Sneni,
ipak ja ostajem pri svemu što sam napisao. A bio sam i svjestan da se ne može sve potpuno napisati, izložiti.
XXX Također mi ne preostaje drugo nego da samo 'propabirčim' po tvom komentaru koji je fragmentaran, pa ni moj ne može biti puno drugačiji:
Citat:
najprije nije to linija svećeničke službe: KKC broj 1585 : Milost Duha Svetoga vlastita sakramentu reda suobličuje ređenika Kristu, svećeniku, proroku i pastiru. (nešto sasvim drugo od ovoga što ti navodiš, a idući broj 1586 tumači što to znači. Ni spomena onoga što ti navodiš. XXX
Naravno da to je linija svećeničke službe. Po svetopisamskom Isusovu primjeru - navještati, ozdravljati, oslobađati. Npr, izdvojeno: "Zato se i pojavi Sin Božji da razori djela đavolska" (1Iv negdje da ne tražim). Dakle, ako nije potkrijepljeno KKCem ne znači da nije potkrijepljeno uopće . Također broj KKC 1586 ne tumači ređenika prezbitera već ređenika episkopa.
Citat:
XXX ja sam u svojoj svećeničkoj službi brojne oslobodio strahovotih tereta grijeha (jedna ispovijed je trajala 3 i pol sata). A nema svećenika koji ovo (da je oslobodio) neće potvrditi.
Ovdje si u pravu. Te kao što napisah - nemoguće je biti sasvim potpun, a time i jasan. Nisam govorio o sakramentalnom oslobađanju, ali se to moglo shvatiti jer sam pisao o oslobođenju od vidljivih manifestiranih tlačenja Sotone. Netko može biti sakramentalno oslobođen-oprošten, da mu je oprošten npr. grijeh okultizma od vječne kazne, ali to ne znači da će ga Sotona odmah pustiti na miru. Stoga, ako se za čovjeka uz ispovjed još ne moli za oslobođenje kontaminacije i uznemiravanja, on će često još dugo patiti. Iako mu je sakramentalno oprošteno. Tu su rupe i nedostaci. Takvu osobu treba dugo 'nanaštai' molitvom, njegovati blizinom i razgovorom, biti blizu kao pomoćnik, poticati na ustrajnost svetosti i sakramentalnog života. Žarče i češće prijateljevati da ne upada lako u grijšne prigode dok ne ojača i još sijaset stvari - savjetovati, voditi drugim strukama, - poticati interdisciplinarni pristup kod zapravo vraćanja ili izgradnje cjelovitosti konkretnog čovjeka (govorim načelno a razlike su od slučaja do slučaja). Dakle, jedna Ispovjed u perspektivi oproštenja i vječnosti vrijedi puno više nego egzorcizam, služba ozdravljanja / oslobađanja i sl., ali se ne treba ni njih lakoumno lišiti a nemali broj puta se dogodi.
Citat:
Sljedeća XXX
Znatan broj svećenika nije nikada nikoga niti ozdravio,
Sasvim sigurno brojne sam ozdravio, nekim pomogao da se izvuku iz ralja droge (na žalost brojne nisam uspio, jer nije samo tu moj dio nego još više njegov. Pa i kod zdravlja i te kako duhovno ozdravljenje ima veze sa fizičkim. Takve stvari se rade u tišini (Isus je branio ozdravljenima da o tome pričaju)
Ali što kada imamo svećenika koji slabo vjeruje? Ili se boji napraviti 'iskorak u vjeri' - npr. moliti
u vjeri bilo sakramentalno, bilo nesakramentalno za konkretno fizičko ozdravljenje (nisam mislio 'cjepati' čovjeka na duh i tijelo, ali je dobro da si to napomenuo)? - a toga vidimo ima. Primjer mog brata - bio je u sakristiji kad se žena oboljela od raka došla potužiti svećeniku. On joj nije rekao 'hajmo moliti', već "draga gospođo, ima stvari koje moramo prihvatiti".. Žena se rasplakala, okrenula i pošla kući. Moj brat ju je 'tiho' kako kažete sustigao, predložio molitvu, pozvao sumolitelje, otišli su njenoj kući, pomolili se, i eto je, i dan danas živa i ide na misu. E sad, to je ono što nije ništa posebno, a mi smo nevjerom napravili da je. I optužili one koji hoće moliti za tuđu cjelovitost (duhovnu dušu i tijelo) da se razmeću, da trče od seminara do seminara, da 'ne daju mira bolesnicima', da traže svoju slavu i koješta. Ima toga, ali ima i vrijednih radnika. Ne trpajmo ih u isti koš. "Na nemoćnike će ruke polagati i oni će ozdravljati".
