@fran26
Ne oslanjam se tolko na slobodnu volju, ali..
Na koga bih trebao prebacivat krivicu a tiče se mojih grijeha? Čak mi je jasno da nisam nit svjestan nekih stvari a tiče se grijeha.
A što ako svjesno griješim poradi kratkog užitka, nakon kojeg slijedi (duhovni) pad? Tko je tu kriv? Ljudi su slabi i ta će borba trajat do kraja života, na nekom mjestu padneš i podigneš se, al zato opet na drugom mjestu padneš (i padaš, dok se čovjek na "nauči")
Dok bi tražili krivca, na koga bi trebali usmjeriti prst?
@majkicka, koketiram sa grijehom, doduše, sad je to znatno drukčije nego prije. Čovjek dok vidi svoj grijeh iz perspektiva Gospodina, a koji je bez filtera ovog svijeta, onda izgleda neopisivo užasno, osjećaj koji je prožet tugom koja se ne može opisati, ali, kao što sam gore napisao, mi ljudi smo slabi, duh treba "trenirat" a za to pak treba vremena, a koje nije ograničeno, ne pita se mene, nego dok Bog vidi kad je čovjek spreman za višu stepenicu (ka raju).
Drugačije je dok je čovjek vjernik od malih nogu i dok se vjera u obitelji živi, a sasvim drugčije dok čovjek u odrasloj dobi, dok je već (oblikovao ovaj svijet) formirana osoba, počinje se okretat vjeri, mogu reći da čovjek mora (zapravo, ne da mora već želi, naprosto, uvidi da je to jedini ispravan put i to 100%tni) nanovo počet živit jedan drugi život. Bog ruši sve do temelja što je prije izgrađeno i diže nanovo čovjeka koji bi trebao biti onako kako ga je Bog i prvotno stvorio.
Zujko,
ti što se kao odrsali, formirane osobe obrate , češće imaju jače vjerske temelje i vjerski život od onih koji su kršteni kao djeca iz tradicije, običaja roditelja
ti su poput svetog PAVLA ( ex Savla)
Login
Registracija
FAQ
Traži
