|
da, židovi nikad ne spominju to ime, dapače, čak su ga u nekim slučajevima prestali i pisati.Talmud je jasan-tko bude izgovarao Božje ime, neće vidjeti budući svijet. no nije samo tu problem, problem je u tome da mi danas ne možemo znati kako se točno izgovaralo ime Božje. naime, hebrejski (kao i arapski, i ostali semitski jezici) ne bilježi u pismu samoglasnike, zato je i Biblija ispisana suglasnicima. Božje ime je napisano suglasnicima JHVH, a kako su židovi s vremenom prestali to ime izgovarati, zagubio se pravilan izgovor. masoreti, židovski učenjaci, počeli su u ranom srednjem vijeku posebnim sustavom crtica i točkica potpisivati samoglasnike, pa su ispod JHVH (šem hameforaš, tetragramaton) potpisali samoglasnike iz Božjih titula (Adonaj, moj Gospodine, Gospodin). kad su katolici u 13.st počeli prevoditi SZ s hebrejskog, nisu to znali, pa su pisali Jahova ili Jehova, no to je definitivno krivo. izgovor Jahve nastao je na temelju Samarijanske verzije Tore (Zakona), otačkih čitanja i određenih lingvističkih analiza, no nije potpuno siguran, i to je zapravo jedan bitan razlog za eventualno izbjegavanje izgovora imena. u svakom slučaju, ime Jahve, koje se počelo pisati u našim Biblijama u novije vrijeme, za nas kršćane nema posebno značenje. to je tek jedno od Imena Onoga Kojeg Nije Moguće Imenovati. uostalom, Isus sadrži u sebi Jahve- Jehošua, Ješua, Jošua-Jahve spasava, Jahve je Spasitelj.
|