Katolički odgovori

Jedino što si ovdje točno napisala je da istinski nismo iste vjere.

To je onda jako žalosno, ja sam joj jednom rekao da je ne vidim u Kristu i bilo je to veoma oholo s moje strane.

Neki sveci kažu da je naše spasenje u drugome.

A Ratzinger kaže da je zapravo.naše ja u drugome. (parafraziram)
Svetci će nam suditi jer i Tijelo sudjeluje sa Glavom.

Kopitar, jeli ti to o meni? Pa tebe većina spori kao katolika, i ti si izbačen s drugog katoličkog foruma i ti ćeš me vidjeti ili ne vidjeti u Kristu?
A o ovom drugom neću trošiti riječi, ne bih ni vidjela da nije u tvom odgovoru, jer mi je na ignore.
Nekako je otužno kad se razne šifre stanu pojavljivati, pa ljudi koji svrate na forum, ne moraju nužno biti katolici, steknu dojam da nema ništa pozitivno u tome.
No, glede teme...
Onako, zdravorazumski. Žena, rodi dijete. Ono prolazi kroz porođajni kanal, izađe, tj.rodi se. Fizički, da bi izašlo, mora pocijepati himen.
Mene zanima, ako je netko upućen, čemu ta dogma o nepocijepanom himenu nakon poroda? Zašto je to bitno?
Fran i onaj tradicionalist, ne trudite se, jer vaše odgovore ne mogu vidjeti (osim što me ne zanimaju).
Meni je sasvim irelevantno to stanje himena, no zašto je to značajno?

Možda želiš Adrijanin odgovor ili nekog od onih s kojima se bolje razumiješ, ali dozvoli da i ja pokušam. Opisuješ fizionomiju koja vrijedi za sve druge žene osim za Blažemu djevicu Mariju koja je i sama bezgrešno začeta. Bog je nju predodredio i od grijeha očuvao od samog njenog začeća, a znakovi nevinosti, djevičanstva jesu znakovi bezgrešnosti. Bogu je bilo važno tako učiniti pa je učinio tako, a ti nemoj dozvoliti da ti se nerazumijevanje pretvori u negaciju Božje svemoćnosti da učini to što jest učinio.

Ne negiram Božju svemoćnost.
Meni iskreno svejedno, nebitan mi taj himen.
Ali tko je to vidio? Kako itko to zna, gdje to piše u evađeljima?

Neiskrena s s tim da te ne zanima. To pišeš više puta, ali jasno je kako je suprotno. Malo se pretvaraš u žensku verziju Kopitara.
No mi katolici nismo heretici protestanti pa da smatramo naukom samo ono što je napisano u Bibliji. Zašto bi bilo zapisano kada je nauk sadržan i u nepisanoj Predaji koja je stara kao i Evanđelja, ali nije odmah zapisana već kasnije konačno definirana.?

Kako misliš, neiskrena sam? Smatram se iskrenom osobom. Možda ne razumiješ što želim reći. Naravno, ako gledaš kroz prizmu, jedino ja ispravna.
Pa iako me živcira, bliži mi je Kopitar od takvih.
Da nije ljudi poput njega ( čini se, i mene ) kako bi bila ispravnija?
Bog je Ljubav, daleko iznad naših sitnih zadjevica. Mislim da ga jedino kroz ljubav možemo spoznati a to je najteže. Lakše je spočitavati i kuditi, tražiti drugima grijehe.
A o predaji, koliko ima tu Božjeg, koliko ljudskog, hm... Biblija, Stari zavijet... Ne vjerujem da je Bog krvolok kakvim ga tamo opisuju. Poznati ispovijednik, kad sam ga pitala o tome, rekao je, sve su to pisali ljudi i neka se koncentriram na Novi zavijet. Pa sam ga poslušala. Kakva usmena predaja, netko je gledao Marijin porod? Ili je sv. Josip to pričao? Čitala sam objave sv. Brigite o tome, ali nije mi djelovalo baš uvjerljivo, iako rado molim u Korizmi njenih 15 molitvi.
No, imam ja puno težeg rada na sebi, na mojoj oholosti i ostalim nedostatcima, tako da neka bude kako dogme kažu, neću odnosno pokušati ću maknuti pozornost od toga.

