Katolički odgovori

Ah to, pa ovo je zapravo idealno vrijeme za duhovni rast, ucenje, sazrijevanje, preispitivanje itd.
Ovo je vrijeme pun pogodak.

U mirnodopskim vremenima se covjek ocito opusti i s vremenom sam covjek krene krivim putevima, a devijacija u drustvu poprima naznake na koje ne mozemo ne obratit paznju, ili cemo se zapitati ili cemo se uklopit u to drustvo koje stremi propadanju i izoblicavanju samog sebe do neprepoznatljivosti.

Osobno se ne nalazim u drugom dijelu tvoje rečenice a nisu ni događaji u zadnje vrijeme nešto naročito utjecali na mene...
Puno više mi smeta "politička korektnost" kad više ništa ne smiješ nazvati svojim imenom (nažalost i ovdje je na forumu), surogat majčinstvo, hvaljenje devijacija itd...

Jasno mi je, al govoreci iz svog iskustva, trgnuo sam se tek dok je dosla "oluja".

Covjek odgovara na Bozji poziv u svim situacijama, bez obzira na stanje u svijetu..
Mada covjek dok zapadne u neku tesku situaciju onda zove Gospodina, a na covjekoj vapaj, nemoguce je da Bog ne odgovori..
Zahvaljuci prethodnoj situaciji (korona), i trenutnoj (rat, neizvjesnost) kao i bolest, jednostavno vidim na sto trebam stavit fokus i orijentirat svoj pogled i dok god drzim pogled prema Gospodinu, nema straha, dovoljno je da se opustim i eto problema:) a koji jedva cekaju da me napadnu, sto bih rekao, moji krvnici..

Jesi li siguran u ovo boldano?
Nažalost ponekad dvoumim o tome.
Puno ima primjera.

Pa mozda ne odmah.

Opet bih mogao govorit iz svog iskustva, a znam i neke koji su kroz zivot prosli sito i reseto, ali eto Bog je bio uz njih.

Kako sam nedavno čitala o neriješenim zločinima, vidjela sam i zločine nad djecom...
Što su neka djeca doživjela prije smrti, koje strave, mučenje...
Neznam je li Bog bio uz njih.
No znam za sebe.
Kao mala sam doživljavala teror i izletjela bih na terasu u noći i molila Boga da me izbavi, nikad nije bilo odgovora.
Bila sam baš mala, mlađa od 4 godine.
(Nadam se da vrli katolici s foruma neće ovo uzeti odmah kao razlog za podrugivanje, ima ih dvoje- troje što se nakače na tuđu nesreću i provociraju, to ne vidjeh na drugim forumima )

Sumnja je motor pokretač mnogih stvari.
Ako je nada posljednja slamka spasa, onda je sumnja prvi korak gubljenja vjere u Boga...
Ja često sumnjam jer znam gubiti vjeru u naše zajedništvo.

To je tako i dobro da je tako!
Bogu hvala!
Bog se proslavlja kroz nas u ovome relativnom prolaznom nesavršenom svijetu, koji je ujedno i apsolutan vječan savršen.
Sve ovisi o tome koji temelj postavimo. Sve ovisi o vlastitoj vjeri

Kad padnem pod teretom koji si natovarim inicijalnim sumnjama, pa i mrvica vjere u Boga može napraviti djelovanjem Duha Svetoga čudo.
Čudo promjenom mene i moga gledanja na nas - u biti samo se vjera rasplamsa

Da ne padnem, da nisam grešnik, da ne zalutam... kako bi se onda čuda događala?
Kad mislim i sumnjam zašto sam ja baš trebao ovo ili ono, zašto se baš meni treba dogoditi ovo ili ono, zašto sam povrijeđen, ranjen, shrvan; zašto je netko, netko moj ili ja nepravedno stradao, uništen, ubijen, silovan, pokraden, pregažen, ispljuvan, ismijan, degradiran, odbačen, izbačen, nepravedno osuđen, ponižen - onda se mogu sjetiti našeg Otkupitelja Krista koji je prošao sve ovo u vjeri u Nas i naš Savez razumijevajući nas, služeći nama, ljubeći nas u prihvaćanju baš takvih kakvi jesmo bez da nas osuđuje! To je božanstveno!

