Ne muči mene poslušnost, nego ne znam kome biti poslušan, biskupi Perić i Kutleša imaju slične stavove dok Uzinić kao da ne igra za istu ekipu. Pa koga da, slušam ja, u ova šugava vremena...kako li ono pjevaju Prljavci???
Svim biskupima budi poslušan, jer to i jest tvoja/naša dužnost - biti poslušan. A ovo da svaki biskup igra za "drugu" ekipu, to se tebi samo tako čini. Kao što se Tomi Blizancu i njegovom bratu Marku čini da svi pape počevši od Sv. Ivana XXIII., pa na dalje igraju za, kako ti kažeš "drugu ekipu".
Malo širi osvrt na citate koje je Fran26 izdvojio:
U ovom tvojem osvrtu, koliko sam te ja shvatio, ništa od onih spomenutih sveca i svetica se ne odnosi na nas laike. Što je moram priznati doista čudno, da vrijedi za sve druge unutar Crkve, samo za laike ne.
Ovdje je važno najprije razlučiti što ovi citati doista govore, a što im se danas često pripisuje. Niti jedan od navedenih svetaca ne uči da je kršćanska savjest ukinuta..
Ne uči. Pravo kažeš. Ali kakva je ta savijest?!
..niti da je hijerarhija iznad istine..
Svakako! Samo, postavlja se pitanje: tko je taj koji će odrediti šta jest istina?! Jel to određuje biskup ili npr. ti i ja?! Tko u Crkvi određuje šta je istina?!
...niti da je svaka izjava crkvenog poglavara automatski Božja volja.
Prema navedenim citatima sveca i svetica - jest! A ti kažeš da nije. Znači, netko ovde laže.
Kod sv. Ignacija Lojolskog ključno je razumjeti da govori o duhovnoj poslušnosti unutar reda, u procesu oblikovanja nutarnje slobode od strasti i samovolje. Njegova poznata rečenica o bijelom i crnom nije dogmatska tvrdnja o epistemologiji Crkve, nego asketska pedagogija koja se odnosi na formaciju redovnika koji su slobodno položili zavjete. Ignacije nigdje ne tvrdi da Crkva ne može pogriješiti u pastoralnim prosudbama, niti da vjernik mora nasilno ugušiti razum. Sam Ignacije inzistira na razlučivanju duhova, a razlučivanje bez razuma i savjesti ne postoji.
Znači! To što Sv. Ignacije govori, ne vrijedi za tebe i mene, ako sam dobro razumio.
Isto vrijedi i za sv. Alfonza Liguorija. On govori o poslušnosti kao putu svetosti, ali uvijek podrazumijeva da zapovijed nije protivna Božjem zakonu, vjeri i moralnom dobru.
A jel zapovijed biskupa Uznića protivna Božjem zakonu, vjeri i moralnom dobru?!
Poslušnost nije apsolutna, nego je hijerarhijski uređena prema istini, a ne obrnuto.
Naravno! Ali tko je taj koji određuje šta jest istina a šta nije?! Tko ima tu dužnost u Crkvi?! I kojom vlašću je taj dobio tu dužnost?!
Ključni korektiv svemu ovome daje Drugi vatikanski sabor. U Gaudium et spes jasno se kaže da je savjest najskrovitije središte čovjeka u kojem je on sam s Bogom i gdje mu Bog govori. Savjest nije ukinuta hijerarhijom, nego je ona mjesto susreta s Božjom voljom. Lumen gentium također govori o sensus fidei, o nadnaravnom osjećaju vjere cijelog Božjeg naroda, po kojem vjernici mogu razlučivati što je u skladu s evanđeljem.
Tko je taj koji će odrediti šta jest ispravna savjest?! I tko je taj koji će odrediti šta jest a šta nije u skladu sa evanđeljem?!
Crkva nije samo hijerarhija, nego Tijelo Kristovo u kojem Duh Sveti djeluje u svim udovima.
Naravno.
