Katolički odgovori

I kako ne mrziti? Susjeda koja mi je dužna preko 10 000 kn zbog neplaćanja troškova odvjetnika, opet sprema novu tužbu. Ni kuću ne bih mogla prodati jer se neprestano dira u sve ( ovo je nagovjestila meštru što je došao popraviti gurlu ( oluk) koji sam na njen zahtjev stavila. Što raditi, ne mogu se više ni na poslu skoncentrirati, neprestano mislim, ništa nije bez Božje volje, zašto mi Bog ovo šalje?

Znam taj osjećaj bezizlaznosti.
Jesi li pomislila: 1.da se Moliš za nju, ako moliš, onda još više.
2. Da se JOŠ Više pouzdaš u Gospodina i
3. Da svoj život potpuno PREDAŠ Isusu, da da ga On vodi?

Vrlo je teško zapeti s takvim ljudima. Imam i ja pomalo sličan slučaj i najradije bi da se stvarno pokaju i odustanu od zla puta, ali ta osoba je još gora i gora. Vjerujem kako će dugo ispaštati u Čistilištu, ali meni ta situacija sada pravi probleme u smislu uvlačenja u negativu. Za sada postim i molim i to je sve što mogu.

Radi vanjske i unutarnje pokore.. Primi to kao pokoru, predaj sve Bogu i On će dati milosti da nijedan križ ne bude za te pretežak...

I nemoj mrziti.. Mržnja razara iznutra. To je kušnja.

Sve, sve sam to probala. Molila za nju, ali baš sad ne mogu, previše je uzburkala moje emocije.

Prije nekoliko godina, kad je krenulo, rekla sam ponešto bivšem duhovniku, on je rekao pomoliti se, i da će se valjda ispuhati.
Ali, taman kad pomislim da jest, počne još gore.

Ne mrziti...ali kako?
Ako me nastavi tužiti, što vidim da smjera, dovest će me na prosjački štap.
Sud ne zanima je li podmirila meni troškove, ostavlja meni i svima koji su u takvoj situaciji da sami to istjerujemo.
Ona je meni ovršila plaću iako bih i sama podmirila trošak, za moju tužbu za zid, a svoj trošak neće platiti. I još je kadra i dalje tužiti.
I to gdje sam izgubila, iako su svi susjedi svjedočili u moju korist, da zid što ga je sagradila nije smjela, mislim da je zastrašila vještake, koji su meni dali za pravo u tužbi koju je ona izgubila. Slala je dopise sudu da nisu kompetentni (isti su bili u oba procesa), pozivala se na američko državljanstvo, tisak...
Ne da mi mir, kad dođem doma poslje posla, umjesto da se odmorim, mislim o njoj.
Pa ona nikad ne bi dozvolila da ja njoj ostanem dužna. A ja bih i preko toga prešla, samo da me pusti. Ali neće, nastavlja što je radila po Americi, što je najgore, obraća se ljudima koji dođu kod mene. Ma ne mogu ni pisati što sve radi, a znam da sam i dosadna.
I smuči mi se kad je vidim redovno u crkvi na pričesti.
Kakva je to kušnja? Izvlači sve najgore iz mene. Ni s mužem ne mogu pričati o tome, uzruja se, on se liječi godinama od karcinoma, ali svo veselje nam je uzela.

Da nije lako. Kušnje su to velike. Niti ja nemam rješenje osim pouzdanja da će im Bog pravedno suditi i da će ispaštati zbog zla na koje pristaju.

Srž kršćanstva je podnositi i strpljivo nositi križeve koje nam šalje Nebeski Otac, jer onaj tko ne želi oprostiti neka ne moli drugi dio Očenaša "Oče, otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo..."
Ne reče li Isus Petru koliko puta da oprosti:" Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam".


"Nego,...ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." (Lk 6,27)
A Isusov Manifest?
"Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!...Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!..."

Majčika, Majčika, zar je rješenje NADA da će Bog koji jeste sama Pravda pravedno kazniti(mislila si osuditi?) ovakve...Za koje Isus ZAHTIJEVA da za njih molimo? Ne reče li
"Novu vam zapovijed dajem: ljubite se međusobno kao što sam ja ljuvio vas"?
Zapovijed! Ne savjet, prijedlog...
Znam, znam...Lako je to reći (natipkati)...Ali znam iz prakse da Isus to ne traži zbog hira, nego zbog nas i našega spasenja...Ako nam je do nj stalo.

