Leja je napisao/la:
6. Problem tzv. intercommunio, i drugi slični problemi u suvremenoj EKLISIOLOGIJA, proizvod su suvremenog zapadnog Ekumenizma. Treba reći da je Ekumenizam, kako se pojavio u novije vrijeme, u svojim najboljim predstavnicima, kao žeđ za izgubljenim kršćanskim jedinstvom, samim time i dokaz tragedije raskola Zapadnog kršćanstva; dokaz da oni tog jedinstva s Crkvom nemaju. Ta je tragedija počela odavno, od onog momenta kad je tajna jedinstva Crkve prenijeta na Zapadu sa Bogočovjeka na čovjeka. (Posredno je zapadni Ekumenizam proizvod Papizma, jer se rodio iz Protestantizma odcepljenog od rimokatolicizma). Žeđ za kršćanskim jedinstvom zasniva se na osjećanju izgubljenog jedinstva u vjeri i duhovnom opitu. Sada se pokušava se "izgradi" jedinstvo na porušenoj građevini Crkve, ali na pogrešnoj EKLISIOLOGIJA, na pojednostranjenoj i izvitoperenoj kristologije. (Možda je tome pridonijela i činjenica da kršćanski Zapad nije duboko ni pravilno proživio sve hristološke probleme, kao što je to kršćanski Istok ).
(Ovaj tekst je automatski prijevod s predhodnog linka gore.."gdje se moze procitati orginal".,a tekst se moze pronaci na vise stranica)
Bilo bi u redu i napisati tko je autor ovih redaka i kakav utjecaj ima taj vladika na opće mišljenje pravoslavaca SPC.
Time što postoje s druge strane oni koji nisu spremni na dijalog i ne vide dublje razloge kršćanskog jedinstva, ne znači da odmah moramo odustati - možda je razlog i u našem nedovoljnom svjedočenju potrebe za jedinstvom, a možda i u njihovom odbijanju slušanja zbog sasvim drugih razloga.
Svejedno, i kad te brat ne razumije i povrijedi, treba ga i dalje smatrati "bratom u Gospodinu" i moliti se, kao što nas i KKC uči:
Citat:
RANE JEDINSTVA
817 No, "u toj jednoj i jedincatoj Bozjoj Crkvi vec od pocetka su se pojavili neki razdori, koje Apostol tesko kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljecima javile su se jos vece nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajednistva Katolicke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama". Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje - hereza, otpadnistvo - apostazija i raskol - shizma) nisu se dogodili bez ljudskih grijeha: Gdje je grijeh, tu je mnostvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilazenja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajednistvo koje cini da svi vjernici budu jedno srce i jedna dusa.
818 Oni koji se danas radjaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola "a koji zive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolicka ih Crkva grli bratskim postovanjem i ljubavlju (...). Vjerom opravdani u krstenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese krscanskim imenom, a sinovi ih Katolicke Crkve opravdano priznaju za bracu u Gospodinu".
819 Osim toga, "mnoge se zasade posvecenja i istine" nalaze izvan vidljivih granica Katolicke Crkve: "pisana Bozja rijec, zivot milosti, vjera, nada i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi". Duh Sveti se tim Crkvama i crkvenim zajednicama sluzi kao sredstvima spasenja, kojima snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katolickoj Crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode i po sebi poticu na "katolicko jedinstvo".
Prema tome, tko opravdava raskolništvo, taj je u grijehu, tko ne želi jedinstvo, taj je opet u grijehu...