Katolički odgovori

Neokatekumeni.

Iako pitanje nije direktno vezano za temu, ali indirektno svakako jest, jer se prilično crni i Book i Lončar (ne sa svih strana), a oni tamo pišu o takvim stvarima.
Pitanje za sve: Što bi vi rekli, s obzirom da svi ovdje poznaju Boga i imaju blizak, OSOBNI odnos sa Bogom (zar ne?), puni su znanja o svemu i znaju kako stvari stoje, da vam dođe osoba koja boluje od raka i u zadnjem je stadiju, možda ima još nekoliko tjedana, dana života i zamoli vas da se pomolite za nju. Na koji način ćete se pomoliti za nju, što ćete toj osobi reći, o Bogu, o tome zašto je tako? Kako bi toj osobi dali nadu i bili sigurni da će ju Bog ozdraviti? Kako ćete znati zašto je uopće tome tako, što je uzrok/korijen bolesti?

Znanje je dobro i poželjno, potrebno, ali i opasno ako nas dovede u situaciju da blokira put ka Duhu Svetome i suradnji sa njime, „za kojega ne znate od kud dolazi, ni kamo ide“, nema pisanog pravila, samo osobna suradnja sa njime, dopuštanje da vas vodi…

Kad je Isus ozdravio bolesnika u subotu, bio je optužen zašto to radi, jer to je po propisima zabranjeno, što je Isus odgovorio? Mislim da svi znamo…

Za kraj „U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.““

Hvaljen Isus I Marije, te obilje Božjeg blagoslova i vodstva Duha Svetoga!

Osobi koja bi mi došla teško bolesna sigurno ne bih garantirala nikakvo ozdravljenje osim u nebu, odnosno duhovno ukoliko se pomiri s Bogom. Sve drugo je preuzetnost koju sam i osobno vidjela kod npr. Manjackla kada je dvjema ženama rekao da su ozdravile od raka, a obje su od te bolesti umrle od raka, a ima i sličan primjer iz naših krajeva, vezan uz majku jednog svećenika. Dakle, nitko Boga ne drži u džepu i svatko mora umrijeti. Uistinu, ima bolesti da se Bog proslavi, ali će i ti jednom umrijeti, a ima bolesti koje su znak da je nekome došlo vrijeme da se odavde odseli. Svaka molitva mora biti stavljanje u Božje ruke, a ne pokušaj upravljanja Bogom.

Nemoj generalizirati, to ne rade svi neokatekumeni nego zajednica koja je na toj etapi Puta. Također iznimke su npr. u selima kada počinju kateheze onda svi koji su u mogućnosti toga dana idu u navještaj kateheza.
Ali dakle ne rade to svi , nego zajednica u kasnijoj etapi Puta.
Iz Statuta NP-a...

"2.Neokatekumenima se ponovno predaje Vjerovanje Crkve (ponovno otkrivaju "Traditio Symboli", >sažetak Svetog pisma i vjere<, i poslani su da propovijedaju, dva po dva (dvije po dvije), po kućama u župi. "

-za sažetak Sv. pisma i vjere...KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, 85.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

SARA,

Moje pitanje je prebačeno na ovu temu iz jedne druge i svakako se slažem djelomično sa vama; nije upitno da ćemo svi jednom umrijeti, no Gospodin ne daje bolest (slažem se da je možda u nekim slučajevima da se proslavi, rijetkim), jer ako ste vi teško bolesni i kažete da je to Božja volja, gdje točno to stoji u Svetom Pismu, odnosno na taj način stvarate krivi odnosno i pogled na Boga i ustvari stvarate razočarenje, gledali mi na to tako ili ne. Mislim da je to jedan od velikih grešaka koju ljudi naprave, jer ispada je Bog taj koji daje zlo. Isus je ozdravio svakog bolesnika koji mu je došao i sam je rekao da ćemo činiti ta čudesa (kao što su i njegovi učenici činili), no naravno da je tu u našem slučaju potrebna velika komunikacija i „osobni“ odnos sa Duhom svetim, Gospodinom i to je bila poanta ovoga što sam pisao, jer za to nije dovoljno znati nešto o nečemu, nego nekoga poznavati OSOBNO, to je velika razlika. Znamo iz Biblije da su mnogi dolazili Gospodinu i rekli „pa mi smo u Tvoje ime izgonili duhove, liječili,….“, no on im je rekao da ih ne poznaje, jer su sve znali, samo ga nisu nikad upoznali, ako me razumijete, a to je puno bitnije, sam Gospodin kaže

Naravno da kad bi takva osoba došla, nije to lako i teško je obećavati da će Bog sigurno ozdraviti, to ovisi o dosta stvari, no reći automatski da onaj isti Isus ne može ili neće ozdraviti, mislim da bi tek tada „pokopali“ tu osobu, odnosno njen odnos prema Bogu.

