Katolički odgovori

Totus Tuus...100% pogodak!!!
Da...onaj jedan dan od 4-5...čime si Skeptik naš bio zauzet...što ti je odvuklo pažnju...odnjelo...odvuklo od razmišljanja o sebi i svemu što muči tebe?
Mmm...Molitva pomaže...da! Al kad Skeptik misli...zar i vjeruje da je već ateista...onda glava je to u zid.
Čitao sam kako u velikim...u opasnostima za život...neki tip počeo moliti: `Bože ako postojiš pomozi`!
Pa taj krik je valjda i iskrenija molitva nego...npr. moj izmoljen Očenaš...onako na pbrzinu...
Treba vjerovati...Ne u sve...al da se iz svake tjeskobe...napasti...iz depresije, prisilnih misli i drugih...pa to su poremećaji naše spoznaje našeg odnosa sa okolinom...i stvorene pogrešne predođbe o svemu oko nas...!!!! Sve to se može odaglanti...MOŽE! Ako se želi...Ako odbacimo JUČER...ako radimo DANAS što nas zaokuplja...(trčanje, šetnja u prirodi...Stati i promatrati...tražiti siromaha na ulici...I pitati se kako je njemu...Ja kod danja milostinje progovorim koju rječ...da, s osobom koja prosi!...Činiti sve...samo ne misliti na što je bilo...Ii što bi mi se moglo dogoditi jer to je KOPANJE po sebi...I važno---misliti na SUTRA,...POZOTIVNO...Ponavljati u sebi BIT ĆE MI BOLJE. ...i JA TO MOGU---Prva je to stepenica...važan korak za izlaz iz tog labirinta...iz zaokupljenosti sobom.
Al treba HTJETI! Nije li tako?

Dzaba sve ponavljao ne ponavljao ona se vraca u manjem ili vecem obilku,pojma nemam kad sam spavao a da nisam imao lucidne snove,i neka bjezanja vecinom od ljudi (jer ih izbjegavam i u stvarnosti).

Misliš li da bi ta bolest mogla biti uzrokom gubitka vjere, ili je ono u prvom postu samo intelektualno preispitivanje?

Pa to je pogrešno! Ljudi... Društvena bića. Bjeg od kontakta...zatvaranje u svoj svijet... A on postaje tvoj užas... Ko da sam zlo želiš sebi.

Ima jedna popularno znanstvena knjiga biologa koji znanstveno povezuje našu vjeru sa našim zdravljem
https://ekoci.si/wp-content/uploads/201 ... vanja1.pdf
Biolog Lipton objašnjava ono na što je moj imenjak Sv. Ivan Krstitelj, a ujedno i Isus Krist, pozivao: na promjenu sebe, ponovno rođenje, na obraćenje, na vjeru u Boga.

Taj poziv je aktualan sada (u svo vrijeme).
Naše je samo da rečemo: da, da, ne, ne ...
Intelekt možemo staviti u drugi plan, no to je samo poziv.
Ako tko želi

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ah, ljudi...Ponekad se pitam čemu je Bog stvorio čovjeka? Ponekad mi i zvijeri izgledaju plemenitije a druženje sa životinjama draže...
Eto, još jedna biblijska nejasnoća: Reče Bog, plodite se i množite, a stvori homoseksualce...

Zašto su onda sveci umirali od najrazličitijih bolesti, većinom mladi?
Na radio Mariji čitaju knjigu o svetoj Gertrudi. U 3,30 ujutro repriza...Slušam kroz polusan kako joj se u viziji pojavio, mislim, anđeo, stavio ruku na oko, probola je bol. Nikad više nije se oko oporavilo. Čemu to? Najnoviji, meni posebno drag, Carlo Acutis, umro jako mlad od leukemije...

Ovo nije znanstvena knjiga, niti povezuje našu vjeru nego promiče New Age duhovnost koja se želi prikazati kao "znanstvena", no zapravo koristi pseudoznanost pomješanu sa spiritualnim vjerovanjima New Agea. To ne spada na ovaj forum, no dobro je upozoriti i upoznati o čemu se radi da netko ne nasjedne.
https://www.bitno.net/academicus/teolog ... u-zagrebu/

Imaš pravo.

