažalost nije dopuštena) što seks, ustvari bračni čin, neminovno vodi u monotoniju i rutinu.
Recimo, ukoliko par zbog nekih realnih i opravdanih razloga trenutno ne može imati više djece, dopušteno je koristiti samo prirodne metode kontracepcije, koje zbog discipliniranog bilježenja plodnih dana, bračni čin čine do sekunde isplaniranim događajem, samim time rutinskim i posve nespontanim.
Dodatan problem predstavlja i to što je sam čin seksa u doba neplodnih dana dodatno otežan zbog nekih fizioloških i hormonalnih pojava i sl.
Baš zato želim čuti mišljenja i iskustva bračnih parova koji prakticiraju bračnu čistoću.
Ima ovdje nekoliko stvari:
1. seks može biti otežan i korištenjem kontracepcije, ali nisam nigdje još čula da da kod zdravih osoba postoje fiziološke pojave koje otežavaju spolni čin u doba neplodnih dana
2. prirodnih načina planiranja obitelji ima nekoliko, ali svi upućuju parove na suradnju i na vrlo intimnu komunikaciju i pažljivost
3. ne znam kakva to ograničenja u postelji Crkva postavlja - nije svaki moralni teolog i njegova promišljanja Crkva - meni se više čini da Crkva inzistira na spolnom činu kao činu potpunog predanja, a ne vježbi koja čovjeka reducira na tijelo
4. jadan ti je to seks kojega interesantnim čine varijacije tipa - promjene položaja ili kojekakvi dodaci
5. mladi katolici trebaju pokušat nać dobrog duhovnika, ponešto čitat, a i imat redovit kršćanski život pa će u zajedništvu s Bogom i međusobno mnoge stvari jednostavnije rješavat. A i mislim da duboko poštovanje sebe i drugoga, svijest da sam Bogu odgovorna kako se odnosim prema drugome čini mnoga pitanja odgovorivima
1,2. Seks je daleko više otežan, da ne kažem čak i onemogućen, korištenjem prirodnih metoda a o nesigurnosti prirodnih metoda da i ne govorim.
Slažem se da je međusobna suradnja i komunikacija pozitivna odlika metoda, ali to je istovremeno i dvosjekla oštrica.
Naime parovi koji koriste ove metode, nemaju skoro nikakvu mogućnost da iznenade jedno drugo, jer oni ujutro provjeravaju plodnost i ''odlučuju'' dal' će voditi ljubav taj dan ili ne. U tome nema baš nikakve spontanosti, riječ je o dosadnoj i predvidljivoj rutini.
Inače, poznata je biološka činjenica (provjerljivo u bilo kojoj medicinskoj enciklopediji) kako je spolna želja žene (libido) daleko najslabija nakon ''plodnog prozora'' te kako postoji veliki problem suhoće sluznice spolnih organa.
Ako se tim problemima ''pridruže'' nespontanost, šematiziranost (dopušteno vrlo malo toga) i mogući strah od nauspjeha metode, dobije se značajno otežan i ograničen seks.
3. Mnoga su ograničenja, i sva ona izravno onemogućuju kreativan i zanimljiv seks, u pravilu uopće nisu dopušteni oblici seksa u kojima spolni organi nisu spojeni cijelo vrijeme, a riječ je o dosta tehnika. Seks je daleko više od vježbe i svjetovnim parovima a kamoli katolicima, ali nemoguće je poreći značajni udio ''fizičkog'' u samom činu. Postoje naravno i druge bitne komponente seksa ali bez fizičke aktivnosti, to jednostavno nebi bio seks.
4. A što po tebi seks čini zanimljivim i nemonotonim? Što je to zanimljiv seks?
Zanimljiv je seks onaj koji dopušta kreativnost i otvara mogućnost da se svome partneru posvetimo kroz iznenađenja, osluškujući njegove potrebe itd.
Ako to nije unitivnost, onda ni ništa drugo nije unitivnost.
5.Mladi katolici žude za odgovorima na teška pitanja a ne bježanjem u filozofiju kada ne možemo odgovoriti na realne i logične činjenice.