Pozvani smo na to! Stvoreni smo za to!
Iako sam zao, ja sam stvoren od, iz i u ljubavi.
Ljubav je u meni i izrasta iz mene na osobit jedinstven način kroz naše međuljudske/božanstvene odnose skupljajući plodove u žitnicu paleći zauvijek vječnim plamenom zlo u meni.
Svatko je pozvan na svoj jedinstven neponovljiv način jer smo takvi i stvoreni savršeni jedinstveni!
U ovome prolaznom svijetu smo da slavimo Ljubav u slobodi i zahvalnosti svih nas ljubljenih kćeri i sinova Božjih!
Neka nama nas!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da se vratim na ovaj post, s kojim se slažem.. Obraćenje, opako teško, nazvao bih to, "skidanje stare ofucane odjeće koja se zalijepila za kožu i oblačenje nove odjeće (Božje)".

Promjene srca, teško, jako teško, ali, s vremenom bi trebale bit vidljive promjene, naravno kako vrijeme ide, čovjek ustraje, plodovi se polako naziru.
Dodao bih još nekaj, roditelji nas odgajaju, uče odmalena, etici, moralu, naravno neko ko je u vjeri od malih nogu, on još dobije i odgoj od Boga, ako se naravno u obitelji njeguje vjera, ako se živi vjera..

Osobno, teško mi pada sad to sve, jer, kao da opet prolazim odgoj u odrasloj dobi, al ovaj put taj odgoj dolazi od Boga..
Zna se zalomiti dok mi neko od ukućana veli da nekaj napravim, a ja u "žurbi", čitaj, baš mi se ne da:)
Nakon nekog kratkog vremena, radim (u molitvi) analizu trenutnog dana ili prethodnog i samo mi padne misao, nisam napravio to i to, a mogao sam, tu osjećam žaljenje i to ono, dobrano, naravno; onda jednostavno napravim ono što sam trebao prije,ispravim grešku. Inače za određeni propust nepomaganja ostaje mi gorki podsjetnik. Naravno, to je dobro, ali istovremeno i teško.
Dok je čovjek u vjeri od malih nogu, sve je drukčije, al dok čovjek to prolazi dok je odrastao je znatno teže, daleko teže, ali, uz Božju pomoć, sve se to sredi..

Ovih dana došla mi je misao u vezi sablažnjavanja, sablazni...
Znam tumačenje mnogih o ovoj temi i to mi baš nije sjedalo u srce. Nisam osjetio kroz molitvu da je riječ npr. o ovisnosti, navezanosti i sl.
Isus govori u
Mt 5, 27-30
"Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba!
A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe.
Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.
Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao ."

Imamo u sebi požudu za drugim spolom, no nije dobro da zbog toga radimo grijeh.
Požuda je grješna. Kad počinjem odbacivati grešno, što dobijem? Jesam li radostan i sretan životom?
Odbacivanjem dijelova što je grješno, što ostaje od nas?
Kakvo nam je tijelo kad ga osakatimo odbacivanjem onoga što je grješno?
Osakaćeno, hendikepirano, nepotpuno, unakaženo bez udova, očiju …
Je li me jedno oko sablažnjava? Je li me jedan ud sablažnjava?
I jedna ruka i druga ruka su dio mog tijela. I jedno i drugo oko su dio mene.
Sablažnjavanje je stanje osude jer nas je nešto šokiralo jer je nemoralno, grješno.
Po meni ovdje nije riječ o grijehu, već o vjeri. Vjeri koja nas spašava. Jer svi smo mi grešni, a vjera je ta koja nas obraća i donosi radost života.
Ovdje se, po meni, radi o usporedbi:
Kako znam da je svaki ud i kako znam da su oba oka dio moga tijela, tako i vjerujem da smo svi jedno u Kristu.
Znam da nije jedna ruka kriva kad pogriješi i povrijedi se, već joj druga ruka pomaže nositi bol i pokušava napraviti umjesto nje posao bez osude jer vjeruje/zna da su obje ruke dio istog tijela.
Jedna ruka prihvaća bez osude drugu ruku.

Usporedno tome kroz vjeru u Savez vječni u ljubavi i slobodi svakoga od nas, razumijem i vjerujem prihvaćajući i služeći u ljubavi zahvalan Bogu da sve što radim drugome – ujedno radim i sebi – radim za Jedno tijelo.
Ne trebam gledati koliko je tko napravio (koja je moja ruka više napravila), ne trebam vagati koliko je čiji rad vrjedniji (koje moje oko je bolje)…
Kad netko radi grešne stvari (i sam ih mogu raditi), ne treba ga osuđivati, već treba uvidjeti njegovo stanje kao traženje pomoći.
Vjera u nas kao Jedno tijelo nas/me spašava!
Prihvaćajući u razumijevanju drugoga kada griješi (kako i sam mogu griješiti i griješio sam) pomažući mu da osjeti da je dio istog Tijela, da je kao i svi mi ljubljeno dijete Božje - ja prihvaćam i razumijem sebe vjerom u Boga.
Ja osjećam radost života svih nas

Mt 18, 6-10
"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vratu objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."
"Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.
I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca moga, koji je na nebesima."

