Izabrani jesu, tu nema sumnje. Jesu li u milosti? Moguće da nisu, ali to ne bi bilo ništa novo, odnos Boga i Izraela je buran u svakom mogućem pogledu.
A dodao sam kontroverznu temu o Hazarima jer je bitna upravo za ovu temu: postoji mogućnost da oni koje mi danas većinski gledamo kao Židove (i na koje se misli kada se o Židovima govori u pogrdnom smislu) možda i nisu oni sa kojima je Bog sklopio savez po krvi.
Židovi su bili "vrata" kroz koja je Bog ušao u povijest. To što su vrata ostala otvorena za sve nas, ne znači da je Bog zaboravio onoga tko je vrata otvorio. No, ključna je stvar da se nitko ne spašava "preko veze" ili pukim porijeklom, nego isključivo kroz prihvaćanje Isusa.
Dok je visio na križu, Isus nije rekao: "E sad ste gotovi, niste više moji." Rekao je: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk 23,34).
Ako im je On oprostio u tom trenutku, tko smo mi da ih "otpisujemo"?
On je sam rekao: "Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja sam od sebe polažem" (Iv 10,18). Njegova smrt je bila plan, a ne "nesreća" zbog koje bi Bog kaznio cijeli jedan narod za vječnost.
Kad bismo tjerati mak na konac,
svi smo mi 'ubili' Isusa svojim grijesima, pa nas Bog opet nije odbacio. Zašto bi onda odbacio narod iz kojeg je Isus potekao?"
Uzmimo ropstvo ( braća prodaju Josipa, Josip u Egiptu postaje „glavni“…a kasnije? Svi postadoše robovi..Ropstvo im je slomilo ponos. Da su sve dobili na pladnju, nikada ne bi shvatili tko je njihov pravi Izvor. Tek kad su došli do dna, kad više nisu mogli sami, zavapili su Bogu. Bog ih je morao "isprazniti" od Egipta (njihovih kipova i mentaliteta) da bi ih mogao napuniti sobom.
Kako cijeniti slobodu ako nikada nisi bio rob? Kako ćeš imati zakone koji štite siromašne i strance (što Izraelov zakon stalno naglašava), ako i sam nisi bio stranac i rob u Egiptu? Bog im je kroz tu muku "upisao" suosjećanje u gene.
Josipovo obraćanje braći je objašnjenje kad im govori: "Vi ste mislili meni zlo učiniti, ali Bog je to okrenuo na dobro" (Postanak 50,20).
To je Božja logika kao i kod Isusa – ljudska zloća (izdaja braće - osuda na križ) postaje alat u Božjim rukama za spasenje mnogih – Isusova smrt..
Božki putovi su smisleni, nama nerazumljivi. On je Židove na taj način učinio čvrstima i spremnima za ono što dolazi.
Patnja ne dolazi da nas uništi, nego da nas "izbrusi" za nešto više, za višu „dimenziju“. Stoga su
Židovi i dalje IZABRANI narod. Bog je „vidio“ i ovaj rat/pokrenute ratove i samo će On od minusa načiniti plus. Kada, kako…Njegova providnost će pokazati na kraju.
Neki naslućuju, neki se boje i zamisliti kraj…Takvi smo, „šareni“ u Božjem velikom vrtu.