Citat:
Tko su ti ateisti o kojima ti pričaš i gdje ih uopće ima?
Kroz život sam srela svega par ateista - dakle onih koji su došli do uvjerenja da doista nema ništa i nitko mimo čovjeka. Ostalo su agnostici kojima se fućka je li ima Boga. A većini njih je glavna preokupacija vlastito materijalno dobro i ni malo se ne propituju za duhovne vrednote.
Za takve je logično da ih nije briga za tuđe stavove, a još manje za vrijednosti. U pitanju je laksizam koji ima logiku: ostavi mene na miru i ja ću tebe - čini što hoćeš.
Pa recimo, znam više ljudi koji su na fax došli kao Katolici i to ne tradicionalni već stvarni a do kraja faxa su postali ateisti, pa sada vjeruju da nema ništa osim sad.
Nije točno da su oni isključivo materijalisti, to je još jedna od velikih predrasuda nas Katolika, ti ljudi nisu ni manje ni više materijalisti od Katolika, također imaju svoje oblike duhovnosti, koji su naravno okrenuti čovjeku a ne Bogu, jer oni vjeruju da imaju neki duh u sebi, duh koji je podvrgnut samo njima i njihovim stanjima.
Jednom sam tako čuo od jedne ateistice kada je tješila jednu Katolkinju koja je upravo pala težak ispit; ''nemoj plakati i nemoj pričat tako crno, makar ja znam da gore nema ništa, ne pričaj tako jer ćeš na sebe navuč nešto jako loše, nije se za igrat sa svojim duhom''.
Iz mnogih razgovora sa ateistima znam da oni itakako imaju svoje oblike duhovnosti, također imaju i sustave vrijednosti koje izuzetno samokritički (daleko više od nas Katolika) propituju.
Inače, poznajem i Katolike koji su izuzetni materijalisti, ali se drže svih propisa Katoličke crkve.
Moja namjera sa ovom temom nije u tome da se na kraju zaključi da su Ateisti i Ateizam bolji od Katolika i Katoličanstva, samo želim ukazati na stvari koje bismo mogli naučiti i preuzeti od njih jer su dobre a to ne znači da moramo preuzeti loše stvari.