cunjozu,
Citat:
Meni je par osoba potvrdilo da imam taj dar. No nikada nisam molio uz tumača. Osoba koja mi je potvrdila da imam taj dar isto ima dar molitve u jezicima i molila je uz tumača javno. Samo da razjasnimo da dar tumačenja nije direktan prijevod onoga što molitelj moli. Tog je tumača provjerio fra Ivo, a taj tumač je časna sestra koja ga redovito prati. Ona također ima i dar proroštva
A tko je tim osobama potvrdio da nekom kao tebi mogu vagnuti da ima ili nema dar jezika? Ako nikad nisi molio uz tumača, osim slavljenja Boga, i jednog neartikuliranog klicanja Bogu, kakva ti je korist od toga? A zapravo, tek poslušnost? - jer ne kaže Sv. Pavao bez veze
Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; ako pak NE BI BILO tumača, neka ŠUTI u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. ili
A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam KORISTILO kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanej, bilo proroštov, bilo nauk?Što se tiče tvog 'razjašnjavanja' da tumačenje nije direktan prijevod, ne brini, nismo zapravo ni ušli u dilemu, je li ili nije. Moglo bi se zaključiti kako ti to opisuješ da je to INdirektan prijevod tog moljenja, no nije ni to točno, jer se uopće ne radi o prijevodima, već o interpretaciji, ili kao što samo Sv. Pismo kaže o tumačenju, tumačenju govora srca prilikom dara jezika.
Ako je "tog tumača provjerio fra Ivo" to je onda fra Ivin prekršaj, a na neki način i vaš propust. Jer fra Ivo ne upravlja Crkvom, već u Crkvi služi kao pomoćnik onoga tko upravlja, a to je biskup. Uostalom, najbolje to kažu crkveni dokumenti:
"Izvanredne pak darove
ne treba lakoumno tražiti niti se preuzetno smiju od njih tražiti plodovi apostolskih djela; ali sud o njihovoj ISPRAVNOSTI spada na one koji upravljaju Crkvom (...)" Lumen Gentium 12
Da li ti možda znaš što je to Lumen Gentium? Ako ne, kao mladom vjerniku veoma bi ti preporučio da čitaš dokumente Drugog Vatikanskog koncila, kao i Katekizam. Te su knjige kao ključevi za otključavanje Biblije (uz druge naravno), i biti će ti veliki sigurnosni pečat i tumač za Bibliju. (Nikad samo Biblija - sola scriptura kao kod protestanata).
Što se tiče časne sestre koja prati fra Ivu, ne znam zašto slobodno ne bismo napisali da je to klanjateljica krvi Kristove Augustina Barišić. Poznam ju osobno i dobro. Nije mi poznato da ima dar tumačenja jezika. Za nju vrijedi isto - a koji je crkveni autoritet to provjerio? Proroštva kod nje - ajde de. Inače je simpatična ženica, jednostavna, dobrohotna, no zna i zabrijati, samo ljudi ne vole taj dio da im se uopće spomene, kamoli da se idu njime baviti..
Nadalje, ja ne vjerujem da su BiH biskupi provjerili Ivine karizme, i još ga opunomoćili da on dalje provjerava drugima. Barem mi nije poznato. Hajde, kad si već u tom điru, raspitaj se ti sam malo. Za mene je fra Ivo jedan ok svećenik, drago mi je da se služi karizmama, drago mi je da evangelizira. No nije mi draga ona loša strana - a zašto bi i bila? On, kao i većina domaćih karizmatika nisu sposobni podignuti druge karizmatike voditelje i odgajatelje drugih za vjeru. Ili još bolje zbrinjavatelje ljudi. Dogodi se duhovni uzlet na susretima i obnovama, i potom ćorak u župama. Trebaju više podizati zbrinjavatelje, skrbitelje ljudi, a ne ovako kao do sada. Ima i ozbiljnih poteškoća u nauku. Vidim da si s nekim započeo temu o obiteljskom stablu, pa ja neću, završi to s njim. No nije to jedino. Gotovo na svakom susretu, višekratno, i još k tome pred izloženim Presvetim (što je svojevrsni presedan) on "zlatnim mačem Sv. Mihovila ili dvosjeklim Isusa Krista rasijeca demone, lomi uroke, prekida prokletstva, poništava spone". To je stvarno previše. A čak je i svojevrsni izraz nevjere - jer kažem, na jednom susretu, pa još nekoliko puta, pa puta nekoliko susreta tjedno, pa tako do nekoliko desetaka tisuća. Too much jednostavno.