Sad vidim/spoznajem da je i Hagioterapija pok. Tomislava Ivančića bazirana na istoj knjizi, tj. isto tako novotarija ili kako kažeš New Age, pseudoznanost...
https://www.teovizija.hr/pdf/hagio-EN.pdf
Citat prof. Ivančića iz knjige o Hagioterapiji:
I was greatly helped by works
in the field of neuroscience, biology, genetics
and spiritual intelligence, such as Healing the
Hardware of the Soul by Daniel Amen, The Biology of Belief by Bruce Lipton, The Memory
of the Body by Joachim Bauer, Spiritual Intelligence by Zohar and Marshall, Therapy of Spiritual Illnesses by Jean-Claude Larchet, and many
others. All these led me in the initial period to
an understanding of the difference between a
prayerful therapeutic approach and a scientific
one in healing ‘internal diseases’.

A mene neki još navode da je učenje Ivančića dobro...
Lipton uči da je pogrešna teorija da nam geni određuju život (Darwinova teorija) tj. sudbina i da geni ne određuju ništa, već naša vjera.
Gle, igrom slučaja i Isus je to mnogo puta rekao.
Kako sad to, a Liptona se u članku razapinje da je protiv kršćanstva... Nisam još dokučio Glavinića što nam želi poručiti...
Sad se trebam zapitati: Ivančić, Darwin, Lipton, Glavinić...
No znam odgovor:
ne trebam imati učitelja niti jednog već prihvatiti te ljude kao braću u ljubavi jer Krist je naš Učitelj Samo ljubav!
a sve je ostalo kako kažeš (pa i svi mi neki) novotarija koji nam mogu biti braća ako im služimo ne osuđujući ih ali samo ako tko želi u slobodi djece Božje
Mt 23,8-12
Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.
Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.
I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist.
Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.
Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Svetac je samo čovjek. Isus kaže da se kladimo/zaklinjemo u nikoga.
Mt 5, 34-37
"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.
A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje.
Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga!
Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."

Što to znači za vjeru u Boga: živjeti kratko ili dugo?
To znači da uspoređujemo, analiziramo, gubimo ljubav...
Život vječni je osnova, ako to netko želi vjerom odabrati, a možemo i suditi, prigovarati...
Sve po vjeri
Nije teško prihvatiti.
Nije teško biti zahvalan.

Hvala na diskusiji

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Pa ti povezuješ duh i zdravlje, ili sam krivo skužila?

Povezujem puno stvari u životu. No i ne trebam povezivati. Mogu prihvatiti činjenice takve kakve jesu.

Shvatio sam da je u osnovi našeg života u ovom vremenskom svijetu ključna vlastita vjera (poslušao sam Isusa).
To može, samo ako tko želi i, svatko od nas.

Imati vjeru u Boga Oca ili ne imati vjeru u Boga Oca.
Konkretno: kod molitve Ocu - u kakvom sam stanju duha?
Konkretno: u svakom trenutku - što ja činim, kako se osjećam: radostan, slobodan, ili nekako drugačije..., kakov sam prema drugome, kakav je moj odnos sa onime što nisam odabrao, sa onime što ne pripada meni, dajem li sebe da bude volja bližnjega, kakav sam prema svom tijelu, kakav sam prema svom umu, dajem li da mi duh slobodno mašta i donosi ideje...

Ne znači da je onaj koji ima neku bolest manje ili više u vjeri...
No vjera je ta koja spašava.
A u vjeri spoznajem da nije bitno koliko ću dugo živjeti ili koliko netko dugo živi.
U molitvi Bogu Ocu sam u odnosu prolazno-vječno.
Jednakovrijedno: u odnosu sa bližnjim(neprijateljem...) sam u odnosu sa vječnim - ne vremenskim, već vječnim, tj. moj/naš odnos jedan prema drugome odražava vjeru.
Je li naš odnos u vjeri ili nije u vjeri govore naša djela, riječi i misli prema drugome/bližnjemu/neprijatelju...

Što želim reći: preko Ljubavi je sve jedinstveno kao jedno u zajednici, pa tako i duh i zdravlje (duhovno i fizičko).
Svatko to može prihvatiti, može se davati, može razumjeti...
A može se i odmaknuti od vjere i prigovarati, vagati, kvalificirati, ocjenjivati, raščlanjivati, raspadati, dijeliti, kritizirati, ne prihvatiti, odbiti, ljutiti se, ... mrziti i proklinjati sudbinu ili što želi... gubiti vjeru...
Sve su to naše svjesne (a nakon nekog vremena i automatske naučene) odluke.
Vjera je odluka