Ne znam za slučajeve kad je netko nekome rekao da je sigurno ozdravio od raka, pa je na kraju umro (osim u slučajevima kada su osobe stvarno ozdravile, ali su se vratile na stari put), no znam za slučajeve kada su osobe umrle od raka u nevjerojatnom miru, da ste ga mogli osjetiti, ali znam i mnoge koje je Gospodin ozdravio i dana danas žive i kose svim zakonima medicine.

I naravno da ne možemo ili ne bi smjeli pokušavati upravljati Bogom, jer nije on neki program , no rekao je tražite i naći čete, kucajte i otvorit će vam se… Gospodin je u Bibliji mijenjao svoja mišljenja, sjetimo se starog zavjeta, Abrahama, Izlazak…. Traži od nas da ga molimo, ali i da Ga upoznamo, prije svega.

Eto, to je bila poanta moje priče, koja je završila ovdje i nije mi žao

Božji blagoslov!

Mislim da u takvim slučajevima možemo samo iskreno zaželjeti i u molitvama preporučiti Bogu tog bolesnika, ali obećati da će Bog sigurno ozdraviti čini mi se sasvim preuzetno govoriti. Hvala Bogu ako ljudi ozdravljaju na čudesan način, ali ima bolesti koje su velika kušnja vjere i pouzdanja u Boga, i da kažem i to, neki im vjernici doslovno kažu “moliš se godinama, nisi još ozdravio, znači, nešto s tvojom vjerom ili molitvom ne štima!”
Ima i onih bolesnika koji odlaze u različite sekte protestantske provenijencije, jer im ovi obećavaju brzo ozdravljenje… Radi se o tome da vjera ne bi trebala služiti “kultu zdravlja”.

Kao što sam i sam napisao, a i vidljivo je iz citata koji ste uzeli, nitko nikome ništa ne može obećati, jer puno je tu faktora, sigurno, no nekako više ispada da ako je netko dobio raka ili neku drugu smrtonosnu bolest da je automatski osuđen, odnosno da Bog (Isus) ne može ozdraviti toga čovjeka. Ne razumijem kako je Isus onda to uspijevao? Zar taj Isus više danas nije živ? Ovo što ću sad napisati nemojte shvatiti nikako osobno , jer mislim da je cilj ovih, ali i drugih foruma općenito da ljudi iznose svoja mišljenja, stavove, ali i iskustva i svjedočanstva, posebice na forumima ovoga tipa. Napisali ste „Hvala Bogu ako ljudi ozdravljaju na čudesan način“. Iz ovoga bih ja zaključio da se vi niste susreli sa slučajem („u živo“) gdje je Bog tako čudesno nekoga ozdravio? Ja sam vidio u svom životu kao što sam rekao svašta, no mnogo puta sam vidio Božju milost kojom su bili dotaknuti ljudi sa najvećim potrebama i ozdravili od raka ili sličnih bolesti / problema.

Problema će uvijek biti i svatko od nas će još o-ho-ho toga morati proći na putu do Raja, no Svijet se neće mijenjati zbog nas, već se mi moramo osnažiti u Kristu i Duhu Svetom da može ići kroz Svijet, a naravno da to nije uvijek lako i slažem se, Isus ne može i ne smije biti ekspress služba, no jedna je stvar moliti npr. 3 krunice na dan, biti na Misi obavezno, a ustvari to raditi iz neke navike, straha, obzira drugih ljudi (i što ne znači naravno da to ništa baš ne vrijedi), a nešto drugo je izmoliti možda ponekad samo jednu Zdravo Mariju (možda ponekad molite tu jednu Zdravo Mariju pola sata), ali da ste vi u njoj susreli tu Mariju kojoj se obraćate, čuli što ona vama želi reći ili susret sa samim Gospodinom. I zato, možda i mnogi žele učiniti Gospodina ekpress službom, no to ne ide tako i „čistim nabrajanjem“ molitva se nečemu puno pomaknuti i tu možemo doći u situaciju da se postavimo “E, Bože, pa ja svaki dana molim to i to, idem na Misu i radim to i to, no ti me ne čuješ“. Naravno da nas ne čuje kad ne pričamo njemu. To je ono što sam pisao i što nam je, po meni, svima najveća opasnost, da nam Isus na kraju ne kaže „Ne poznam vas, jer nikad mi niste STVARNO došli da vas upoznam“. Zar ne bi svi trebali težiti tome da se stvarno sprijateljimo sa nekim tko je dao život za nas, tko nam želi pomoći i između ostalog ozdraviti nas?!?! Zamislimo da nam je neki čovjek u nekoj situaciji spasio život, kako bi mu samo bili zahvalni i voljeli provoditi vrijeme s njim, zar ne?