Lako je pisati i davati savjete dok nisi u nečijoj koži.
Ljubi neprijatelja. Što, samo tako, misliš da je to stvar odluke, da sam robot?
Ne da je ne mogu ljubiti, već bih proslavila da se preseli tamo gdje ćemo svi kad tad doći. (Pokušavam pisati na način da ne bude sablažnjivo).
Toliko tjeskobe, stresa ne mogu opisati što sam doživjela i doživljavam zbog nje.
ŠTO GOD UČINISTE NAJMANJEM, MENI UČINISTE
I ja se ufam da će biti kažnjena, no ja sam sad kažnjena, osjećam se kao u Paklu. Nit mira nit spokoja, niti plaća što mi dužna a sprema se za nove tužbe. Može, ima love do krova.
Neznam kako Isus misli naredbom prisiliti nekog na ljubav.
Ali, sljedom toga, svi su moji bližnji, i najveći zločinci, pa bi ih trebala voljeti?

Ma pusti njega. On sebi daje za pravo optužiti nekoga za ne ljubljenje, nečinjenje dobra mrziteljima, ne blagoslivljanje proklinjača, ne moljenje za zlostavljače, iako nema pojma o čemu se tu konkretno radi, a sve to jer se pouzdajem u Božju pravednost. Nije mi jasno zašto misli kako sve to ne radim, ali to je ona današnja impotentna "samo ljubav" mišancija i kako je nisam hipijevka nije me briga za to.

Nije Majčika nego je Majkićka. A za ovo ostalo što si nadrobio Zdrave, žene su ti odgovorile.

Nedavno sam vidio susjeda koji je bio uzrujan.
Stao mi je kod stare kuće i iz auta mi viknuo da si mičem srušeni hrast blizu njegove međe kojeg je iskrčilo nevrjeme na njegovu stranu šume.

I sad ja sam mogao uzvratiti na paljbu, no nisam... Pomolim se i uzvratim: Dobar dan susjed! Ako ti treba drva, slobodno si pao hrast sreži za drva. No kako se nismo dugo vidjeli: Kako si? Kako ti obitelj?

Nakon toga se susjed sparkirao i razgovarali smo nekih sat vremena. Iznio je hrpu svojih problema i muka kroz koje prolazi...

Ja, pa tako i svi mi, smo potrebni međuljudske pažnje. Ponekad je potrebno samo strpljivo saslušati.

Ovo samo iznosim kao primjer mnogih životnih situacija kojih smo svi svjedoci i suučesnici.
U vjeri kroz molitvu možemo sa ljubavlju vidjeti ljepotu nas, a možemo vidjeti samo pakao kroz zazivanje pravde kad nisam/nismo u vjeri...
Vlastita vjera je ono blago koje nas spašava.

Svatko je potreban ljubavi. Nasilje i sukobljavanje je samo traženje ljubavi...
Svi smo ljubljena djeca božja potrebna pokazivanja onoga što mi jesmo.

Dajući sebe, ja postajem osoba koja pokazuje djelima vjeru.
Vjeru koja nas spašava pokazujući svu ljepotu života

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Viz lijepo si ovo napisao, hvala ti za ovo malo svjedočanstvo.

Joj kako je ovaj pogled kroz ružičaste naočale lijep i mi žene ga volimo. Jedino ne razumijem zašto ovdje ružičasta ekipa banalizira Totusičin problem? To stvarno nije tako lak problem da bi ga se uljudnim razgovorom, a pogotovo mi nije jasno zašto uopće mislite kako to nije uopće pokušala pa ćete ju vi prosvijetliti?
Mislim kako je naša dužnost saslušati i dati podršku, a ne ružičasto omalovažavati.
Razgovor može pomoći kod malih problema, a ne patoloških velikih problema pa to nije recept za sve slučajeve.
Na kraju bih upitala Viza što bi napravio da je njegov susjed agresivno odgovorio. Ja sam svjedočila kada je jedan nasilnik prijetio čovjeku koji ga je samo pozdravio. U principu se treba od takvih maknuti, ali ostaje onaj problem unutrašnjeg nemira pa i nelagode pred ispovijed kada se treba izmiriti s bližnjima, a ne smiješ niti pozdraviti.