sara je napisao/la:
Mislim da se radi o pojavi koja posljedica čistog emocionalnog doživljaja visokog inteziteta. Čisto sumnjam da to ima ikakve veze s Duhom Svetim. Naime, spektakl koji pri tom nastaje po sebi ne nosi nešto dobra, privlači labilne sam po sebi.
ma nije sara...i ja sam tak mislila...dok me pater Linić nije "sredio". Bar sam ja ponosna i jaka i ne dam se tak lako!
vjeruj mi....čak niti kad se to događa, nemaš osjećaj da se rušiš nego da letiš..i da to traje...jer kad si na podu, ako si na podu, neke drma stojećki, tada nemaš osjećaj tvrdoće poda niti uopće da ležiš..bar je tako bilo sa mnom..
To ne mora biti niti pater Linić niti bilo koji karizmatični svećenik, može to obićni svećenik isto...moli nad tobom, zaziv Duhu Svetome i onda...
na polaganju ruku bila sam nekoliko puta, možda 5,6 a "podlegla" tek 2 puta...
jednom sam otišla na mjesto u klupicu nakon polaganja i tek tad sam osjetila djelovanje i istina...trajalo mi je tjedan dana...ali nisam pala na pod niti kaj sličnoga..imala sam povremeno osjećaj kao da su mi ruke svećenika na tjemenu. Recimo idem ulicom, pa odjednom, puf! osjetim te ruke i blago strujanje u cijelom biću, a da uopće nisam razmišljala o tome, hodam normalno ne padam i ništa se izvanjski nije događalo sa mnom, ali se događalo iznutra...čisti raj..uz to imala sam uvid, jasan uvid u neke situacije u životu koje mi do tada nisu bile potpuno jasne ili sam bila u zabludi. Doživljavala sam to kao neku dodatnu možda malo ubrzanu zrelost u duhu, spoznajnu dubinu...
Taj tjedan nisam puno niti mogla govoriti. Nitko ništa nije primjetio osim moje tišine i mirnoće, a i sabranosti bez emotivnih erupcija koje su mi u naravi.