Započeli smo ovu temu ovdje i pišemo o ozdravljenima (mogućim/ne mogućim??). Naravno da vjera ne bi trebala služiti kako ste vi to napisali „kultu zdravlja“, to sam i ja gore napisao, no Isus je i propovijedao, ali i činio mnoga čudesa, primjerice uzmimo današnje Evanđelje, uskrisio je Lazara (I OZDRAVIO JE SVAKOGA KOJI MU JE DOŠAO – mnogo primjera iz Biblije), zato ne razumijem kako je to odjednom danas „kult“ ili sekte protestantske ili tko to već onda radi? Zar je i Isus bio „sektaš“ ili to možda ni nije napravio ili to danas više na vrijedi, odnosno Isus nije živ i ne može to napraviti što je onda činio ??? Ako je to danas čudno i nemoguće (a definitivno se slažem da tjelesno ozdravljenje nije najbitnije i Bog nije to stavio na prvo mjesto, ali je itekako moguće, već bi trebao biti cilj da ga osobno upoznamo, uzljubimo i baštinimo Život Vječni), ne razumijem o čemu mi generalno ovdje raspravljamo? Jasno mi je da svatko ima drugačija iskustva, mišljenja o tome, no okretati se tome da ozdravljenja nisu moguća, možemo onda odmah izbrisati po tome određene dijelove Biblije.

Slažem se da je svakako iskušenje, no Bog nije taj koji daje zlo niti bolest. Recimo ide cestom mlada osoba i netko ju pogazi, ubije. To je bila Božja volja? Možda (u nekim slučajevima), ali dao bih se kladit da to u 99% slučajeva nije nikako Božja volja, jer On je Život. Zašto je ta osoba poginula onda, što mislite? Zašto je netko uopće dobio raka, a nije baš prisan sa Gospodinom ili s druge strane pak je na određen način? Mnogo situacija je mogućih, no Bog NE daje zlo jer nije zlo.

Božji blagoslov!

Ima primjera danas kada ljudi ne slijede Isusa nego im vjera služi njihovom kultu zdravlja. To bi bilo onda kada ljudi mole, čini razne pobožnosti, odlaze na mise i na duhovne vježbe samo zato (ili pretežno zato) da bi se oni sami bolje fizički i psihički osjećali, a manje im je važno kakav je njihov odnos prema bližnjemu, manje im je važno prepoznaju li ili slijede li Božju volju, i manje im je važno da čitavo Evanđelje unesu u svoj obiteljski i društveni život, po cijenu trpljenja, odricanja, razočaranja, bolesti...

Ima među karizmaticima ljudi koji teže senzacionalizmu bez pokrića. Primaju pohvale i zasluge za trenutna ozdravljenja nekih ljudi, koje uopće kasnije nitko ne prati: je li se njihovo ozdravljenje zaista dogodilo ili je riječ samo o privremenom psihičkom olakšanju. Radi se i o tome da se previše naglašava fizičko ozdravljenje, a manje nutarnji preobrat, ispit savjesti, oproštenje grijeha, zaokret od zaokupljenosti sobom i vlastitim problemima prema drugome ...

Ne, Isus nije bio sektaš, Isus je stavljao stvari na pravo mjesto ...

Baš čitam Apostolske oce. Jedini kriterij za ocjeniti da li je u Crkvi nešto zdravo ili krivo jest sveta poslušnost, koju osobito naglašava crkveni otac sv. Ignacije Antiohijski, poslušnost biskupima, Papi. Sve ostalo se može smatrati krivovjerjem. Iz mog iskustva toga ima malo u karizmatskim krugovima, a često su ti malo poslušni ili neposlušni karizmatici (laici i u oni u posvećenom životu) okarakterizirani kao mučenici i prognani o vlastite braće katolika. A upitno je što je karizma? Po meni je i ona bakica koja dolazi svaki dan na Misu i moli krunicu cijeli dan, karizmatik.

