Katolički odgovori

I danas poznajem takve kojima hrle vjernici iz svih krajeva RH, ali ne primjećujem da se o njima piše. Zašto? Ne znam. Valjda nisu dovoljno "zazvonili" do medijskih ušiju. Znam za svećenika koji ima mise i duhovne nagovore za branitelje, koji prebacuju i po 200 km kombijima i autima da dođu na Euharistiju. Zavšne su svećenikove riječi: "Ovo će biti ništa, ako ne budete svjedoci i u svojim župama: i misom i molitvom i svjedočenjem života." Ne želim umanjiti karizmatske susrete, ali svjetlost tih susreta mora obasjati njihov život i djelovanje i u župama u kojima žive. Nadam se većem postotku euharistijskog okupljanja na nedjeljnim misama. Meni je drago, a i sam otiđem na seminar i Ivančiću, Liniću,... otići ću i Sudcu, i to je dobro za "uzlet", ali zahvaljujem i pratrima koji su kroz moj život napravili dobru vjersku podlogu pa neću se strnovaliti u vrijeme krize.

Naravno da se slažem s ovime. Ali tu sada ima svakakvih pojava. Jedna od njih je i da su ljudi pobegli iz župa na karizm.susrete upravo da se malo spase od (nekih) župa. Pazi u onom spomenutom intervjuu kako kaže Zvjezdan "Ja mislim da je to jasno, da Crkva neće moći tradicionalnim hodom, i da to nije dosta. (...) smatram da je to meni malo zastarjelo, insistirati na administraciji i jednom tradicionalnom pastoralu koji tobože pokriva sve. Ne pokriva. Pokriva ti one koje si zapisao, koji ti dođu, ali neće nikad biti izazov onima koji ti neće doći. " Ima svakakvih primjera župa. Evo moja bivša, župa Duha Svetoga na Jarunu, sada buja. Sve vrvi od aktivnosti. Na nedjeljnu večernju misu dođe par tisuća ljudi. Ali puno je češća 'močvara'. Hvala Bogu za tvoju dobru župsku vjersku podlogu, mnogi to nisu dobili. Ako su biskupi definirali župu kao zajednicu malih zajednica, a tih zajednica nema, ili su šture, ili pro forme, ili se bojimo oformiti neku koja nije česta kao evangelizacijsku, onda ima puno problema.

Ima još negdje u tom intervjuu a ne mogu naći, (il nekom drugom..?) kad Zvjezdan zanimljivo kaže "ako se može u Dan Gospodnji birati KADA ići na Sv. Misu, ne vidim razloga da se i ne bira GDJE ići".. Mnogi su se karizmatski susreti dogodili u Dan Gospodnji, redovito sa Sv. Misom.

Ovo oko "zastarijelosti" se ne bih složio, jer bi uskoro i Evanđelje se na isti način zastarijeti. Međutim, ono je za vjernika uvijek aktualno.
Naravno da u svakoj župi imaju i zajednice koje su aktivne i koje daju bogatstvo župe. U župi u kojoj živim ima molitvena zajednica, pa liturgijska, karitativna, dječji zbor, odrasli zbor, mladež,... I većina vjenika (ne mislim na papirnate vjernike) su uključene u neku od tih zajednica. Ali sve te zajednice na Euharistiji su jedna Kristova zajednica. Nisu ali skoro su "jedno srce i jedna duša". Neki odlaze i na karizmatske susrete, kod nekih se očituju ti susreti i u životu i radu u aktivnostima župe, ali ima i onih koje ne zanima župa jer im je dovoljno ono što dožive na seminaru. Dakle, nitko ne ulazi u to ni kada će ni gdje ići na nedjeljnu euharistiju, ali u mjestu gdje žive trebaju svjedočiti vjeru. Bar tako mislim.

"Ovaj naraštaj čudesa traži ... " - tako je Isus svojim suvemenicima i strah me je da i danas nešto slično neki vjernici traže.

