Hvala ti na ukazivanju da sam bio prije drugačiji
Što je najbolje, ja sam svakim danom drugačiji. Svako malo ja se mijenjam. Na putu sam sa Kristom. Živim!
Ja se mijenjam jer sam Božje dijete, kao i svatko od nas.
Kroz odnos sa Bogom (ujedno sa svime oko sebe: bližnjima, okolinom, životnim situacijama) ja se mijenjam.
Hvala ti Bože na mojoj promjeni i što imam mogućnost djelovanjem Duha Svetoga da se mijenjam.
A ne mijenjam se slučajno, ne mijenjam se niti zbog volje drugoga. Mijenjam se molitvom Bogu preko svog pristanka kao na vjenčanju da me Duh Sveti mijenja.
To ste vjerojatno iskusili. Molitvom Bogu se mijenjam. Ne znam za druge, pa vas pozivam da po vašoj volji opišete djelovanje Duha Svetoga kad se molite Bogu.
A mijenjam se molitvom u kojoj se ja izjavama definiram. Izjavama - riječima mi odabiremo. Riječima se stvara, određuje i mi apsolutno postajemo to odabrano.
Odabirom definiramo vjeru. Vjera svakoga od nas je ta koja spašava.
Isus je to više puta spomenuo. Ja mu vjerujem, a i uvjerio sam se djelovanjem Duha Svetoga.
U mom slučaju Duh Sveti me ne mijenja nježno, polako... Ne!
Mijenja me onim tempom i mjerom kako ja vjerujem. Niti više, niti manje.
Ne utječem na djelovanje Duha Svetoga jer je odgovor uvijek nevjerojatan, bogat, bez logike, u ljubavi višestruko umnožen.
A za to treba samo mrvica, zrnce, atom vjere.
Vjere u ljubav u Boga u život u slobodi, miru i ljubavi svih nas
Savršenstvo tebe, njega, nje, nas se ogleda u našoj duši.
Moji postovi nisu savršeni jer ih pišem i u relativnom svijetu.
Relativno znači da i nisam savršen. No relativno je izgubilo. Vječna apsolutna ljubav je pobijedila.
Pobijedila je i strah od nesavršenosti.
Ja se u ovome i relativnome svijetu ne mogu kleti u ništa jer se sve mijenja. Ja se mijenjam.
Trebam samo dati izjavu: prihvaćam ili ne prihvaćam, da, da, ne, ne... Trebam odabrati.
Odabirem u vjeri. Onako nam je kako vjerujemo. Vjerom kreiramo vrt.
Ili prihvaćam drugoga i sebe od prije koji sam bio drugačiji ili osuđujem drugoga i drugačijeg i sebe kad sam bio drugačiji.
Stoga svatko može slobodno odabrati. Tu ne igra logika: jedno mislim, drugo pričam, treće radim... ili jer je netko ovako, pa ću onda i ja tako ili kako svi, tako i ja ...
Vjera je iz srca, bez logike. Jer bi inače vjera bila znanost - dokazivost.
U Lk 14,11
... svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." po meni ne piše da je uvjet za Kraljevstvo Božje poniznost. No to je tumačenje koje prihvaćam.
Ja izjavljujem da je tumačenje da se ne treba niti uzdizati, niti ponižavati jer svi smo mi apsolutno u ljubavi jedno.
Istina je da mogu stvoriti neprijatelje osuđivanjem i neprihvaćanjem, ali to moje neprihvaćanje drugačijeg drugog i sebe od prije je prolazno koje nas razara.
Mt 12, 25-30
A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.
Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je podijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?
I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.
Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."
"Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne svježeg jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."
"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."Osuđujući ja osuđujem sebe. Prihvaćanjem se prihvaćam. Lijepo nas Učitelj naš uči.
Zato i izjavljuje:
Mt 12, 37
Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."Ovo vrijedi apsolutno. Svaka izjava je apsolutna. Kako tu Isus samo stvara čvrst temelj.
Možemo vjerovati da ćemo se po nečijoj vjeri spasiti, po nečijim djelima, po nečijim riječima.
Ne!
Spasiti će se svatko po svojoj vjeri, po svojim mislima, riječima i djelima. Prihvaćanje je izraz vjere u apsolutno u zakon da je ono što činim drugome - činim sebi.
Mt 7,12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."Prihvaćanje i blagoslov drugoga i drugačijega je odraz vjere u apsolutno u Boga u nas.
Neprihvaćanje i prigovaranje je odraz prolaznog promjenjivog što nas razara.
Zato je meni najbolji poziv našeg Učitelja da ne budemo zabrinuti za sutra, da imamo vjeru u ljubav i mir, da se promijenimo riječima izjavama koje će nas spasiti:
Mt 5,43-48
"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.
A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?
I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?"
" Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"Ja izjavljujem da smo apsolutno savršeni kao što je i naš Otac savršen. Imamo mogućnost prihvatiti Kristovu izjavu Mt 5,48
Sretan Božić svima! Mir i ljubav svima!
Hvala Ti i slava Bože na ovome predivnom savršenom životu u ljubavi i radosti