Katolički odgovori

Ne znam, ne pratim ga previše, premda izuzetno cijenim to što radi, vrijeme koje ulaže i dobre rezultate koje ima a o kojima mnogi svjedoče.

Pošto se rasprava prilično srozala pozivam sve da dignu nivo rasprave i da se umjesto o napadanju i vrijeđanju drugih forumaša raspravlja civilizirano i argumentirano o temi. Ne raspravljamo o drugim osobama, nego o katoličkom nauku radi nas samih, dakle što Crkva uči i kako pojašnjava pojedine stvari da ne bi nešto krivo shvatili, već da osluškujemo nauk Crkve.

Kakva je tvoja perspektiva nakon čitanja te knjige u odnosu na ono što si mislio prije?

Reci nam kako ti gledaš na obraćivanje muslimana u Bih djelovanjem katolika laika dolje, a i katol.svećenika
Po tebi kakve su šanse za to i koliko je pametno to pokušavati u Bih...pa i inače bilo gdje u svijetu?

Draga braćo i sestre
Moj dobronamjerni savjet svima koji su možda mislili ići u misiju preobraćivanja muslimana u BIH
Ne činite to.To je vrlo opasno po vas ! Ponavljam ono što sam rekao prije 10-15 dana na ovoj temi
Vrlo je vjerojatno da ćete nastradati....budete li uporni u tome , moguće je i teže stradavanje (nož-čakija kako kažu Muslimani dolje)

U nekim dijelovima Bih je bio i oružani sukob Muslimana i Hrvata, kao što sam i ranije napomenuo
Evo , neki dan sam čitao da su u dva grada u Bih po nekim objektima napisane parole protiv Hrvata, antihrvatska kampanja
Čuvajte se , ne srljajte grlom u jagode...muslimane je opet ponavljam ljudskim snagama jako teško obratiti!Skoro nemoguće...

Jako puno o tome promišljam zadnjih desetak godina. Ne samo o obraćenju na kršćanstvo, nego općenito o odnosu Boga i Čovjeka.
Nedavno sam bio na duhovnoj obnovi kod Ive Pavića i u jednom trenutku je u svojem stilu zavikao: "Ne znam kako će se spasiti oni koji ne znaju za Krista, ali znam da meni Krist treba za spasenje!". Za kršćane bi to trebalo biti dosta, ali meni jednostavno nije, kopka me, progoni, zamišljam kako je to bilo u Galileji prije dvije tisuće godina, kako je čudno da Isus nije pustio niti jednu jedinu napisanu riječ nego je prepustio onima oko sebe da je prenose kroz svoju percepciju.

Gledam na Isusa kao na mostograditelja. Duboka je provalija između ove naše stvarnosti i one u koju moramo doći. Ne postoji apsolutno ništa što čovjek može napraviti, nikakva filozofija, dobrota, tajno znanje, prosvjetljenje, apsolutno ništa što može premostiti tu stvarnost. Jedino je utjelovljeni Bog mogao sagraditi taj most i bez tog mosta nitko ne bi mogao biti spašen. Dakle istina je, bez Krista nema spasenja, jednostavno ne bi bilo moguće. Ali drugo je pitanje tko može i na koji način tim mostom prijeći.

Što znači biti Kristov, što znači slijediti Krista? Jesu li riječi ili obredi dovoljni? Rekao bih da slijediti Krista znači činiti u svojem životu ono što je naučavao, svakog dana i svakog trenutka svojom slobodnom voljom donositi odluke u skladu sa tim, pa čak i ako za Krista nikada nisi čuo. A to je moguće, sv. Pavao je pisao kako linije između dobra i zla prolazi svakim ljudskim srcem. Slijediti Krista i biti Kristov znači postati svjestan tog Božjeg zakona u sebi. Osim što je Krist bio neophodan da, simbolički rečeno, sagradi taj most, On je i ostavio upute kako doći do mosta i kako proći njime. "Ljubite Boga i ljubite Čovjeka". Zakon ljubavi, onaj koji imaš u sebi upisan po samom činu stvaranja, ali ga kulture i životne borbe često zatome, a Krist ga je uobličio u Riječ i kroz svoju Crkvu osigurao da ta Riječ može putovati vremenom i prostorom, sve do danas. Dobiti Riječ znači dobiti svjetlo u mraku, znači dobiti mapu koja će ti olakašati dolazak do mosta.