http://www.youtube.com/watch?v=IxCfaW0KCDoEvo riječi i onih koji duboko razumiju nauk, također su iz Bosne, i poznaju ga:
R: Postoji i još jedan fenomen, a to je fra Ivo Pavić? Jeste li čuli za njega?
msgr. Mato Zovkić: Ne samo da sam čuo za njeg nego sam ga i upoznao. On je bosanski franjevac, kasno zvanje, koji je nakon srednje škole i vojske u HVO-u odlučio stupiti među franjevce. Kao mlad svećenik bio je raspoređen u Tolisu. Okupljao je tamo molitvene grupe te kod subraće u samostanu izazvao različite reakcije. Jedni su, vrlo malen broj, bili oštro za njega, a drugi oštrije protiv. Malo sam pratio i vjernike koji tamo dolaze. Dakle, ima nešto u ljudima, neka glad za izvanrednim tipom religioznosti. On TAKVE ljude privlači. Oni znaju po pet sati biti na njegovoj mol.skupini, a DOSADNO im je biti sat na katoličkoj misi. Vrlo su skloni čudesnom. (...) Više je svećenika koji su ljuti na njega, nego onih koji su oduševljeni. Ja sam dvaput bio u samostanu u Tolisi i slušao razgovor braće s njim. Neka njegova teološka razmišljanja čini mi se, da su NA RUBU pravovjernoga. Recimo, on je toliko
opsjednut idejom da je vrag ljudima zavladao da ga iz njih treba istjerivati. Međutim, u Ivanovu evanđelju Isus kaže: Sad je slomljen knez ovoga svijeta! To me sili da kao bibličar i katolik istaknem kako je u Isusovoj smrti i uskrsnuću vrag u korijenu pobijeđen. (...) Ja vjerujem da Crkva može uvesti službu egzorcizma i uvodi je, ali nisam za trčanje da svaku anomaliju proglašavamo vragom." i tako dalje.. (Rhema br. 32)
I na kraju sumarno od mene o fra Ivi - i njega sam doživio neposredno, živo i višekratno. Stvarno je simpa tip. Jednostavan. Korektno propovijeda, ne osjećam razmetanje. No u nekim je stvarima zabrijao, i ako to ne ispravi, potamnit će mu i ovaj ok dio.
Citat:
Zato sam u prijašnjem postu ostavio link koji sam ostavio i posebno citirao tekst koji govori o fazama razvoja tog dara. Prva faza, dakle, ''tepanje'' je paralingvistička i započinje kao skup izblebetanih i isponavljanih slogova koji ne liče na jezik.
Lijepo da si stavio link. Lijepo zbog drugih čitatelja, osobno znam većinu s te strane izloženih učenja o daru jezika. Ja bih stoga ponudio i onu koja se rijeđe čuje:
"Glosolalija - Fenomenološki radi se o neverbalnoj molitivi hvale. Velika čuvstva se ne izražavaju riječima, nego gestama ili neverbalno (gukanje, pjevuckanje kad smo sretni, skakutanjem, plačemo kad smo žalosni, itd.) Prema kard. Suenensu ovakva molitva oslobađa i umiruje, jer širi horiznonte duha. Znači 'mucati' pred Bogom kao malo dijete. I to je zapravo pozitivna interpretacija tog fenomena. VAŽNO je samo to da glosolalija NIJE čudesan dar s neba, nego NARAVNI izražaj jednog duhovnog iskustva koje bi se moglo opisati ovako: 'stojim pred Bogom kao razdragano dijete' Duhovna se teologije, naime, ravna po KRITERIJU, da gdje postoji naravno tumačenje, NE TREBA posezati za nadnaranima (Dr. Mihaly Szentmartoni. S.J.)"
Citat:
Na taj sam način mislio. (Otvoren sam za ispravku i ovdje.)
Stvarno si simpatičan sa svojih 17 godina, ozbiljno to mislim. A ovo su i znakovi poniznosti. Ja sam isto otvoren za učenje kroz ispravku - samo treba učenje kroz ispravku biti argumentirano. Hvala što si prihvatio moje. Inače je dobrim djelom u domaćem karizmatskom pokretu deficit kreposti i vrlina kao poniznost, samozataja, krotkost i sl. Naravno, i opet je ujedno riječ o osobnom dojmu.
Ispričavam se svima zbog duljine, tipfelera: boldani i štampani naglasci su moji.