Jedino je Katolička Crkva potpuno ispravna.

Dodavala si nešto gore i opet upala u širi krug negacije članaka vjere, ali ja sada neću na to ukazati jer loše reagiraš na to i misliš da te se progoni.
Možda ti Adrijana objasni, na nju bolje reagiraš, kada ne bude toliko zauzeta izmišljanjem biskup Matine nepogrešivosti. Može i Viz ili tko od forumskih samo-ljubav pjesnika, ali ako i oni upadnu u negacije članak vjere, e onda nećeš imati od koga dobiti tebi prihvatljivo objašnjenje, a da je u skladu s katoličkim naukom koji je definiran dogmom.

Ne mislim da me se progoni, ponavljaš mantru kolege tradicionalista, jeste li tu skupa?
Samo sam govorila o nesuđenju drugih, ne djeljenju na mi i oni, ispravni, neispravni. Ovdje sam s potpunim integritetom, ne osjećam se od nikog ugrožena. Ima zanimljivih upisa, poneki pomažu rastu vjere, većinom iz upisa saznam više o onom tko piše, nego o ičem drugom.
Inače, loša moja strana, protiv koje se moram boriti, jest da mi većina ljudi nije puno bitna, ponajmanje da bi mi mogli stvoriti osjećaj ugroze.

Pokušat ću ja odgovoriti na ovo tvoje pitanje. Jasno je da čisto medicinski gledano to nije moguće i tvoje razmišljanje o tome je posve logično.
Stoga se očito i tu radi o nadnaravnom Božji zahvatu pa kada se u tu "jednadžbu" doda Bog, kome je sve moguće, onda sve ima smisla i ostaje samo vjera da to prihvatimo, što često puta zna biti teško osobito onima koji na sve gledaju isključivo racionalistički. Međutim, pravo pitanje, koje si i sama postavila, nije kako, već zašto je to bilo važno da bi se moralo čak dogmom "zacementirati"?
Dogme u pravilu nastaju kao odgovor na hereze koje u tom trenutku prevladavaju. Tako je i ova dogma odgovor onima koji su u to vrijeme zastupali mišljenje kako Isus nije jedino dijete Marije, već da je ona s Jospom imala još djece. Zato je dogma definirala njeno stanje prije poroda. Međutim, onda se očito otišlo i korak dalje naglasivši i njeno djevičanstvo u porodu. Negdje sam pročitao kako se time htjelo reći da Isus nije ni na koji način promijenio njeno tijelo (osim što je tijekom trudnoće vjerojatno dobila koje kilo viška ) pa je tako tijekom poroda njeno tijelo ostalo potpuno isto kakvo je bilo i prije njega. I onda je logično da je i nakon poroda ostala djevica čime se zapravo naglašava da je ona u prvom redu zaručnica Duha Svetoga što za sobom povlači da ne može konzumirati brak putem bračnog čina s nekom drugom osobom.
Nadam se da nisam nešto krivo napisao jer je ovo osjetljiva tema koja zahtjeva da se o njoj više pročita i razmišlja.

Hvala
Ali, tako su, znači, neki ljudi odlučili...
Zar im je Bog to rekao?

Da, tako su neki ljudi odlučili, odnosno definirali kao i uostalom za sve ostale dogme.
Odlučili su tako korištenjem razuma, analogijom sa određenim istinama zapisanim u sv. Pismu, potpomognuti tradicijom i nadahnuti Duhom Svetim.
Misliš li da svaka istina naše vjere u koju smo kao katolici dužni vjerovati, mora biti izrečena izravno od Boga, nekim viđenjem ili doslovno navedena u Bibliji?

Razum baš nikako ne može ići u to.
Ovo zadnje, da, mislim.
I u Bibliji ima puno ljudskog.
Jedna je dogma potvrđena ukazanjem u Lourdesu.
Ostale dogme, evo, negdje sam skinula:
5 je glavnih dogmi.

