Katolički odgovori

Pa vidiš kuda te vodi tvoja savjest za koju ti misliš da je Božji glas u tebi evo moja što je pokvarena i u koju se ne uzdam mi kaže da slušam Crkvu i biskupe, braću i sestre s njima sjedinjene a pošto je duh i tijelo jedno i što reče veliki Pavao 1 Korinćanima 1,10
“Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: budite svi iste misli i neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno sjedinjeni u istoj misli i istom sudu.”

Vratite se poslušnosti biskupu naše svete Crkve a pustite te izlike savjest i sl.

Sram te može biti. Ti si obična bitanga a on je nadbiskup. I ti po njemu pljuješ?! Pa to da ne povjeruješ.




Jadna li mu majka onome za koga ti moliš. Toga bolje da mraz i tuča. Bolje da ga popare mraz i tuča. Mislim da čak i nadbiskup ima molbu za vas koji "molite" za njega. PRESTANITE MOLITI ZA MENE.





Ej moj Kopitaru! Badava se trudiš. Šta ti možeš objasniti tipu koji javno pljuje po svome nadbiskupu, i pritom je uvjereni da mu to da pljuje govori njegova savjest preko koje govori Bog?! Ajde pa odgovori. Šta možeš takvom tolovaju objasniti?! On moli za biskupa. Pajdo! Za sebe moli i svoju bjedu, moli za onog Alen Fućaka koji ti je isprao mozak. Ne trebate vi moliti za biskupa koji je barem sto puta pametniji od vas i jednako toliko duhovniji od vas. Za sebe i svoju bijedu molite. Ti i Alen Fućak.

I onda jedan biskup izađe na trg i moli sa moliteljima, a drugi koristi svaku priliku da ih javno kroz medije popljuje.
Kutleša pohvali molitelje, Uzinić mu drugi dan spusti u medijima.
Kažeš neka svi misle isto i neka ne bude razdora?

Samo da još ustanovimo jesam li lijevi ili desni razbojnik, pa smo sve definirali!

Na koji način se molimo za Papu i biskupe? Pa valjda ne po našim željama i nakanama nego kako to crkvena liturgijska praksa nalaže...Papa , biskupi i svećenici imaju svoje poslanje koje mi trebamo podržati molitvom, postom itd. da li to nama pasalo ili ne.
Crkva su vjernici sjedinjeni sa svojim biskupom i to ne samo formalno nego istinski kako kaže Pavao u Korinćanima.
Problem je ovih koji misle da su svetinji od pape i biskupa Uzinića što misle da je dovoljno formalno ispovjediti na misi to jedinstvo ali ne ide to tako ako nema jedinstva u duhu i ljubavi onda ga jednostavno nema....zato ja meni tolika muka jer vidim da nema tog jedinstva ovdje a to znači da nismo ni u istom duhu a ni Tijelu....mislim strašno.

Nisi mi rekao Kopitar, je li u pravu Kutleša ili Uzinić? Košić ili Uzinić?
Poruke im se radikalno razlikuju kada su molitelji u pitanju.
Crkva drumom, Uzinić šumom.

Pojedinac ili skupina koja ide vršiti javne molitve u ime Crkve a bez znanja i odobrenja nadležnog biskupa po meni čini krivo, Kutlešu nije niko tražio odobrenje i blagoslov za molitvu na trgu što misliš zašto?

Zato što žele provoditi svoje nakane za koje znaju da neće dobiti odobrenje pa ga zato i ne traže i zato što oni bolje znaju što treba činiti za spas duša od biskupa.

I što može biskup kad neposlušni vjernici ispunjavaju svoje nakane i volju, pa ne može ništa nego pustiti i spasiti što se da spasiti da se ne dogodi još veći problem i podijeljenost.

A ko je započeo tu podijeljenost , koji duh.

Znamo kakvu su podijeljenost i raskol napravili u nedavnoj prošlosti oni koji su bili svetinji od pape i to sve pod maskom svetosti, pravovjerja, tradicije i sl.

Ti misliš zauzimati strane između Kutleše i Uzinića i raditi moguće podjele na svete i pokvarene....ne ide to tako....

