Kao što sam i sam napisao, a i vidljivo je iz citata koji ste uzeli, nitko nikome ništa ne može obećati, jer puno je tu faktora, sigurno, no nekako više ispada da ako je netko dobio raka ili neku drugu smrtonosnu bolest da je automatski osuđen, odnosno da Bog (Isus) ne može ozdraviti toga čovjeka. Ne razumijem kako je Isus onda to uspijevao? Zar taj Isus više danas nije živ? Ovo što ću sad napisati nemojte shvatiti nikako osobno

, jer mislim da je cilj ovih, ali i drugih foruma općenito da ljudi iznose svoja mišljenja, stavove, ali i iskustva i svjedočanstva, posebice na forumima ovoga tipa. Napisali ste „Hvala Bogu
ako ljudi ozdravljaju na čudesan način“. Iz ovoga bih ja zaključio da se vi niste susreli sa slučajem („u živo“) gdje je Bog tako čudesno nekoga ozdravio? Ja sam vidio u svom životu kao što sam rekao svašta, no mnogo puta sam vidio Božju milost kojom su bili dotaknuti ljudi sa najvećim potrebama i ozdravili od raka ili sličnih bolesti / problema.
Problema će uvijek biti i svatko od nas će još o-ho-ho toga morati proći na putu do Raja, no Svijet se neće mijenjati zbog nas, već se mi moramo osnažiti u Kristu i Duhu Svetom da može ići kroz Svijet, a naravno da to nije uvijek lako i slažem se, Isus ne može i ne smije biti ekspress služba, no jedna je stvar moliti npr. 3 krunice na dan, biti na Misi obavezno, a ustvari to raditi iz neke navike, straha, obzira drugih ljudi (i što ne znači naravno da to ništa baš ne vrijedi), a nešto drugo je izmoliti možda ponekad samo jednu Zdravo Mariju (možda ponekad molite tu jednu Zdravo Mariju pola sata), ali da ste vi u njoj susreli tu Mariju kojoj se obraćate, čuli što ona vama želi reći ili susret sa samim Gospodinom. I zato, možda i mnogi žele učiniti Gospodina ekpress službom, no to ne ide tako i „čistim nabrajanjem“ molitva se nečemu puno pomaknuti i tu možemo doći u situaciju da se postavimo “E, Bože, pa ja svaki dana molim to i to, idem na Misu i radim to i to, no ti me ne čuješ“. Naravno da nas ne čuje kad ne pričamo njemu. To je ono što sam pisao i što nam je, po meni, svima najveća opasnost, da nam Isus na kraju ne kaže „Ne poznam vas, jer nikad mi niste STVARNO došli da vas upoznam“. Zar ne bi svi trebali težiti tome da se stvarno sprijateljimo sa nekim tko je dao život za nas, tko nam želi pomoći i između ostalog ozdraviti nas?!?! Zamislimo da nam je neki čovjek u nekoj situaciji spasio život, kako bi mu samo bili zahvalni i voljeli provoditi vrijeme s njim, zar ne?
Započeli smo ovu temu ovdje i pišemo o ozdravljenima (mogućim/ne mogućim??). Naravno da vjera ne bi trebala služiti kako ste vi to napisali „kultu zdravlja“, to sam i ja gore napisao, no Isus je i propovijedao, ali i činio mnoga čudesa, primjerice uzmimo današnje Evanđelje, uskrisio je Lazara (I OZDRAVIO JE SVAKOGA KOJI MU JE DOŠAO – mnogo primjera iz Biblije), zato ne razumijem kako je to odjednom danas „kult“ ili sekte protestantske ili tko to već onda radi? Zar je i Isus bio „sektaš“ ili to možda ni nije napravio ili to danas više na vrijedi, odnosno Isus nije živ i ne može to napraviti što je onda činio ??? Ako je to danas čudno i nemoguće (a definitivno se slažem da tjelesno ozdravljenje nije najbitnije i Bog nije to stavio na prvo mjesto, ali je itekako moguće, već bi trebao biti cilj da ga osobno upoznamo, uzljubimo i baštinimo Život Vječni), ne razumijem o čemu mi generalno ovdje raspravljamo? Jasno mi je da svatko ima drugačija iskustva, mišljenja o tome, no okretati se tome da ozdravljenja nisu moguća, možemo onda odmah izbrisati po tome određene dijelove Biblije.
Slažem se da je svakako iskušenje, no Bog nije taj koji daje zlo niti bolest. Recimo ide cestom mlada osoba i netko ju pogazi, ubije. To je bila Božja volja? Možda (u nekim slučajevima), ali dao bih se kladit da to u 99% slučajeva nije nikako Božja volja, jer On je Život. Zašto je ta osoba poginula onda, što mislite? Zašto je netko uopće dobio raka, a nije baš prisan sa Gospodinom ili s druge strane pak je na određen način? Mnogo situacija je mogućih, no Bog NE daje zlo jer nije zlo.
Božji blagoslov!