1.Monoteizam (postojanje jednog transcedentnoga Boga, različitoga od svijeta, čija je objava sadržana u svetom pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe – Otac, Sin i Duh Sveti)
2.Stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja)
3.Utjelovljenje i otkupljenje (Sin je Božji postao čovjekom radi našega spasenja)
4.Besmrtnost ljudske duše i uskrsnuće tijela
5.Posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su milošću Božjom i čovjekovim etičkim ponašanjem.

Postoji 12 traktata dogmatske teologije.


1.teološki nauk o spoznaji
2 Trinitarna teologija ( trojedini Bog, Otac, sin i Duh Sveti)
3.nauk o stvaranju
4 teološka antropologija
5.kristologija
6 soteriologija ( spasenje)
7.Mariologija
8.pneumatologija ( o Duhu Svetom)
9.ekleziologija ( Crkva)
10 nauk o sakramentima
11nauk o milosti
12 eshatologija
Sve je ok više manje.

Tu se varaš.
Ima jako dobar dokument od don Mladena Parlova koji se zove "Razvoj dogme" i koji je dostupan ovdje, nije dugačak (samo 40 str. ) i u njemu možeš pročitati kako se formira određena dogma.
Tako tamo, između ostalog, piše i ovo:
"...b) Dogma je nauk objavljen od Boga. Ovdje se misli na izvanrednu,
nadnaravnu objavu, koja nadilazi naravni red i ljudsku spoznaju. Radi se o Božjem
slobodnom i osobnom djelovanju po kojem želi čovjeku objaviti istinu o sebi, o
čovjeku i spasenju, u konačnici objavljuje samoga sebe. Te istine čovjek ne bi
mogao doseći čisto naravnim putem. Riječ je o objavi koja nadilazi jednostavno
očitovanje Boga po prirodnim zakonima, tj. naravnu objavu (usp. DS 2020, 2075).
No, da nešto bude dogmom nije nužno da se radi o objavljivanju otajstava u užem
smislu, poput primjerice otajstva o Presvetom Trojstvu ili Utjelovljenju, nego se
može raditi o istinama koje su po sebi dostupne naravnom čovjekovu razumu,
poput primjerice istine o besmrtnosti duše, ili spoznaja jednostavnih povijesnih
događaja koji se odnose na Kristovo rođenje, muku i smrt. Kad govorimo o objavi
mislimo na opću Objavu koja je povjerena Crkvi, a ne na privatne objave. Ove
posljednje nikada ne tvore dogme, niti ih Crkva predlaže kao takve. Ova opća
Objava sva je sadržana u Pismima i Tradiciji.

Iz ovoga je jasno kako razum (koji je Božji dar i jedna od tri moći po kojima duša djeluje) ima bitnu ulogu u stvaranju dogme i sama dogma ne mora isključivo biti plod objave nekog otajstva u Bibliji.
A što se tiče dogme o kojoj ovdje raspravljamo, i tu postoje potvrde od strane nekih mistika, kao npr. Bl. Anna Katarina Emmerich koja u svojim vizijama rođenja Isusa opisuje ovako:
"...U dvanaestom satu bijaše duboko u molitvi. Vidjeh da je podignuta sa zemlje, tako da se vidjelo tlo ispod nje. Ona je prekrižila ruke ispred prsa. Sjaj se oko nje proširi. Strop špilje ne vidjeh više. Bijaše kao neka cesta od svjetla iznad nje sve gore do neba, u kojoj jedno svjetlo prožimaše drugo, i jedna prilika drugu, a krugovi svjetla prelažahu u nebeske likove. Marija je, međutim, molila gledajući u zemlju. Tad rodi Dijete Isusa. Ja ga ugledah kao blistajuće, sasvim maleno dijete, što bijaše svjetlije nego drugi sjaj, kako leži na prostirci ispred njezinih koljena."
Dakle, nema uobičajnog opisa rađanja kakav je svima dobro poznat, već je očito Bog još jednom čudesno djelovao u njenom životu i zato je njen porod bio tako poseban.