Da se malo prešaltamo na svjedočenje:

glasnik kaže



Trebaju svjedočiti riječju. A bez riječi služenjem. A ovo prvo ne srećem i ne čujem često. Često zato jer se ne zna svjedočiti riječju, pa se zbog toga i neće. Bilo bi onda fora imati svjedočku grupu u župi kojima će udžbenik biti katekizam. Mislim da je najveća potreba svake župe danas vjeronauk za odrasle. A kako ga često nema, ljudi otišli na svojevrsni vjeronauk na karizmatske susrete.

Paralela zastarjelosti župskog uređenja / pastorala i Evanđelja ti je inkopatibilna.



Možda su otišli u susjednu ili udaljeniju župu jer se njihova umočvarila. A možda se i vrate u svoju kad prizdravi. Ako ne idu u nikakvu župu, nadajmo se da su im karizmatski susreti samo infantilna faza vjere jer i oni su puno u odnosu na vjerovatnu raniju nulu.

Vjerujem da nema ni jedne župe u kojoj nema bar neka zajednica u njoj. A tko čini te zajednice? Vjernici. Dakle, svatko tko primjeti nedostatke ili ima prijedlog za nešto bolje može sudjelovati da i ta mala zajednica a i župa budu što više na slavu Bogu i na korist vjernom puku. Naša župna crkva je porušena u ratu, ali nas to nije odagnalo od euharistijskih susreta. Okupljali smo se u raznim prostorima: privatne kuće, podrumi kada je bilo ljepše vrijeme onda na livadi pod hrastom. Ni to nas nije pomelo.
Dakle, dobro je da ljudi mole i da funkcioniraju kao zajednica Kristovih vjernika.

na osnovu čega to vjeruješ?



Kako znaš da može sudjelovati? Što ako to župnik abortira ili koči?



Ako se ne uvećavaju i razvijaju, ne funkcioniraju. "Novi Pentekost" ili kako papa reče "novo proljeće Crkve" računajući sve crkvene pokrete, ne samo karizmatike poboljšava tu krvnu sliku. Ponavljam Zvjezdana: "smatram da je to meni malo zastarjelo, (...) i jednom tradicionalnom pastoralu koji tobože pokriva sve. Ne pokriva. Pokriva ti one koje si zapisao, koji ti dođu, ali neće nikad biti izazov onima koji ti neće doći. "

Treba li propovjedati na način kako danas čudesa nisu moguća? Treba li se odreći Sile Božje samo zato jer bi par ljudi moglo prigovoriti da ih se vara, da "popi hoće para"...?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Naravno da su cuda i darovi Duha moguci, ali ocekivati da ce se na svakom sastanku pojedine zajednice to i dogoditi je u najmanju ruku iluzorno. Zar je moguce da kod nekih nikad nije prisutna duhovna tama?? Put krscanskog savrsenstva je jednostavan: Ako tko hoce ici za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme kriz svoj i neka me slijedi. Nista drugo. Nikakve pjesme koje pobuduju nase osjecaje, padanje pri polaganju ruku, govor cudnim jezicima, levitiranje, razlicite vizije i objave itd.

_________________
"Ecce venio"

Razumijem parafrazu Isusovih riječi "Ako tko hoce ici za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme kriz svoj i neka me slijedi." no moram priznati kako ne razumijem potpuno što si htio objasniti pa te molim za pojašnjenje? Zašto sljeđenje Krista ne znači i činjenje čuda? S tim u vezi kako objasniti Gospodinove riječi iz Mt 17, 14-20
Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."