Knjiga o kojoj govorimo mi je pomogla da u Muslimanima prije svega vidim ljude, da vidim Čovjeka kroz čije srce isto tako prolazi linija razdjele zla i dobra kao i kod kršćanina. Previše smo skloni na druge ljude gledati kroz naočale politike ili kulture, a treba se uvijek podsjetiti da je SVATKO na ovom svijetu ljubljeno Božje dijete. Ima li smisla donijeti Krista ljudima druge vjere? O da, ima itekako smisla, jer ljudska je priroda sklona padu, sklona je kraticama, a odnos sa živim Bogom i živa Kristova riječ, susret sa Kristom u euharistiji, sve je to ogromna pomoć da izdržimo i da zadržimo nadu i povjerenje bez obzira kroz kakve oluje prolazili u životu. Krista drugima nosiš jer želiš da i oni imaju tu snagu koju pruža odnos sa Njiim. A to činiš onako kako je i On činio, kroz odnos sa drugim čovjekom, kroz ljubav. "Ljubav gradi mostove preko kojih Istina može proći". Nama rođenima u kršćanskim obiteljima je put lakši, ali sjeti se: kome je više dano od njega će se više i tražiti.

I nakon svega ovog došao sam do duboke spoznaje koliko je Kristova Crkva važna i kako je dobro što Isus nije ostavio napisane upute. Te upute bi bilo mrtvo slovo na papiru, a Riječ u Crkvi je živa, Crkva je po toj Riječi svjetionik u mračnom i olujnom moru. Crkva, prolazeći kroz stoljeća i bespuća Svijeta, uvijek iznova interpretira Riječ pazeći na vrijeme i prostor i kuluturu. I upravo zato što je dinamična i živa, Crkva je mogla doći do spoznaje da su granice Kristove Crkve puno veće od vidljivih granica. Neke od tih ljudi Providnost će uvesti unutar vidljivih granica, neke i neće, ali mi kao katolici nikada ne smijemo prestati u drugom gledati ljubljeno Božje dijete. Nije lako, ali upravo ta knjiga je snažno ojačala to moje uvjerenje.

Dobro, o našoj Crkvi i Isusu si lijepo rekao...više manje znamo o tome

Nisi odgovorio na pitanje oko obraćivanju muslimana?
Šta ti misliš o tome, mogućnostima itd?
EDIT: posebice ime li kod tebe glede toga razlika u gledanju poslije čitanja one knjige? Koje su razlike?
šta misliš o mogućnostima obraćivanja muslimana u Bih?

Stvar je u tome da na njih ne treba gledati kao na Muslimane već kao na pojedince, ljudska bića. Ne ideš obraćati Muslimane, nego svojim životom i ljubavlju svjedočiš Krista pojedincima, kada možeš i kada to ima smisla. Na tebi je da siješ, na Gospodinu je da žanje. Nadam se da uviđaš razliku.

Kada sam bio mlađi i naivniji onda sam ih pokušao obratiti
Sada znam da je to skoro nemoguće i ne pokušavam!

To mogu uraditi samo ako mi event. dođe neki musliman i zatraži od mene da mu pričam o Isusu i našoj vjeri...pa kada čuje od mene itd neka sam odluči.
Da bih išao sam i boriti se sa vjetrenjačama, ne.

Ne znam da li znate da po šerijatu i islamu, svaki musliman koji napusti islam može biti ubijen ( fetva)!
Vidite kakva je to stroga i nehumana vjera...inače , muslimani za sve kršćane misle da su teški krivovjerci!