Nije točno da je Isus u pravilu branio ozdravljenima da o tome pričaju: "Idi i razglasi što ti učini Gospodin, kako ti se smilovao". Naš je Bog utjelovljeni, vidljivi i čujni. Takva je i Crkva. Nemojmo prenaglašavati niti "znakove, znamenja i čudesa", ali nemojmo ni "Ilijin lahor".
Citat:
ali čini se da nema prevelikih očekivanja da netko ozdravi kod slavlja Bolesničkog pomazanja;
Citat:
I ta tvrdnja XXX nema nikakve veze sa stvarnošću. XXX
Da li baš nema nikakve veze sa stvarnošću? Baš nikakve? Sumnjam. Koliko samo ima nevjere u samoj Crkvi, bilo kod laika, bilo klerika. Ja ne "premještam brda" svaki dan, niti "usahnjujem smokvu", ali zašto bi se sramio posvjedočiti da je netko ozdravio za koga sam molio? Ili da sam vidio da se sakramentu pristupa bez vjere, bilo sa strane primatelja, bilo podjelitelja "Bez vjere nemoguće Mu je prisutpiti". Ima toga oooohoho, zar nisi nikad vidio "štancanje sakramenata", a hvala Bogu ako to nisi činio. „Liturgija je izvorište i središnje stjecište kršćanskog života i djelovanja, no pastoralno djelovanje u njoj se ne iscrpljuje. Čini se da ta postavka nije na odgovarajući način prihvaćena u našoj pastoralnoj praksi. Stoga se nakon slavljenja otajstava vjernike uglavnom prepušta njima samima.“(Nikola Vranješ, „Glavni elementi pastorala sakramenata u aktualnoj pastoralnoj praksi“, (str. 459-483),Crkva u svijetu Vol. 44 No. 4, 2009.)
Citat:
I nema tu vježbanja ni praktikuma
Da znam. Zato nam je tako. Zato jer svi sve znaju raditi... I u Crkvi, i u Državi..
Sila:
Citat:
Rio, samo u ovoj temi javio si se sa 27 postova.
Pa mislim da je dobro da se netko javlja na one teme gdje se smatra kompetentan, kao što se ja smatram u ovoj; to sam negdje i upisao. Nadam se da se ne razmećem. Ali i drugi se javljaju i ovo je jedna od najupisivanijih tema, kao i inače najkomentiranijih.
Citat:
Nijednom rijecju u svojim pokusajima da nam priblizis karizmatike i njihovo djelovanje nisi spomenuo Ljubav ili Kriz, a sad pises poduzi post o Sotoni?
Žao mi je. Ne mogu napisati nešto o tome da svi budu zadovoljni zato jer je ta tema (pre)intrigantna; preveliki je napetost između pro i kontra, na momente nepomirljiva. Također, ako se slažeš/te, mislim da nam je kultura komuniciranja na ovom forumu i inače prilično niska, a to sve utječe na kvalitetu pisanoga. I sam sam tome pridonio, pa molim od svih oproštenje, a jako bih volio i nastojat ću se truditi da se to ubuduće manje događa.. Osobno, sam jedino sasvim zadovoljan sa Andrijaninom razinom komuniciranja i kvalitetom upisa. Dobar mi je i T.H. koji se javlja vrlo rijetko, ali je to onda 'nešto'. Svi drugi, ako dopuštate - padamo na ispitu.. Inače, neki dan sam te htio pohvaliti za tvoje pisanje o Križu, a nisam, a bolje da jesam. Spomenuo si i mog favorit sveca - Montforta čije "Pismo prijateljima križa" imam.
Citat:
Zar je moguce da je Sotona bitniji u zivotu krscanina od Kriza?
Ma ne, naravno da nije. Nisam to napisao u toj perspektivi. Ali se njemu mora dati njegovo mjesto, a ne ga zaboravljati kao da će time njegovo ugrožavanje nas biti manje, ili 'ako mi ne budemo dirali njega, nebu ni on nas'..
Citat:
nije mons. Bolobanic postavljen za privremenog upravitelja Zad. biskupije zato sto je djelovao kao egzorcist
Nisam to napisao, a možda je proizašlo. Uglavnom naglasak je ovaj - naš episkopat je pametan, i nije se htio lišiti njegovog 50 g iskustva u svem pastoralu. A ogroman dio zauzima i služba oslobađanja. Zato mi je drago da ga ne potvaraju i da mu vjeruju. A žao mi je što mu se više svećenika ne pridružuje i uči od njega. Mislim da i Medved i Marcelić iz kraja don Snenog znaju i imaju iskustva o puno toga u toj službi. Bilo bi super da ih se češće poziva da svoja iskustva djele bogoslovima, kao i da se organizira(va) nešto slično za prezbitere.
Oprostite na dužini.
XXX - iz teksta su izbačene osobne konotacije radi spriječavanja svođenja rasprave na osobnu razinu.