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Viz, ne tako bukvalno, doslovno tumačiti! Ne trebamo odsijecati dijelove tijela jer je Isus mislio da moramo biti spremni na teške žrtve ako ga želimo slijediti (vidi Matej 16,24).
Isus je upozoravao na opasnost gledanja požudnih stvari (Matej 5,28), i daje lijek za požudu – iskopati oko – to je taj radikalni način, ali hiperbola.
Isus je stalno koristio hiperbolu, prispodobe, stilske figure - očito pretjerivanje ili namjerno naznačivanje. Ali za nas jako bitno!
Grijeh je svaki čin ili misao koji se protivi Božjem karakteru. Rezultat grijeha je smrt, od koje nas Isus želi spasiti (vidi Hebrejima 2,9). Isus upozorava na pakao, jer ne želi da ljudi završe tamo (Matej 5,29-30).
.
Mislim da se radi o NAVEZANOSTI NA SVE što nas može odvesti u grijeh.
Ako te sablažnjava najbolji prijatelj "odsjeci" to! Ako te sablažnjava tvoje bogatstvo "odsjeci" to!( podijeli siromasima). To se odnosi na sve darove koje nam je Bog poklonio i živimo s njima, ali ne samo na svoju korist nego sviju oko nas - to nam može biti sablazan, prigoda zadovoljiti svoje potrebe ne misleći/ne mareći za osobe oko nas, a potrebite su našeg savjeta, duhovne ili materijalne pomoći...onoga "našega", a od Boga nam je došlo.
A što se dobrih namjera da pomognemo ili utješimo, ali i sablazni tiče, razmisli koliko moramo biti oprezni u svojim"dobrim" nakanama:
Čuvši da će Isus biti ubijen i treći dan da uskrsne, Petar ga pozove na stranu i poče odvraćati:
"Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"
Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

Viz, krenuo si od seksualnog nagona, a kako on može biti grješna prigoda? Samo preko očiju, ušiju, osobnih misli(opet najčešće potaknutim izvanjskim "stimulansom").
Iskopati oko ili odlučiti NIKADA VIŠE TO GLEDATI?
To bi mogla biti itekako opsežna tema i volio bih da - kad uhvati vremena - da se i Giovi ubaci.

Nisam tumačio bukvalno. Koristio sam usporedbu ili prispodobu.

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Odlučiti "više nikada to grešno gledati" nije po meni osnova prispodobe... Različit sam.

Mt 5,33-37
"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.
A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.
Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom . jer grad je Kralja velikoga!
Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelim ili crnom.
Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."

Naš Učitelj govori kako se ne treba zaklinjati. "Više nikada" je vremenska izjava, izjava prolaznosti... Imamo i bezvremensko sada - vječno.
Ne trebamo se opirati prolaznom - raspadljivom.
Trebamo samo odlučiti da ili ne bez logike ovog svijeta (bez: zato jer..., budući da..., stoga što je...).
Odlučiti se u što vjerujemo, tko jesmo, zašto smo ovdje sada - vječno.

Da budem bezgrešan u ovome relativnom prevrtljivom svijetu je po meni stav koji vodi opiranju. A opiranje nije ljubav nimalo...
Ja sam ovdje, kao i svi mi, da proslavimo stvaranje stvorenim - da proslavimo Život vječni - da proslavimo Boga koji je u svima nama, kroz sve nas i preko svih nas kroz odnose/ljubav
To je sasvim drugačije čudno nelogično usmjerenje mog bitka gledano iz točke relativnog vremenskog.
Promjenom točke usmjerenja našeg bita na apsolutno na vječnu Ljubav na nas, ja se jedinstveno mijenjam proslavljajući Boga djelovanjem Duha Svetoga.
Proslavljam se definirajući se odabranom vjerom prihvaćanjem odabira drugih različitih u zahvali u radosti i sreći.
Proslavljam ljubav odobravajući - dajući slobodu drugome.
Nije li davanje slobode drugome, preko našeg odnosa, božanstveno?

Ja rekoh: bogovi ste!

Vjera čuda čini
Veličanstven je Život naš

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Izričajima “desno oko” i “desna ruka” Gospodin želi označiti ono što nam se katkada može predstavljati vrlo vrijednim i korisnim. Unatoč tomu svetost i spasenje, naše i bližnjega, važniji su od svega drugoga.

’Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe.’ Jadno srce, ako te upravo ono sablažnjava! Uhvati ga, stisni među dlanovima, ne žali ga. Kad bude tražilo utjehe, reci mu tiho i samilosno, kao da se ispričavaš: ‘Srce, srce, moraš na križ; moraš na križ!’

Ono što ćemo morati napustiti ili istrgnuti iz svojega života može biti različite naravi. Ponekad će biti riječ o stvarima koje su po sebi dobre, ali koje zbog sebičnosti ili zato što im nedostaje ispravne nakane, postaju neuredne. Često ne će biti riječ o važnim stvarima, nego o sitnim hirovima, uobičajenim neumjerenostima, nedostatcima karaktera, pretjeranoj brizi za materijalne stvari. Sve to mora se odrezati i iščupati, jer gotovo uvijek pojedinosti koje se čine malenima guraju dušu u osrednjost. “Pazi – govori sveti Augustin – morska voda prodire i curi kroz pukotine trupa broda i malo-pomalo poplavljuje njegovo dno, pa ako se ne izbaci, potopit će brod… Oponašajte pomorce: njihove se ruke ne zaustavljaju dok sasvim ne isuše dno broda. Neka vaše ruke ne prestanu činiti dobro! Ali, unatoč svemu, dno broda će se još jednom napuniti morem, jer pukotine ljudske slabosti ostaju, i ponovno će trebati izbacivati vodu.” Ove prepreke i sklonosti koje se ne iskorjenjuju odjednom, nego zahtijevaju našu spremnost na borbu, uvelike nam pomažu da postanemo ponizniji.

Ljubav prema čestoj ispovijedi i dnevni ispit savjesti pomažu nam da držimo dušu čišćom i sposobnom promatrati Isusa u betlehemskoj špilji, unatoč našim svagdanjim slabostima.
(Kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I.)

Ovo što govoriš je baš suprotno onome što sam iznio.
Je li Bog izljev ljubav?
Ljubav nije moranje... nije nasilje, nije mora... (noćna mora)...
Ništa se ne mora. Sve što trebamo nam je Otac naš već pripremio

Dao nam je sve što trebamo da živimo život u punini proslavljajući ga u našim odnosima.
Dao nam je to u ljubavi u slobodi. Bez moranja...
Naše je samo da kažemo: da, da, ne, ne ... Sve više od toga je od Zloga (razlozi, uvjeti, prosudbe, agenda, moranja, trebanja ...)
Naše je samo da odaberemo u slobodi od ponuđenog.
Mogu vjerovati u prolaznost (moranje, moru, muku) ili u Boga u ljubav u život vječni u to da smo svi jedno u Kristu.
Kako odaberem tako je.
Sve po vjeri.
A mogu, ako mi se ne sviđa odabrano, ponovno birati.
Koja je to samo veličanstvena apsolutna sloboda života u radosti ljubljene djece Božje

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Samo za info jer ti je promaklo: Ne "govororim" to ja nego F. Carvajala.

Ni ja ni Francisko nismo tupili da se MORA ljubiti Boga. Riječ je o temi koju si TI ZAPOČEO - o sablazni, oku, ruci!
Pazi kako skačeš sebi u stomak:
"Naše je samo da kažemo: da, da, ne, ne ... Sve više od toga je od Zloga (razlozi, uvjeti, prosudbe, agenda, moranja, trebanja ...)
Naše je samo da odaberemo u slobodi od ponuđenog".
Da je Bog LJUBAV, ne trebaš nikome (meni barem) dokazivati, ali ti neprestano vrtiš tu ploču!
Zaboravljaš da nam je dao SLOBODU IZBORA - slobodnu volju, pa ti - kad već NE MORAŠ BAŠ NIŠTA - gledaj besramne slike i uzdaj se da će te Božja Ljubav osloboditi unatoč tvojoj upornosti gledanja. O tome se radi - o onome što nas navodi na grijeh da to odsječemo...
Ne moraš gledati.
Ne moraš bježati od takvih slika (to samo kao primjer grješne prigode ili sablazni), ali MORA u tebi biti ono "NEĆU"!!!
Ne moraš bježati od prijatelja koji te nagovara da se u gostionici napijete, ali... Zar NE MORAŠ reći "Ja neću"? Čak dodati nemoj ni ti!? Ako je prijatelj uporan, on ti je sablazan.
Daj se spusti među nas obične smrtnike i u životne okolnosti T.Tuus, moje, Hrkijeva...bilo čije, jer smo ljudi od krvi i mesa, a ja sam u nekoj drugoj temi već napisao "Blago tebi" - na daru koji ti je Bog dao, ali shvati, ta nismo svi u tvojoj "koži"!
Nema smisla o tome na ovakav način....