Usput bih dodao i par misli. Ako su čudesa moguća zašto ih ne očekivati? Naravno da se čudo ne mora dogoditi ali otkud nam pravo ne očekivati da ćemo biti uslišani ako je pisamo u Mk 11,24-25 "Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

U danasnjoj poplavi cuda i cudesa, ozdravljenja i razlicitih darova tesko je razabrati sto je uistinu od Boga, a sto nije. A to buni krscanina i moguce je zavodi ga na krivi put. Nasa vjera treba biti utemeljena na jednoj stvari, a to je Kriz. Kao sto sv. Ljudevit Monfortski kaze - sve krscansko savrsenstvo se sastoji u zelji i odluci da se postane svet (ako tko hoce ici za mnom), u obracenju i mrtvljenju (neka se odrekne samoga sebe), u trpljanju (neka uzme svoj kriz) i u nasljedovanju i djelovanju (i neka me slijedi). Ukoliko svaki dan uzimamo svoj križ i iz ljubavi prema Spasitelju nosimo ga na dobrom smo putu. Bog je svemoguc, kao sto stoji u Vjerovanju, i daje nekima vise, a nekima manje, ali biti samo otvoren za cuda i stalno ocekivati i moliti za duhovne darove nije ispravan put.

_________________
"Ecce venio"

Povijest Crkve je vrlo duga i ako se racionalno pogleda unatrag onda je današnja "poplava čuda i čudesa, ozdravljenja i različitih darova" mala barica (lokva) u usporedbi s onim što se dešavalo prije i na koji su sve način ljudi željeli zadobiti ozdravljenja i druge milosti. Pa ima li išta tradicionalnije od pučkih misija u župi a vidljiva je velika sličnost s duhovnim obnovama. No navođenje svega toga bi nas udaljilo od teme.

Načelno gledano, ako u Karizmatskom pokretu nema ništa suprotno Nauku Crkve onda je on prihvatljiv i treba ga podržati na način kako je to dozvoljeno u pojedinoj biskupiji ili župi.
Problem nastaje kad se prakticira nešto što je suprotno nauku KC (na žalost i toga ima) i o tome bi se moglo raspraviti no onda to treba biti i argumentirano. Stoga koji članak vjere brani da se blagoslovi odjeća bolesnika s namjerom da taj ozdravi?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mnogo je putova koji vode do Gospodina i sve ono sto ima odobrenje Crkve i mjesnog biskupa je valjano. No, problem su ljudi. Nije problem blagoslov odjece vec cinjenica da ce se prije ozdravljenje pripisati komadu odjece negoli Bogu. Jer ljudi traze precice, lagan put. Bjeze od problema zivota i dosade svakodnevnice. Onda cuju o padanjima u Duhu, o molitvama na cudnim jezicima, o ozdravljenjima i sl. I privuce ih to jer bi to moglo biti rjesenje i za njihov zivot. Pjevaju se duhovne pjesme koji izvuku na povrsinu neke osjecaje koji su bili dugo skriveni, klice se Gospodinu, plese se, uslijedi polaganje ruku i netko od prisutnih padne. Covjek bude impresioniran velicinom Boga i svetoscu predvoditelja. Osjeca ugodu i srecu jer skoro pa da je dozivio samog Boga zivoga. I nastavi dolaziti na te susrete koji su uvijek isto koncipirani i hrane ga uvijek istom hranom. Jednog dana kad se pojavimo pred Gospodinom sudit ce nam na temelju vjere, ufanja i ponajvise ljubavi. I to ljubavi prema Krizu. Ne prema tome koliko smo puta pali pri polaganju ruku ili koliko smo levitirali i sl. Vec po ljubavi i to ljubavi prema Krizu. A Kriz je nesto od cega se bjezi, sto je ruglo i ludost. To je tvrd govor koji ne golica ljudska srca i ne privlaci mase. Dok god mi svoju vjeru poistovjecujemo s cudima i darovima, a ne s Krizom upitna je nasa vjera i put kojim hodimo.

_________________
"Ecce venio"

Ovdje smo više raspravljali o svećenicima koji njeguju karizmatski tip duhovnosti i načelnim stavovima prema mogućnosti ozdravljenja. Što se tiče vjernika u širem smislu (ljudi) odista ima svašta ali tako je u svim tipovim duhovnosti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne znam da postoji neki zakon koji zabranjuje blagoslov bolesnikove odjeće, samo pretpostavljam da nismo još otišli u magiju.

Sara:


tvar je dobra - vidje Bog da je dobro, jako dobro. Puno se toga može blagosloviti. I topovi.