Ne moli se u ime Crkve niti u crkvenom prostoru.

A moj kopitar, zar ti nije neugodno nakon onog velebnog posta o oproštaju s forumom? Jesi li i ti malo poput našeg jadnička koji izmišlja djecu i obitelj ovisan o mrvu forumske pažnje? Pa svako malo provokacije.

Ovo si dobro uočio i zato osobe koje sustavno odbacuju ili izvrću moralni nauk Katoličke Crkve teško mogu biti vjerodostojni suci o tome služi li neko biskupsko djelovanje istini ili ne. Jer onaj tko relativizira jasne moralne zapovijedi, teško može razlučivati i ispravno prosuđivati crkveni autoritet.

Za katolika ne postoji molitva koja je izvan Crkve ili koja bi se molila bez spominjanja Crkve tj. njegovog predstavnika prvenstveno pape a onda nadležnog biskupa bez te povezanosti ili blagoslova od biskupom nema molitve u KC, takve molitve mogu upućivati protestanti i neke druge kršćanske grupe.

Bez obraćenja će propasti oni čija je savjest pokvarena ta ne može slijepac ispravno voditi iako je nadahnut zlom da baš to čini. Zato Katolička Crkva uvijek poziva najprije na obraćenje savjesti, jer samo savjest oblikovana istinom katoličkim naukom može razborito govoriti o pravdi, autoritetu i služenju istini u Crkvi. U katoličkoj predaji vrijedi jednostavno načelo: Tko ne čuva istinu u malim stvarima, ne može biti pouzdan sudac u velikima.

Ova tvrdnja ne stoji, opasno se približava fideizmu ili čak klerikalizmu, gotovo pa uvjetuješ odnos s Bogom isključivo preko ljudskog posrednika.
Postoji sloboda savjesti i savjest kao sudac. To nije samo moja tvrdnja, to ćeš naći u KKC ako se potrudiš.

Mislim da ni teološki nisi u pravu, u liturgiji se spoiminju papa i biskup, ali postoji i osobna molitva u kojoj se ne spominju.
Reći da je "izravna molitva" nešto što pripada samo protestantima je jednostavno pogrešno.
Ovo što ti zastupaš nije teološko zajedništvo nego duhovni totalitarizam u kojem biskupe i papu pretvaraš u magijske posrednike između tebe i Boga. To je jako pogrešno, predaleko si otišao. Jedno je zastupati jedinstvo Crkve, a sasvim drugo ovo što sugeriraš.

24 Sata voli Uzinića :

"...No Mate Uzinić otišao je još i dalje.

Klečitelji i Pride
Kritizirao je one koji kleče po trgovima. "Radi se o nečemu što je uvezeno, to ima elemente političkog djelovanja. To znači da se molitva i klečanje zloupotrebljavaju za nešto drugo. Ne bismo smjeli dopustiti da, kad je u pitanju vjera, takve skupine vode nas i da oni više utječu na nas nego obratno".

Ali nije želio biti kritičan prema Povorci ponosa. "To nije nešto što je dio moje zajednice i ja nemam pravo biti kritičan prema pripadnicima neke druge zajednice, nemam im pravo propisivati kako će oni slati poruke".

A onda je poslao poruku i u vezi pobačaja. Ne samo da je izrazio sumnju da manifestacije poput Hoda za život mogu puno doprinijeti, već je poručio kako "čak i ako se pobačaj zabrani, situacija se neće riješiti i samo će porasti broj ilegalnih pobačaja".

"Jedini način da se to promijeni je evangelizacija. Mislim da ti hodovi nisu način na koji Crkva trebala djelovati", zaključio je Uzinić.

Obraća liberalima
Općenito, ovako izrečene poruke zvučale su kao skrojene za onaj liberalni dio društva, za kritičare Crkve, za manjinske i ženske udruge, za sve one građane koji se osjećaju ugroženima pred konzervativnom i klerikalnom revolucijom, kao i one koji nisu osjećali podršku Katoličke crkve zaštiti ljudskih prava.

