|
Jedna malo opširnija tema. Da ukratko iznesem neke svoje dojmove, i tako, prošle godine došlo je do velikih promjenu u duhovnom smislu, čak, radikalnih, možda dok bih ispričao svoje (doći će i to vrijeme) iskustvo u odnosu na vjernika koji duže vrijeme u vjeri, bilo bi to neznatno, osobno, za mene je to velika stvar, epohalna promjena, a i koja mi teško pada s obzirom da sam odrasla osoba, a iskustva s vjerom je prije bila minimalna, skoro pa nikakva pa mi još i to dodatno otežava situaciju.. Od prošle godine pa do sada, stanje se promijenilo, popravilo, znam da je još dugački put ispred mene..
Htio sam reći s uvodnim postom, dok se spomene odlazak na misu, ljudi gledaju na to, podsmjehujući se, pa i nerijetko čujem sa strane tipa "što se s njim dogodilo".. Teško je biti vjernik, neki bi rekli za mene koji me poznaju: "bogomoljac", "gle ga, odjedanput vjeruje u Boga", "sad se sjetio ići u crkvu" i sl.
Čak me prije smetalo u početku do te mjere, da bih najradije ušao u raspravu s osobama koji ne znaju.. Naravno, smetaju me i druge stvari, tipa, psovke i to one malo teže. Ić okolo ljudima i "galamit" da Bog postoji samo bi potvrdio u očima "nevjernika" svoje stanje koje zahtjeva psihički pregled u nekoj od ustanova:)
Bio s frendovima nedavno na večeri (roštilj) pa smo došli do teme crkve, svećenika i vjere. Naravno, prvo je bilo da Bog ne postoji, u crkvi su svećenici lopovi, sve je to ista bagra i sl izjave od strane pojedinaca koji na crkvu gledaju kao neki dućan a na Gospodina kao neki izmišljeni lik iz bajke..
Jasno mi je da je svaka rasprava na tu temu uzaludna, ako se potegne pitanje vjere, Boga i crkve... Da li ovo materijalističko društvo teško prihvaća pojma Boga, značenje mise, sv.pričesti? Očito da da..
Nisam dužan objašnjavat svoje mišljenje pogotovo u društvu gdje praktički riječ vjernik-vjera je nepoznat pojam, a gdje se isto značenje riječi traži u rječniku..
Sad razumijem ljude kojima je misa kao i sama crkva apstraktni pojam, pošto sam i ja bio dio toga, donedavno.. Osobno, bolje onda ostat suzdržan oko toga, nego nekog (Gospodina) vrijeđat, omalovažavat, i sl..
Da li je našem društvu, vjera na niskim granama? Da li se čovjek toliko odmaknuo do Boga, da se guši u svom "izmetu" materijalizma, individualizma, racionalizma i sl filozofskih pravaca, koja čovjeka samo dodatno zbunjuju? Da li je današnji čovjek izgubljen, ako je, koliko je tj u kojoj mjeri?
Da li bismo mogli reći da je u toku duhovni rat za duše? Znači, u pitanju je naše spasenje, a mi se zapravo borimo za prolaznost, ispraznost, jednokratno uživanje!
Danas spomeneš crkvu, vjeru i sl odmah se zbijaju šale na taj račun..
Bila je tema na poslu oko radnog vijeka, u smislu, kako treba mislit na budućnost, točnije, osigurat se materijalno za mirovinu, na to sam dodao da, "ne znamo što će biti sutra, a brinemo se kako ćemo osigurat život za 20-30 god". Na to je kolega rekao, "potrudit ćemo se da nam bude bolje". E sad, da li je naša zadnja riječ ili Božja. Ovo je retoričko pitanje. U kojoj mjeri čovjek sebi može osigurat budućnost, a ako Bog nije prisutan u njegovom životu?
Puno je tu pitanja, na koje, naoko izgledaju lagano, ali, nekim dubljim promišljanjem, stanje se mjenja, čovjeka dodatno nagna na razmišljanje.. Gdje je zapravo vjera kod ljudi kod današnjeg modernog čovjeka?
Vi, vjernici, kako se postavljate u razgovoru dok ili ako dođe do teme crkve, vjere i Boga sa ljudima koji ne vjeruju?
|