_________________
Introibo ad altare Dei, ad Deum qui lætificat iuventutem meam

Iskreno, mislim da pomalo ovo gubi smisao, ova naša prepiska, prvo iz razloga što očito neki ne čitaju ono što sam napisao, pa ponavljaju iste stvari (u kojima se očito i slažemo), neke stvari se po nekoj osnovi izokreću, a drugo, do sada, a u smislu rasprave (nikakvog osobnog napada ili svođenja na osobno) nisam dobio odgovor ni na jedno pitanje koje je bilo konkretno postavljeno – vjerojatno što se pravi odgovor ni ne znade, ne znam što bi drugo bilo u pitanju.

Naravno da ima ljudi koji idu za Isusom zbog bolesti i prvo im je to, neki zbog navike, neki zbog straha, svakakvih nas ima i svašta smo prolazili (ponekad je i to put), no tema je OZDRAVLJENJE, a vi to pretvarate u kult. Prije sam već pisao kako ljudi ne zapamte ni jedne riječi iz Mise i slično, vrtimo se u krug…

Ozdravljanje od raka nije privremeno psihičko ozdravljanje. Osobno, bio sam na sistematskom od firme i na UZV-u su mi našli kao nešto na jetri i sumnja je bila na tumor. Ja vam ne mogu opisati kroz kakvu sam agoniju prolazio u tom trenutku i kako sam se osjećao do daljnjih pretraga, no ne mogu ni zamisliti kako se netko tko ima raka osjeća i vi kažete da je mogućnost Isusova ozdravljenja, duha, duše i tijela u tom trenutku kult? To je samo jedan od putova, balgoslova, ne najvažniji, slažem se, no mnogi su se obratili nakon takvog nečeg i mogu misliti koliko je teško nekome tko nema pouzdanja u Gospodina u tom trenutku.

Kao što dio iz današnjeg Evanđelja kaže „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“, sukladno tome svakako se slažem sa ovime što ste napisali „Isus je stavljao stvari na pravo mjesto“, u duhu, duši, kao najvažnije, ali i tijelu.

Defton,

Koji su to karizmatici iz vašeg iskustva i na koji način nisu poslušni, stvarno vas molim da ovdje otvoreno kažete, pošto kažete da ima malo onih koji su poslušni? Možda pater Zvjezdan ili kompletni Tabor ili Fra Smiljan ili tko?

Znači, osobni odnosno sa Bogom, Isusom se postiže prije svega poslušnošću prema Papi, biskupima (što uistinu jest neosporivo također bitno, slažem se)? (Mt 7, 22-23).

Očito je da niste provjerili ili naučili što znači biti karizmatik, ako se pogleda vaša zadnja rečenica, no sigurno je da karizmatik, vjernik ili netko tko ide za Bogom NIJE savršena osoba, već netko tko je svjestan svojih mana, propusta, slabosti, grijeha i iz dana u dan do smrti ih pokušava sa Gospodinom na osobnom odnosu, te prvenstveno u suradnji sa Duhom Svetim, promijeniti! Neke stvari se ne mogu naučiti ili dokučiti ljudskim nastojanjem.

Božji blagoslov!

Vrtio sam se oko karizmatske zajednice kojoj je biskup nije dao odobrenje, no oni su i dalje činili to što su činili.
Vidio sam sve i svašta. Dobrih i loših stvari. Isto tako na seminarima pojedinih svećenika, direktna neposlušnost sv. Pismu, recimo moljenje u jezicima (Pavao kaže 1 moli 1 tumači, a na tom seminaru 1000 ljudi moli nitko ne tumači) i slično...

Dobro poznajem pojam karizmatik, zato sam i naveo tu istu rečenicu, karizma je nešto svojstveno bilo kojem pokretu, bilo to Karizmatiski potkret, Neokatekumski Put, Marijina legija i slično, isto tako osobi.

Da, prije svega poslušnost Papi, biskupu, svećeniku, ocu i majci, jer tko ti je vjeru navjestio ako nije Crkva?
Sveta poslušnost je bitna činjenica, jer ako se ponašanje pojedine osobe s "darovima" ne slaže sa naukom Crkve, stvar je po sebi jasna.
Naš je problem što smo sebi puno uzeli za pravo da možemo puno toga činiti na svoju ruku, tumačiti sv. Pismo kako mi hoćemo i misliti da je u redu to što činimo, dok 2000 godina Crkve govori da smo u krivu. To je protenstantsko proklestvo.