Nažalost, veliko je pitanje hoće li takve Uzinićeve poruke doprijeti do katoličkih vjernika, do konzervativnih krugova, do klerikalnih udruga, kao i do samog katoličkog klera.

Jer Uzinić je ponovno zvučao kao usamljeni glas u pustinji. Kao marginalac u crkvenim krugovima. Kao iznimka, a ne pravilo.

Traži saveznika
Trebao bi biti uzdanica Katoličke crkve, njezinih pripadnika i vjernika, a zapravo se promovira kao uzdanica liberalnih kritičara te iste Crkve. Uzinić uglavnom govori ono što misli liberalni dio društva ili barem ono to liberali očekuju od Crkve da govori, pa se stječe dojam da Uzinić upravo u tom dijelu društva, pogotovo u medijima, traži sugovornika, ako već ne i saveznika.

Nitko nije prorok u svom selu, pa se čini i da Mate Uzinić najteže dopire do biskupa, pa do svećenika, na koncu i do vjernika.

Vjernici odgojeni na onoj staroj, rigidnoj, isključivoj, bezosjećajnoj, često huškačkoj Katoličkoj crkvi, teško će se naviknuti na novu retoriku nadbiskupa Uzinića.

Odgajani vjernici
Oni su godinama odgajani i preparirani da seksualne manjine smatraju prijetnjom, pobačaj ultimativnim političkim i svjetonazorskim sredstvom pokoravanja društva, da imaju više razumijevanja za zločince, nego za žrtve (od ratnih zločinaca, preko obiteljskih zlostavljača do svećenika zlostavljača), da žene "stavljaju na njihovo mjesto" u društvu, te da se Katolička crkva nikome ne ispričava, nikome ne opravdava i malo koga tolerira.

Osim, naravno, onih koji joj se pokoravaju.

Izvana i iznutra
Uzinić na posve novi i dosad nedoživljeni način štiti Katoličku crkvu, što bi trebalo značiti i da je istodobno pokušava mijenjati. Dobrim djelom izvana, gdje nailazi na skepsu, a onda i iznutra, gdje nailazi na otpore.

I tako, umjesto da bude pravilo, Uzinić je još uvijek iznimka u redovima Katoličke crkve u Hrvatskoj. Nažalost, pravilo su oni drugi zbog kojih je Crkva izgubila ugled, utjecaj, čak i popularnost. I zbog čega je otvorila put novim konzervativnim i klerikalnim inicijativama, mnogo zlokobnijim i opasnijim, ne samo za hrvatsko društvo, nego i za samu Crkvu.

Mate Uzinić spašavanjem Katoličke crkve nastoji spasiti i hrvatsko društvo. A možda vrijedi i obrnuto: novom tolerancijom i prihvaćanjem promjena u društvu, biskup nastoji spasiti rigidnu i staromodnu, skandalima kompromitiranu i devijacijama kontaminiranu Katoličku crkvu.

Pitanje je tko će ga prije prihvatiti. Ili odbaciti."



I

Osobna molitva je jedno, a svaka javna molitva skupine ljudi koja nije u ime Crkve i nema odobrenje biskupa (koji u Katoličkoj crkvi ima vlast nešto odobriti, a drugo ne odobriti - i to nije klerikalizam, nego njegovo pravo i dužnost) - takva javna molitva iskače iz zajedništva i vjernici imaju pravo s tim nereguliranim statusom biti upoznati. Svaki biskup može odlučiti za sebe i samostalno se postaviti prema bilo kojoj inicijativi ili skupini.

Svaki od navedenih biskupa ima svoje razloge:
- za Kutlešu svatko ima pravo moliti u javnom prostoru, pa i na trgu (on štiti svoje molitelje jer ih predugo nepravedno napadaju)
- Uzinić iza cijele inicijative vidi "uvezenu političku spregu" i ne želi da se molitva koristi u te svrhe

Poslušnost nametnutim zabranama (kao i kod karizmatika), u duhovnom je smislu svojevrsni test ispravnosti nakana.
Nisu biskupi međusobno u sukobu, nego ostali biskupi ne vide (ili ne žele vidjeti) koliko je Uzinić napadan od strane molitelja samo zato što im je postavljen kao duhovni autoritet.