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ah, Viz, lijepo je čitati tvoje postove, dosta ih isprintam za čitati doma u miru. Ali, izgleda, nema koristi. Već smo pričali o tome. Kod mene fali vjere, nekad se malo uspnem, nekad sam na dnu. Ljude koje mi čine zlo, ne mogu voljeti, ne mogu, pa ne mogu.
Ovakvi ljudi poput susjede, koja izgleda sad ostaje stalno tu, samo me čine gorom osobom. Dok je vidim, sjetim se svih zala koje mi je radila ( vjerovatno će i još), velikog troška koji mi je napravila tužbama i koji neće da plati, dok je ne vidim, ne mislim toliko o tome.
I da me nije strah Boga i zatvora, bolje da ne kažem što bih joj napravila. A molila sam da se smirim, da ne bude mržnje u meni, čak i za nju sam molila, ali nema koristi. Taj osjećaj je u meni i ne mogu ga maknuti. Inače sam, kao što sam pisala, svašta doživjela u životu i ako Bog stavlja takve ljude i situacije preda me, neznam zašto. Moje je stanje u zadnje vrijeme turobno i nažalost, kako sad mislim, najviše bi me spasio dobitak velikog novca, da se maknem od nje i nađem svoj mir. Ako ću ravno u pakao jer ne mogu voljeti takve ljude, onda me Bog dobro zeznuo, nije me trebao ni stvarati.

Isus nas lijepo podučava o odnosima tj. situacijama u našem životu:

Lk 6, 29-30
"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."

Mt 5,33-37
"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!
A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.
Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.
Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."

Ja bih iz svog vlastitog iskustva ove riječi protumačio kao poziv na obraćenje.
I to se stvarno događa kad smognemo hrabrosti i poslušamo Isusa.
I ovdje je riječ samo o vjeri.
Sve se na kraju svodi na našu vlastitu vjeru.

Isus ne govori da će nam biti samo onako kako želimo i kako bi htjeli. U tome i je cijela igra...
Biti će teških trenutaka i iz logike ovog svijeta je uobičajeno da se tada borimo, opiremo... jer bez borbe nam nema opstanka (Darwinova teorija koju mnogi obožavaju - prije spomenuo u raspravi)),
a koja dovodi do gubitka vjere --- očaja, depresije, beznađa, potištenosti...

No možemo odlučiti i drugačije (sloboda Bogom dana) nego što nas se uči i poslušati hrabro Isusa. To nije put kojim svi idu (kako svi tako ću i ja...).
To je sasvim suprotno prolaznoj logici ovog svijeta.

Ovo nije karitasno i sažaljevajuće davanje sebe na izgled (u osnovi je).
Ovo je više od toga.
Ovo su situacije kad se od nas nasilno otima, grabi, omalovažava, uništava ono što smo mi ili moje, naše...

A to su situacije za obraćenje, za proslavu Boga Oca.
Stoga možeš zahvaliti Bogu što te je stavio u situaciju odnosa sa svojom susjedom jer preko nje možeš proslaviti Boga

Kako je uskoro vrijeme poklanjanja (konzumerizam) - evo mog savjeta.
Pokloni joj nešto što voli. daruj joj to od srca. Ostavi ispred vrata (ne trebaš niti napisati svoje ime, niti joj se javljati).
Napravi joj nešto lijepo: pohvali njen izgled, pohvali njenu kuću, uređenje...

Ne tražiti osvetu, ne tražiti oprost, ne tražiti pomirenje, ne tražiti pravdu (to je sve opiranje) = prihvatiti i ljubiti.
Sjetiti se što kaže Isus kad se molimo:
Mt 6, dio 8
Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Ovo treba biti na mislima, u srcu

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da ne skrećemo ponovno na ogorčenost totustuus sa susjedom, o tome se može pisati na temi:
viewtopic.php?f=3&t=2480

U vezi teme dodao bih da bilo kakve self--help tehnike ne mogu potpuno riješiti probleme niti spasiti čovjeka. Mi smo stvorenja i tražeći unutar sebe kad tad ćemo doći do svojeg ograničenja. To je kao kad mislimo za sebe (ili nekog drugog) da je dobar čovjek, ali ta "dobrota" je ograničena i kad tad dođe do kraja, do zida, dalje jednostavno ne možemo ljubiti drugoga, to ne ide našim snagama. Spasenje nam daje Stvoritelj, on je taj izvor, ne nekakva bezlična energija ili svemir, nego osoba, spasenje je u odnosu s Njim, s drugime koji je veći od nas. Bilo kakve tehnike samopomoći ili savjeti moraliziranja nemaju tu snagu, ono što mi trebamo da bi se ostvarili je ne vrtiti se stalno oko sebe nego pokajati se i okrenuti se osobi Isusa Krista i odnosu s Bogom.