Osobno, nikad neću više dopustiti da laik polaže na mene ruke, bez obzira što je to bila jedna od stvari koje je vodila mojem obraćenju.

_________________
Introibo ad altare Dei, ad Deum qui lætificat iuventutem meam

Nije baš istina, odgovorila sam na pitanje koje je bilo najspornije i u kojem sam primijetila da se traži konkretnije obrazloženje, a sve u cilju da ne dođe do nesporazuma. Inače, na forumu nije baš uvijek potrebno replicirati sugovorniku na svaku napisanu riječ, tako da sam i ja izdvojila samo ono što smatram za raspravu bitno.

Nisam smatrala potrebnim da odgovaram na ovakva pitanja i branim se, kad takvo nešto nisam ni ustvrdila:


a ovakva pitanja sam namjerno izbjegla, jer ozdravljenja koja sam doživjela u svojoj obitelji nisu ničime vezana uz Karizmatski pokret, o čemu je ovdje tema:


Pisana riječ na forumima i služi tome da se može više puta pročitati nečiji post, ukoliko nije otprve jasno, ali naravno do nerazumijevanja uvijek može doći, jer svi imamo različita iskustva.




Evo, što sam ja od ovoga navedenog zapravo rekla?



PS. Nije tema ozdravljenje, nego karizmatski pokret.

Možda je i došlo u nekim dijelovima do nesporazuma (pošto sam prebačen ovdje) jer ja nisam pisao generalno o karizmaticima i ozdravljenu, odnosno da se samo po njima može dobiti ozdravljenje od Gospodina, jer to bi bila laž, ja sam pisao generalno da Bog, Isus itekako može čovjeka ozdraviti i u današnje vrijeme, jer Bog je isti i jučer i danas i sutra i to nas i Sveta Crkva uči i zato ne razumijem po kojoj osnovi se to može nijekati.

Poanta je da se u mnogo stvari slažemo, ali se možda ne razumijemo ponekad No, ono u što sam siguran i što znadem iz životnog primjera, Bog je Bog dobrote, ljubavi, mira i ne daje zlo, već čovjeku uvijek daje šansu, ali između ostalog i liječi svoj narod, na duhu, duši i tijelu.

Nitko se ne protivi ili niječe poslušnost Crkvi i crkvena povijest nije satkana od nečijih praznih razmišljanja, već vodstvom Duha, no nažalost, priznali mi to ili ne, unutar crkve nisu svi baš vođeni tim Duhom, ali naravno ni izvan nje. No, po ne znam koji put, sama poslušnost crkvi ili znanje o crkvenoj povijesti nikako nije dovoljna i time se ne postiže osobni odnos sa Bog, jer kao što sama riječ kaže, to je nešto osobno – između mene i Boga, te Duha Svetoga.

Uglavnom, ne znam na koji način su to karizmatici generalno neposlušni prema crkvi, ja imam sasvim drugačije iskustvo sa njima, a što se darova jezika tiče, kao što 1 Kor 12,4 kaže „Različiti su dari, a isti Duh.“, tako da svatko je od Boga nešto dobi i za to će odgovarati, netko više netko manje, kako nam je dano.

Generalno, pošto su tema karizmatici , moje iskustvo sa njima je i više nego pozitivno.

Božji blagoslov!

1. Ne može se tvrditi da su karizmatici generalno neposlušni prema Crkvi, niti ne vidim da se na ovom forumu to tvrdilo.

2. Ne treba zatvarati oči pred tim da u našoj Crkvi postoje oni koji ne poštuju (i ne žele poštivati) ono što sama Crkva stavlja kao pravorijek ili uputu, osobito za Karizmatski pokret.

3. Čitava stvar oko zabrana nekih karizmatskih seminara i neodobravanja Statuta nekih udruga koji imaju veze sa KP nije tako jednostavna, ali sigurno je da se ne radi o nikakvoj nepravednoj "teoriji zavjera" zločestih biskupa prema dobrim, malim karizmaticima...

1. Naravno da se to ne može tvrditi, no po ovome što je napisano prije par postova, gotovo da bi se moglo tako nešto zaključiti, no nema veze. "Iz mog iskustva toga ima malo u karizmatskim krugovima, a često su ti malo poslušni ili neposlušni karizmatici "

2. i 3. - Da, i ja smatram da se ne radi o nikakavoj teoriji zavjere, no stvar je puno, puno dublja nego što vi mislite i trebalo bi ju iznesti na vidjelo sa svih aspekata, no nije mjesto.