VG nam je ranije u EDIM , te sada u OEL redovito davao korisne stvari.
Moljenje u svakom uratku 2 do tri krunice
Ali naglašavao je i vrijednost posta..evo i sada nas poziva na post...barem srijedu i petak, tko može i ima volje i na dulji post

Kada za neku zajedničku nakanu posti na tisuće ili desetine tisuća ljudi učinak je sigurno veći nego da moli par ljudi...sinergijski učinak je tada naravno puno veći

Trebamo jako vrednovati POST na koji nas poziva
Sama Gospa iz Međugorja je u stotinama poruka koje je davala svijetu naglašavala vrijednost posta!
POSTOM I MOLITVOM KAKO JE REKLA SE MOGU ZAUSTAVITI RATOVI!
Post je koristan iz više razloga
Meni je jako žao što institucionalna Crkva ne poziva na post...poziva samo na obvezni post , dva puta godišnje...to je minimum
Ja se ne sjećam da sam u crkvi čuo svećenika sa ambona da poziva na dodatni post, mimo ovih obveznih koje je kao minimunm propisao kanon Crkve
Mislim da i svećenici trebaju pozivati vjernike da više poste...to ne mora učiniti svatko, ali uvijek će se naći ljudi koji će odazvati na post, dodatni post ( bilo za neku zajedničku nakanu danu od svećenika ili za svoje nakane)!

Poziva Crkva, poziva.. u pokorničko vrijeme: korizma, kvatreni dani.. Mislim da je to određeno kanonskim pravom: da ti dani trebaju biti zajednički i da samo Papa i biskupi mogu određivati nove pokorničke dane (za određene nakane). Papa Franjo je nekoliko puta pozivao tako na molitvu i post izvan redovnog pokorničkog vremena (određeni su bili datumi i nakane), samo pitanje koliko su to ozbiljno naši svećenici pratili i prenijeli drugima... a ako narod nije bio upućen, nema ni grijeha Iako bih voljela da svećenici više slušaju Papu (i svoje biskupe).

A u misijama isto postoje dobre nakane, ali i dosta svaštarenja i dijeljenja.. Iako svatko može po svojoj savjesti odlaziti u misije, pokretati programe, sakupljati pomoć (preko raznih udruga), Crkva obično djeluje preko svojih organizacija (Papinska misijska djela i sl.). U mnogim muslimanskim zemljama postoje katoličke zajednice i misijski centri koji mučeničkim svjedočanstvom siju sjeme Riječi Božje. Nikome ne bih preporučila nesmotreno srljanje u mučeništvo, ali ako vam koji prebjeg u zapadne zemlje priđe s iskrenom željom da upozna katoličanstvo, nemojte ga odmah sablazniti svim grijesima u Crkvi.

Pa samo jednog mršavog svećenika znam
Nisam ni ja za post. Ne ide mi. Zapravo, većinom ne jedem 16 sati dnevno, možda i to može proći kao neka vrsta posta.

Posti se danas puno - samo ne iz vjerskih razloga... Gospodin Grebenar je radikalan što se tiče posta, ali poruke o misijama među muslimanima, pa još nekoliko, npr. da djeca kojima se daju imena baka i djedova nose njihovo duhovno naslijeđe, tj. teret - pa da se zato ta praksa treba izbjegavati - to su njegova individualna razmišljanja. Ne treba tome pristupati kao pologu vjere...

Te organizacije su socijalne ustanove kojima je primarno pomoći siromašne i potrebite, a u moderno vrijeme uopće ne propovijedaju Božju Riječ niti obraćaju ljude na Katoličku vjeru bez koje nema spasenja duše.

Ah, to moderno vrijeme i te nove hereze... Jesi li kad bila bar tjedan dana u misijama, s našim misionarima, pa možeš tako nešto tvrditi?

U kojim to islamskim zemljama si ti bila misionarka pa da možeš to svoje autentično potvrditi?