Biblijski argument Tko vas sluša, mene sluša ne može se tumačiti mehanički. Apostoli i njihovi nasljednici slušaju se dok ostaju vjerni Kristu i evanđelju.
A tko je taj koji će odrediti koji je to od biskupa ostao vjeran evanđelju i Kristu?!
Sam sv. Pavao se javno suprotstavio Petru u Antiohiji kada je ovaj pastoralno djelovao protiv istine evanđelja. To je presudan biblijski primjer koji ruši ideju slijepe poslušnosti. Pavao nije bio ohol, niti neposlušan, nego vjeran Kristu.
Da. Samo ima jedan problem. Nemoj si nikad, ali baš nikad, umisliti da si ti Sv. Pavao današnjice.
Važno je i razlikovati razine crkvenog učiteljstva. Katolička vjera ne uči da je svaki javni istup biskupa nezabludiv.
Ne uči. Pravo kažeš. Ali uči nešto drugo u vezi biskupa, šta ti je valjda promaklo.
Postoji razlika između dogme, obvezujućeg učiteljstva i osobnih teoloških ili pastoralnih mišljenja.
Naravno.
Vjernik ima pravo, pa i dužnost, kritički promišljati pastoralne smjernice koje smatra štetnima za vjeru, naravno uz poštovanje i bez vrijeđanja. To pravo jasno priznaje i Zakonik kanonskog prava.
Katolički vjernik - ne. Nema to pravo. Već sam sto puta pisao: katolici slušaju, protestanti promišljaju. Zato i jesu tu gde jesu.
Citati o tome da je nemir znak oholosti često se zloupotrebljavaju. U Bibliji nemir, tjeskoba i nutarnja borba često su znak savjesti koja se opire nečemu pogrešnom. Isus sam doživljava nutarnju tjeskobu u Getsemaniju. Mir nije uvijek kriterij istine, osobito ne psihološki mir kupljen gušenjem razuma.
Znači, ispravno gledano, taj citat ne znači to što znači, nego u biti znači nešto drugo, ali je ovde zloupotrebljen?! Na koji je to način ovde taj citat zloupotrebljen?! I šta u biti taj citat onda znači?!
Na kraju, povijest Crkve je nepobitan kontraargument stavu da se pastiri uvijek moraju slušati bez propitivanja. Da su vjernici uvijek šutjeli, danas ne bismo imali borbu protiv arijanizma, reformu Crkve, sv. Katarinu Sijensku koja opominje papu, ni brojne svece koji su upravo neposlušnošću prema pogrešnim autoritetima ostali vjerni Kristu.
Upravo suprotno od toga. Povijest Crkve pokazuje da je u poslušnosti spas, a ne u propitkivanjima. Već sam ti spomenuo protestante, da ih sad ne spominjem opet.
Dakle, katolički stav nije slušati ili misliti, nego slušati i misliti.
Katolički stav jest slušati, a ne misliti. Onog trenutka kad počneš misliti, na dobrom si putu da postaneš protestant, ili još gore od toga. Katolik nema šta misliti, on je ovde da sluša.
Poslušnost bez istine nije kršćanska poslušnost, a istina bez ljubavi nije kršćanska kritika.
Da. Ali tko je taj koji određuje šta je istina?!
Vjernik nije pasivni objekt hijerarhije, nego odgovorni sudionik Crkve koji pred Bogom polaže račun i za vlastitu savjest. To nisu nova vremena, to je izvorno kršćanstvo.
Prika moj! Vjernik je doslovno dužan slušati svog župnika, a di je onda ostalo?! O čemu ti?!
P. Tko je župnik?
O. Župnik je svećenik koji je određen da biskupovom vlašću vodi i predsjeda dijelu biskupije, koji se zove župa.
P. Kakve su dužnosti vjernika prema svome župniku?
O. Vjernici moraju biti sjedinjeni sa svojim župnikom, moraju ga pokorno slušati, iskazivati mu poštovanje i poslušnost u svemu što se odnosi na upravljanje župom. VELIKI KATEKIZAM SV. PIJA X.